Kakav je to samo godišnji odmor bio! Slijedom svima poznatih okolnosti oko svjetske pandemije koja je zahvatila sve grane gospodarstava svih zemalja, pa tako i globalno avijaciju u koju spada moja kontrolorska profesija, imali smo mogućnost koristiti nešto veći broj dana godišnjeg odmora u ljetu, nego što je to bila praksa prijašnjih, vrlo poslom opterećenih sezona. Tako smo ovo ljeto dobili 22 dana odsustva, što je mene dopalo od 31. srpnja do 21. kolovoza. Mi kakvi jesmo, formalno smo planirali odlazak na naše lijepo Jadransko more, o čemu sam već pisao u nekoliko objava početkom mjeseca, no bilo je tu i posjeta drugim županijama, osim zadarske. Prošli smo ukupno 6 županija u barem nekoj od ruta u tih 22 dana: karlovačku, zadarsku, šibensko-kninsku, ličko-senjsku, virovitičko-podravsku i naravno, našu domaću, zagrebačku.

U tih 22 dana, napravili smo 19 aktivnosti, uključujući odlaske iz Sutomišćice u Kali na ručak u nekoliko navrata, a ispalo je sve zajedno 624,85 kilometara sa 5229 metara uspona. Sve to će rezultirati, nakon što prođe još ovih nekoliko dana kolovoza, da će isti biti zasigurno najaktivniji mjesec ikada od početka mojeg korištenja online aplikacija koje bilježe ikakvu aktivnost (Endomondo, Strava, Komoot, Garmin Connect i sada Samsung Health). Predviđam, s obzirom da već sutra idemo u posjet međimurskoj županiji, na rutu od nekih šezdesetak kilometara, da ću ovaj mjesec probiti granicu od 800 kilometara. To će nam biti već 13 županija lijepe naše ove godine! Upravo sa rutom koju ću u daljnjem tekstu opisati, prikupio sam više kilometara u tekućoj godini od legendarne 2017. kada sam istrčao dva maratona i radio po dva treninga dnevno, no to su bila neka druga vremena. Trenutno sam na 3069 kilometara…i idemo dalje, pametno i sa uživanjem.

Prošlog petka, dakle 21. kolovoza, za poslednji dan dugog godišnjeg odmora, odabrali smo napraviti jednu veliku, završnu rutu u karlovačkoj županiji. U šali smo rekli, s obzirom da nam je to bio četvrti posjet gradu na četiri rijeke, da nam je to mala matura, koju ćemo položiti, ako obiđemo ovoga puta sve četiri rijeke u istoj ruti. Plan je bio kao na mapi iznad, sa 77 kilometara ceste i dosta makadama te dobrih 625 metara uspona koji se nabrao usput po većinom već poznatim cestama, ali i dobrim dijelom nepoznatih uz Dobru, gdje smo posebno uživali. Usput smo 8 puta prešli preko te četiri rijeke, ne računajući neke manje mostove preko malih pritoka istih.
Krenuli smo iz centra Karlovca, sa parkinga kod hotela Lana Korana, pored već dobro opisanog Foginovog kupališta.
Karlovac je grad u središnjoj Hrvatskoj, 56 km jugozapadno od Zagreba i 130 km sjeveroistočno od Rijeke. Smješten je na dinarskom rubu Panonske nizine, a upravo s karlovačkog područja počinje bregoviti i planinski dio prema Mediteranu. Nalazi se na raskrižju važnih cestovnih i željezničkih pravaca iz Zagreba prema Rijeci i Splitu. Grad Karlovac se sastoji od 52 naselja, od kojih smo veliku većinu prošli u naše četiri rute i preko 233 kilometra po ovoj prelijepoj županiji.
Uz mnogobrojne parkove i zelene površine, zbog čega nosi epitet “grada parkova”, osobitost Karlovca su čak četiri rijeke koje prolaze kroz grad Korana, Kupa, Dobra i Mrežnica po kojima je poznat kao grad na četiri rijeke.



Krenimo! Nakon uvijek pomalo kaotičnog izlaska iz užurbanog grada i gradskih ulica, već nakon prvih kilometara smo došli do ulice Zagrad, koja se penje na najvišu točku naše rute, na nekih 240 m/nm, gdje smo se odvojili lagano udesno od glavne prometnice i krenuli ulicom simboličnog imena Kalvarija. Prošavši pored planinarske kuće Zvonimir Plevnik, krenuo je već lagani spust, te smo nakon odrađenog i najvećeg uspona na cijeloj ruti, nakon 7,5 kilometara za nekih 35 minuta odlučili popiti prvu jutarnju kavu u mjestu Gornje Stative, na ne odveć prometnoj državnoj cesti br. 6. A cijena je toliko pristupačna da sam morao staviti i račun, naime dvije produžene kave za 10 kuna, to rijetko gdje možete dobiti. Na desetom kilometru ove vrlo živopisne rute, naišli smo napokon na prvi most, s obzirom da smo krenuli sa lijeve obale Korane, vozili nedaleko desne obale Kupe kroz Karlovac, no nismo do tog trenutka još prelazili niti jednu od četiri rijeke. Prvi, a ubrzo nakon toga i drugi most, bili su preko rijeke Dobre. Taj drugi most je bio drveni, slično kao i onaj kod Foginovog kupališta, preko Korane, a koji ćemo prijeći nekih dva sata kasnije. Drugi most je bio kod mjesta Tomašica, na 12. kilometru.


Prešavši nakon drvenog mosta na desnu obalu Dobre, istu smo pratili više od deset kilometara, sve do mosta u Mahićnu, gdje smo napustili Dobru. Taj dio rute uz prvu našu domaćicu, bio je i najljepši, pogotovo uz Zadobarje gdje smo nekoliko kilometara išli prekrasnim makadamom kroz šumu. U Mahićnu se izbija na kratak pravac, gdje u svega nekoliko stotina metara prelazimo preko Dobre, a odmah zatim i preko Kupe, velikim plavim mostom, a što sam već opisao u jednoj od prijašnjih karlovačkih ruta. Također, što mi nismo ovoga puta učinili, između ta dva mosta, može se makadamom, skretanjem udesno, za nekih kilometar doći do ušća Dobre u Kupu, u koju ulazi sa njene desne strane. To je bio i naš 20. kilometar toga dana, i četvrti most preko dvije rijeke. Lagano smo tražili neko mjesto za novu okrjepu u zaista vrlo vrućem danu sa preko 30 C.




Dobra je hrvatska rijeka ponornica. Izvire iz dva izvora: kod Bukova vrha i kod Skrada (selo Gornja Dobra kraj stare ceste Zagreb – Rijeka). Duljine je 107,9 km i porječja površine 900 km². Dobra se sastoji od tri svojstvena dijela toka. Od izvora do Đulinog ponora u Ogulinu, ima naziv Gornja Dobra ili Ogulinska Dobra, te duljinu od 51,2 kilometra. Nakon poniranja prolazi podzemljem kroz špiljski sustav Đula – Medvedica (najveći špiljski sustav u Hrvatskoj, dugačak preko 16 kilometara), te ponovno izvire kraj sela Gojak, po kojem se nekad naziva i Gojačka Dobra, te se koristi za Hidroelektranu Gojak. Nakon HE Gojak naziva se uglavnom Donja Dobra. Nakon 52,1 kilometra toka utječe u Kupu uzvodno od Karlovca. Ukupna duljina rijeke Dobre je 107,9 kilometara.

Prošavši Donje Pokuplje, već smo ušli u predgrađe Karlovca i stali napokon na našem 26. kilometru, na stanici za tehnički pregled. Čekao nas je ulazak u već vrlo prometan i užurbani grad, jer bio je petak, i već oko podneva. Došlo je vrijeme da pređemo Kupu po drugi puta, iskoristivši naš peti most, pored Obale Ivana Trnskog, u jednom predivnom dijelu starog dijela Karlovca. Kroz splet uličica ubrzo smo se probili do prekrasnog uskog i asfaltiranog nasipa, koji dijelom prati Kupu, njenom desnom obalom, da bi se odvojio prema istoku i jugu, gdje smo prošli nedaleko jesta gdje Korana kao desna pritoka, utječe u Kupu. Nastavili smo uz lijevu obalu Korane, sve do već spomenutog drvenog mosta, šestoga toga dana, nedaleko Foginovog kupališta. Već smo na 33. kilometru, i spremno i bez oklijevanja nastavljamo dalje, na preostalih 44 kilometra, ne toliko laganim brdima, ne samo po imenima, već i po konfiguraciji. Trebalo je skupiti sav taj uspon.




Rijeka Kupa izvire iz krškog jezerca tirkizno zelene boje u Nacionalnom parku Risnjak kod mjesta Razloge u Gorskom kotaru. Oko 100 m nizvodno s desne strane prima vodu povremenog bujičnog potoka Krašićevica, a dalje s lijeve strane povremenog toka Sušice i skreće prema sjeveroistoku, te zatim prema sjeveru. Ispod izvora Kupa je brza rijeka, dok se nakon nekoliko kilometara smiruje i postaje mirna rijeka ispresjecana mnogim umjetnim slapovima koji su u povijesti služili za pokretanje vodenica: mlinova i pilana. Granična rijeka postaje na ušću lijeve pritoke Čabranke u Kupu.Kupa u Brodu na Kupi. Sa desne strane pridružuje joj se Kupica, a na lijevoj obali je Slovenija.
U svom gornjem toku, Kupa se probija kroz šumovit kanjon. Na nekim se mjestima kanjon proširuje te se tamo nalaze plodne njive i polja. Sljedeća veća rijeka koja se ulijeva u Kupu je Lahinja. Kupa kod Ozlja ulazi u svoj ravničarski tok. Zatim stiže do Karlovca gdje se s desne strane ulijeva rijeka Dobra te ubrzo nakon toga i Korana koja već nosi vode Mrežnice. Kasnije se u Kupu još ulijevaju rijeke Kupčina s lijeve i Glina s desne strane. Kod Petrinje se ulijeva Petrinjčica. Nedaleko svog ušća u Savu kod Siska u Kupu se s lijeve strane ulijeva još rijeka Odra. Ukupna dužina toka rijeke Kupe je 296 km.

Nakon Gornjeg Mekušja skrećemo desno i pratimo našu treću domaćicu u petak, rijeku Koranu, kojoj ćemo se opet vratiti na kraju, na kupanjcu. Ne prelazimo Koranu ovdje uopće, već uz njenu desnu obalu dolazimo do mjesta Turanj, nedaleko ušća Mrežnice u Koranu, a gdje ćemo proći ponovno preko posljednjeg mosta ove rute, no nešto zapadnije. Odvajamo se prema sjeveroistoku, do mjesta Kamensko i tamošnje vojarne i vojna vježbališta. Započinjemo seriju brda: Lemić Brdo, Popović Brdo te Knez Gorica. Ne stajemo nigdje, jer i nema baš nečega, područje je manje naseljeno, a i imali smo plan stati nešto prije posljednjeg prelaska Korane, u restoranu Karan na jaču okrjepu. Već je iza nas 50 kilometara i velika vrućina, a i lagani umor. Slijedio je već poznati makadam uz vojni kompleks poligona Cerovac, prije izbijanja na državnu cestu broj 2 u Cerovcu Vukmanićkom.


Na 55. kilometru stajemo na pola sata, uz propisanu okrjepu sa dva Nikšićka piva, te laganu porciju krumpirića i paradajza, za rekuperaciju i oporavak prije posljednjeg sata vožnje koja traje već tri sata. Ovdje prelazimo naš sedmi današnji most, opet preko Korane, sa desne, na lijevu obalu.



Čeka nas završnih 22 kilometra po laganim brežuljcima kroz Ladvenjak, gdje se opet pridružujemo Korani, njenoj lijevoj obali, koju pratimo skroz do Belajskih Poljica, kada napokon zakrećemo prema zapadu i našoj četvrtoj domaćici, Mrežnici.


Korana izvire u Plitvičkim jezerima. Voda potoka Plitvice obrušavajući se preko stijene visoke 78 m tvoreći amfiteatar Velikog slapa, najvišeg slapa u Hrvatskoj, zajedno s vodom nastaloj prelijevanjem vode iz jezera u jezero (najniže Novakovića Brod), tvori slapište visine 25 m Sastavke kojima započinje rijeka Korana.
Dugačka je 134,2 km od izvora do ušća u rijeku Kupu u Karlovcu. Pripada crnomorskom slivu i nije plovna. Na mnogim dijelovima Korana protiče kroz slikovite, vapnenačke kanjone visoke stotinjak i više metara. Ovi kanjoni obrasli su bukovom šumom ili su ogoljeli. U gornjem toku nalaze se slikovite pećine. U Slunju na utoku Slunjčice u Koranu nastali su zanimljivi slapovi Rastoke. Kod Karlovca se u Koranu ulijeva Mrežnica, a u Tržcu u Bosni i Hercegovini se u nju ulijeva rijeka Mutnica.
Nastanak njenog imena nije još razriješen. Po nekima je ime Korane izvedenica iz riječi “kora” (biljaka), po drugima je ime nastalo iz imena “Gorana”, tj. označava vodu koja teče iz gore, a neki Koranino ime povezuje s njezinim koritom omeđenim liticama koje su oštro i duboko usječene u tlo. Neki je također povezuju s indoeuropskim korijenom *krews (hladan, odatle riječ kristal).
U Mrežničkom Varošu, nakon punih 66 kilometara, dolazimo do desne obale prekrasne i magične Mrežnice. Prolazimo lijepom, ne odveć prometnom cestom, koja vodi nasuprot Duga Rese, koju vidimo na lijevoj obali ove jedinstvene rijeke, četvrte u našem pohodu danas. Prolazimo kroz Tušmer i nakratko zastajemo kod male hidroelektrane Pamučne industrije Duga Resa.

Mala hidroelektrana Pamučna industrija Duga Resa ili MHE Pamučna industrija Duga Resa je mala hidroelektrana na rijeci Mrežnici koja je izgrađena još 1884. u sklopu Pamučne industrije Duga Resa, s 2 vodne turbinesnage 662 kW. Kasnije je 1937. hidroelektrana proširena s 3 vodne turbine ukupne snage 824 kW i parnom turbinom snage 1000 kW. Danas je instalirana snaga 1,1 MW, a godišnja proizvodnja električne energije 2,01 GWh (u 2008.).
Zakrećemo uz tijek rijeke udesno, kroz Donje Mrzlo Polje Mrežničko (nama je bilo sve, samo ne mrzlo na 30+ celzijevaca) i dalje prativši četvrtu rijeku uz njenu desnu obalu, sve do Male Švarče, gdje prelazimo naš osmi most danas, na vrlo prometnoj državnoj cesti D1, nedaleko Turnja i ušća Mrežnice u Koranu, koje smo opisali i posjetili u prijašnjim rutama.
Mrežnica je rijeka u Hrvatskoj, lijevi pritok rijeke Korane. Izvire kod Slunja u Kordunu, a ulijeva se u Koranu kod Karlovca. Duljine je 64 km i vrlo uskog porječja površine 64 km², stješnjenog između porječja rijeka Dobre i Korane. Rijeka Mrežnica primjer je rijeke u kršu; dio je crnomorskogslijeva, odnosno poriječja Save. Kao i druge rijeke u kršu vrlo je osjetljiva na djelovanje čovjeka, osobito ako se uzme u obzir da se na rijeci nalaze 93 sedrene barijere. Po količini vodene mase jača je od Dobre, ali obzirom na položenost dna i mali pad čini splet jezera i slapova s razmjerno malim protokom vode. Rijeka Mrežnica je bez sumnje jedan od najljepših i najzanimljivijih vodotoka hrvatskog krša.
Ušavši u Karlovac, uz njenu lijevu obalu, pratimo Koranu, sve do našeg automobila, gdje smo završili malu maturu karlovačke županije, njenih prekrasnih rijeka, naselja i živopisne prirode, ovom rutom od preko 4 sata uživanja, koje smo zaključili malim ručkom sa ribljim menijem i kupanjcem u taj dan, svega 24 stupnja mrzloj, ali osvježavajućoj Korani.