Ideja, da obiđemo vrela rijeke Gacke i prokrstarimo njenim kratkim tokom od vrila do Otočca, nije nova. Prije nekoliko godina, dok smo sudjelovali u utrkama Treking lige Hrvatske, prije utrke u Perušiću i obližnjim pećinama parka Grabovača, bili smo smješteni nekoliko dana u ovom plitvičkom kraju i obišli smo automobilom veći dio naše jučerašnje rute. No, definitivno je vrijedilo to ponoviti biciklom, koristeći još ljepše i punije adrenalinom makadame uz veći dio lijeve obale Gacke. Prvo malo o samoj rijeci i gradu domaćinu – Otočcu.

Gacka dolina veliko je krško polje omeđeno Velebitom prema moru, a prema unutrašnjosti Kapelom. Poljem dominira rijeka Gacka, koja izvire na jednom kraju polja i ponire na suprotnom. Po duljini Gacka je treća ponornica na svijetu. Njezin je izvorni tok dugačak 32 km, no nakon izgradnje HE Senj 1960-ih skraćen je na 11 km, budući da se na području grada Otočca veći dio vode za potrebe hidroelektrane odvodi tunelima u umjetno Gusić jezero. Zbog blagog pada nadmorske visine tok joj je miran i zavojit. Voda Gacke izuzetno je čista i bogata kisikom.

Najveći grad u Gackoj jest Otočac, prvotno izgrađen na mjestu račvanja Gacke, gdje su njezini rukavci činili “otok” sa svih strana opkoljen vodom. Danas Otočac ima oko 4000 stanovnika. Izvorišno područje Gacke sastoji se od mnogih manjih izvora, no tri su najjača: Tonković vrilo, Klanac i Majerovo vrilo. Izvori imaju oblik jezeraca i vrlo su slikoviti. Tu se nalazi brojne stare mlinice – “malenice”, od kojih su neke obnovljene i uređene u tradicionalnom stilu. Osim mlinica, tu su i pile na vodu, stupe za stupanje i koševi za pranje sukna. Gačani su se rijekom kretali “plavima”, plovilima izdubljenima iz jelovih trupaca, koji su svojstveni za Gacku.

Rutu sam zamislio tako, da kada se vraćamo sa odmora na Ugljanu, o čemu sam pisao u prethodnih nekoliko postova, dođemo do Otočca dovoljno rano, što je značilo hvatanje trajekta u 8:15 i dolazak do Otočca do 10:00 sati. Tako je i bilo. Našli smo parking u produžetku Ulice Kralja Zvonimira, na izlazu u smjeru Aerodroma Otočac, koji se nalazi uz državnu cestu D50, kojom smo se vraćali sa vrela. Dakle, preko glavnog gradskog Trga dr. Franje Tuđmana, zatim ulicom Bana Josipa Jelačića, te ulicom Ljudevita Gaja, brzo smo došli do mjesta gdje se Gacka račva i dio njenog vodotoka odlazi u Kanal Gacka spomenute hidrocentrale. Prešavši dva mosta, od mnogih jučer, našli smo se uz rijeku u punom sjaju, bogatu ribom, no ono što je odmah vidljivo bogatu ptičjim svijetom.

Do 1937. u Gackoj su živjele samo četiri vrste ribe: potočna pastrva, jegulja, piškur i štuka, koja je možda unesena u vrijeme Frankopana. Nekad je u rijeci živio i potočni rak, no nestao je 1931. zbog račje kuge. Kasnije su u Gacku unesene brojne druge vrste riba, a neke su došle i kanalom kojim je za potrebe HE Senj Gacka spojena s Likom, tako da danas u Gackoj žive još i kalifornijska pastrva, lipljen, šaran, linjak, bodorka, klen i sunčanica. Unošenjem ovih vrsta poremećena je biološka ravnoteža rijeke i smanjena čistoća vode. Potočne pastrve u Gackoj osobito brzo rastu (oko pet puta brže nego u drugim krškim rijekama) i poznate su među ribičima diljem svijeta.

Kao i u drugim krškim poljima, ovdje rastu mnoge rijetke i zaštićene biljke, kao što su kukuljičasti kaćun, crni šaš i veliki žabnjak, koji se nalaze na crvenoj listi ugroženih biljaka Hrvatske. Ta ista polja vrlo su vrijedno stanište mnogim pticama, pa je Gacko polje, zajedno s drugim krškim poljima, predloženo za zaštitu u europskoj ekološkoj mreži NATURA 2000, kao područje važno za ptice. Uz to, u Gackom polju i okolici nalazi se još dvanaest područja važnih za vrste i staništa predloženih za Naturu. Među njima su i samo Gacko polje, rijeka Gacka, cret u Čovićima, Majerovo vrilo, špilja Pećina i još nekoliko drugih špilja.

Nakon šest kilometara lokalnim asfaltnim cestama, na jednom od mostova smo morali prijeći preko Gacke, te nešto dalje od desne obale rijeke, kroz mjesto Prozor, uglavnom prateći svoju ideju, ali što je zanimljivo i markiranu stazu broj 1, lokalnih biciklističkih staza ličko-senjske županije – Cyclolika, pod imenom Barkanova staza. Kada smo se sljedeći puta vratili preko još jednog mosta, do same Gacke, kako bismo opet pratili lijevu obalu, tu je bio zanimljiv makadam, crvenkaste boje, i ozbiljniji uspon, na ovoj inače prilično ravnoj trasi. To je bio naš deseti kilometar.

Prolaskom kroz osvježavajući šumarak, cesta se spustila u polje, prešla u pravi poljski put, nekih stotinjak metara od rijeke, no s vremenom se približavajući potpuno predivnoj obali, bogatoj pticama, kao što sam rekao, posebno aktivnim i veselim malim gnjurcima, koji ispuštaju vrlo zarazne zvukove, kao iz nekog veselog crtića. Još sljedeća tri kilometra smo slijedili tijek lijeve obale do račvanja lokalne ceste, sa D50, u mjestu Čovići. Nakon svega dvjestotinjak metara, prvi puta smo prošli kružni tok, kojem ćemo se vratiti ponovno blizu 30. kilometra. Ovoga puta smo otišli na drugi izlaz, na prvi je otišla spomenuta Barkanova staza, a na treći se nadovezuje D50, prema aerodromu i Otočcu.

Nakon 15 kilometra, sa malo prometnije županijske ceste, odvajamo se u desno, prema mjestu Sinac, na čijem području se i nalaze tri najpoznatija i najveća vrila, uz mnoge manje pritoke i potoke koji se ulijevaju u prilično bogat tok rijeke Gacke. Prvo koje smo posjetili i prilikom prvog dolaska prije četiri godine, jedno je od dva poznatija, Majerovo vrilo. Ovdje, osim što možete uživati u totalnom zenu i samo slušati vodu koja se slijeva uz neke od još aktivnih mlinica, možete i kupiti odlično brašno, te neke prirodne sokove i pekmeze, koje prizvodi obližnji OPG i prodaje na samom vrilu.

Sljedeća dva vrela su na razmaku od svega 300 metara, no Klanac mnogi pogledaju samo sa ceste koja ide iznad istoga, da bi se, kao i mi zaustavili na 23. kilometru, na najpoznatijem Tonković vrilu, gdje se nalazi i odličan restoran sa vrlo fitness osvještenim jelima i salatama, koje odlično dođu kao okrjepa na ovakvoj ruti, nakon nekih sat i pol vožnje, ne odveć napornim tempom, jer je cilj bio uživati u predivnim prirodnim ljepotama. Preporuka je zasigurno salata sa domaćim vrhnjem, rajčicama i dimljenom pastrvom.

Požurili smo sa zalogajima i kavicom, te kupovinom brašna, koje se ovdje nudi, a potiče sa Majerovog vrila i tamošnjih mlinica, jer je dolazio najavljeni lokalni pljusak. Prve kapi su nas dokačile baš kada sam snimao gornje fotografije vrela, no nije škodilo s obzirom na preko 30 C koje je živa u termometru dosegla do 13:00 sati kada smo napustili izvore naše jučerašnje domaćice. Slijedilo je brzih 5 kilometara do Ličkog Lešća, gdje smo se opet priključili državnoj D50, i slijedili istu do spomenutog rotora na 30. km rute, gdje smo odabrali treći izlaz i uputili se na posljednjih 7 kilometra rute, kroz Čoviće, i pored Aerodroma Otočac.

Zračno pristanište Otočac jedini je aktivni aerodrom u Ličko-senjskoj županiji i smješten je na državnoj cesti D50 Otočac-Perušić, 4.7 km jugoistočno od središta Otočca. Uređen je 1972. – 1973., a investitor je bila tadašnja Općina Otočac. Registriran je kao aerodrom za obučavanje letačkog osoblja i sportske potrebe odnosno prema tadašnjim propisima kao sportski aerodrom. Namjena aerodroma Otočac bila je prema registru za obuku u letenju, sportsko-turističke potrebe i ostale aktivnosti aerokluba.

Danas se Aerodrom Otočac koristi za slijetanje manjih sportskih zrakoplova, a 2016. korišten je i u svrhu zajedničke vježbe Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i Vatrogasne zajednice Ličko-senjske županije. Također, 2011. je u par navrata na LDRO sletio Air Tractor AT-802 Hrvatskog ratnog zrakoplovstva uzimajući vodu u svrhu gašenja šumskog požara u mjestu Kosinj. Travnata uzletno-sletna staza duljine je 1.200 m i širine 30 m iako je prvotno duljina iznosila 1.600 m.

Glavna atrakcija otočkog aerodroma je svakako avion Douglas DC-3 izložen na ulazu u zračnu luku. Radi se o transportnom avionu bivšeg JRZ-a ev. broja 71255 koji je na otočki aerodrom sletio 1977. a proizveden je davne 1944. Od propadanja i daljnje devastacije spašen je 2015. kada je skupina entuzijasta i članova Aerokluba “Krila Gacke” krenula sa obnovom aviona, a je isti podignut na čelična postolja te mu je obnovljena limarija i uređena unutrašnjost. Projekt je potpomognut financijskim sredstvima Grada Otočca.

Na aerodromu se također nalaze dva aviona Republic F-84 Thunderjet prevezena iz nekadašnje Zračne luke Bihać koji će uz spomenuti DC-3 sačinjavati svojevrsni muzej zrakoplovstva, a planu je i dovesti dva protuzračna topa te jedan otpisani Mig-21 Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Laganim finišem ulicom Kralja Zvonimira, kojom smo i krenuli, stigli smo do našeg bike carriera, omiljenog A7, kojim smo ove godine obišli već nekoliko županija naše lijepe, no o tome u nekom postu krajem sezone bicikliranja, već za vikend smo u virovitičko-podravskoj županiji. Čitamo se!