Još zimus, u veljači, motiviran sada nažalost nepostojećim činjenicama, rezervirao sam i platio odmor na otoku Ugljanu, znajući da će mi, sa jedne strane njegov mir i prirodna ljepota, a sa druge strane povezanost sa podjednako velikim Pašmanom, preko prekrasnog mosta Ždrelac, biti dovoljno veliki poligon za planirane aktivnosti. Jer, oni koji me znaju, znaju da moj odmor nije ležanje na plaži, ili uz bazen koji imamo uz apartman, već svakodnevni pokret i neka zbivanja.

Tih pedesetak kilometara od Mulina do plaže Sovinje, uz usputne silaske do pitomih otočkih mjesta, sasvim je dovoljno, barem za nekoliko dana, a onda ćemo vidjeti, nije niti Biograd n/m daleko, a niti Vransko jezero…imam već neke ideje. No, vratimo se na proteklih 24 sata, koliko smo otprilike ovdje, a odradilo se već nešto, ja četiri ukupno, od čega dvije rute sa suprugom i suvozačicom Tatjanom. Krenimo redom…

Otok Ugljan se nalazi samo 25 minuta vožnje trajektom od Zadra. Njegove šumovite uvale s kristalno čistim morem, pješčane plaže, pješačke i biciklističke staze, vidikovci s veličanstvenim pogledima na zadarski arhipelag, kamene ribarske kućice i blizina mjesta za izlet kao što je primjerice park prirode Telašćica, otok Pašman ili grad Zadar, čine otok Ugljan savršenim mjestom za miran, ali ispunjen obiteljski odmor.

Na otok smo stigli jučer, u ponedjeljak, jer ne volim voziti vikendom zbog gužvi prema moru, no bilo je i za jedan ponedjeljak iznenađujuće mnogo automobila na Dalmatini, a nije pomoglo niti nekoliko prometnih nezgoda na putu, koji je trajao barem sat dulje nego što sam očekivao. Kako god, karta za trajekt kupljena online i susretljivost osoblja Jadrolinije, smješta nas na izvanredni trajekt i na otok se iskrcavamo oko dva i po’, što bi ovdje rekli. Do Apartmana Jelavić, naših odličnih domaćina, stigli smo za svega nekoliko minuta, u obližnjoj Sutomišćici.

Naravno da sam za dan dolaska, nakon puta, planirao kraću rutu, koje sam vrijedno smještao u posebnu mapu aplikacije Komoot, kako bih ih iskoristio po nekoliko puta tijekom desetak dana boravka na Ugljanu i vožnji po istom, kao i po Pašmanu (ili dalje). S obzirom da se nalazimo toliko blizu prekrasne crkve Sv. Eufemije i u mjestu Sutomišćica, malo o njima, da ih bolje poznate.

Sutomišćica je smještena u istoimenoj uvali otoka Ugljana do rta Sv. Grgura, nasuprot Maloga Lukorana. Župna crkva izgrađena je g. 1340. poviše mjesta uz glavnu ugljansku prometnicu na spustu ceste u mjesto. Uvala je do g. 1405. imala naziv Sv. Eufemija. Današnji naziv mjesta vjerojatno je izveden od imena svetice ili po obližnjoj utvrdi sv. Mihovila s istoimenom crkvom. U srednjem vijeku cijeli otok Ugljan nosio je naziv »Isola di San Michele«.

Kapelanija Sutomišćica spominje se g. 1405. u sastavu župe Lukoran. Crkva sv. Eufemije zapisana je u više dokumenata od g. 1349. do 1402. Porastom pučanstva u 15. st. odijelila se od župe sv. Lovre iz Lukorana, a od g. 1662. je samostalna. Dotrajala crkva obnovljena je g. 1679., a posvećena je 26. studenoga 1693. (glagoljski natpis godine i hrvatski tekst na pročelju s imenom nadbiskupa Viktora Priulija). Od te crkve očuvani su glavni brod i apsida sa sakristijom u tlocrtu, a terenskim ispitivanjem pronašli bi se njezini srednjovjekovni i barokni oblici. Od godine 1700. do nedavno Sutomišćica je bila sjedište otočkoga dekanata. Obnovom g. 1889. crkva dobiva barokno-klasicistički oblik s dodanim transeptom (srednjim brodom koji tvori oblik latinskoga križa), novim prozorima, ali zadržavajući neke forme prethodne građevine (18,5 x 9,5 m). Pročelje je imalo preslicu koja je g. 1836. zamijenjena odvojenim zvonikom, koji je izgrađen po uzoru na onaj u Kukljici. Ta građevina od tesanoga kamena izgrađena je na groblju i smatra se najljepšom otočkom crkvom.

Dakle, prva ruta je bila planirana za istraživanje zapadnog i sjeverozapadnog dijela otoka Ugljana, recimo njegove lijeve polovine, gledano na mapi. Polazna točka mi je apartman, koji se nalazi na glavnoj otočkoj prometnici D110, na ulazu u Sutomišćicu, nedaleko mjesnog groblja i crkve Sv. Eufemije. Ruta ide spomenutom prometnicom, bez skretanja sa iste direktnom rutom do mjesta Muline.

U prvoj polovini rute je desetak kilometara, na kojima se smjenjuju dugi usponi i spustevi, sa svega nekoliko stupnjeva, tako da su odlični za razvožavanje. U povratku sam skrenuo u mjesto Ugljan, pa se vratio na glavnu cestu, a također sam napravio mali krug kroz Sutomišćicu do prekrasnog nogometnog terena sa umjetnom travom pored samog mora.

Sve u svemu, za jučer, bilo je to 22 kilometra sa 180 metara uspona, što je zadovoljavajući prosjek povećanja visine za moj ukus, jer na do sada prevaljenih preko 2500 kilometara u ovoj godini, imam preko 26500 metara uspona.

Drugu rutu sam planirao i odradio kao jutarnju rutinu, prije doručka, sam, dok je Tatjana pripremala zdravi doručak, koji smo kasnije imali uz bazen, no prvo ruta. Probudili su me cvrčci i aktivnosti probuđenog dana nakon velike oluje koja je trajala do dugo u noć. Ruta vrlo jednostavna, našom sveprisutnom D110, doći do skretanja prema Tvrđavi Sv. Mihovil, i jedinom lokalnom, asfaltiranom cestom koja vodi do gore, uspeti se na istu, na kotu na 265 metara nad morem. Srednjovjekovna tvrđava Sv. Mihovila podignuta u 13. stoljeću na otoku Ugljanu.

Tvrđava se nalazi na istoimenom brdu (265 m) iznad mjesta Preka. Podigla ju je Mletačka Republika u 13. stoljeću. Iako u ruševnom stanju danas je omiljeno izletište otoka Ugljana s kojeg se pruža nezaboravan pogled na grad Zadar sa zaleđem te na više od 200 otoka zadarskog arhipelaga i Nacionalni park Kornati. (vidljivo na mojoj naslovnoj panoramskoj fotografiji).

Nemam što puno reći o ovoj ruti, osim da je odličan jutarnji trening i ispit spremnosti, jer neki djelovi uspona su nemilosrdni i okrutni sa preko 10% u potezima. oni koji su vozili takve uspone znaju o čemu govorim, a koji nisu, neka se usude, neka se izbace iz zone komfora i pritisnu pedale do kraja. Ukupno sam uspeo 312 metara u svega 10,6 kilometara.

Na trećoj ruti od našeg dolaska na otok, mojoj drugoj danas, po prvi puta mi se pridružila i supruga Tatjana, nakon našeg spomenutog zdravog doručka uz bazen.

Kao i u svakom sljedećem danu ovog ljetnog specijala, bit će jedna glavna ruta, pa je tako ova upravo to. Plan je bio već legendarnom D110 ići direktno do mosta Ždrelac, bez skretanja u mjesta uz istu, a u povratku, bez prevelikog ganjanja tempa, stati na drugu jutarnju kavicu u Kukljici. Zatim otići u pet kilometara udaljeno ribarsko mjesto Kali, na lagani ručak (kao i jučer, no o tome poslije), u Srdela Snack, odličan restoran brze prehrane sa isključivo morskim zalogajima. Cijela ruta sa svim planiranim ili ne skretanjima, izašla je na 24 kilometra sa 280 metara uspona. Vrlo zadovoljavajuće za mojih gotovo 600 m uspona danas u 37 kilometara danas, ako dodamo odlazak na plažu, koji ću opisati na kraju, kao malu, treću rutu danas, ali četvrtu u prvih 24 sata otoka Ugljana, za sada.

Polaskom na cesti iznad apartmana, pomalo dotrajalim asfaltom naše D110, već nakon prvog uspona i dugačkog spusta pored osnovne škole u Preku, kreće dugi uspon do iznad samog centra trajektom sa Zadrom povezanog mjesta i tu prolaze prva dva kilometra. Smjenjivanjem spomenutih, za cijelu prometnicu i otok karakterističnih uzbrdica i nizbrdica, prošli smo ponad sljedećeg mjesta, imena Kali, nekoć najjačeg ribarskog mjesta na Jadranu. Nakon još 5 kilometara prolazimo iznad Kukljice, i kreće dugi spust (brzo prestane veselje, jer se tuda i vraćamo) gotovo do samog mosta Ždrelac, preko tjesnaca Mali Ždrelac.

Mali Ždrelac, je mali tjesnac u Jadranskom moru smješten između otoka Ugljana i Pašmana. Predstavlja najkraći plovidbeni put između Srednjeg kanala s jedne, te Pašmanskog i Zadarskog kanala s druge strane. Državna cesta D110 prolazi iznad tjesnaca preko mosta Ždrelac koji premošćuje cijeli tjesnac. Također postoji naselje koje se zove Ždrelac na otoku Pašmanu s pogledom na tjesnac.

Most koji je 40 godina spajao otoke Ugljan i Pašman iznad Malog Ždrelca, demontirali su radnici splitskog Konstruktora 2009. godine. Najprije su skinuli srednji dio, a zatim su uklonili još dva središnja polja. Na tom mjestu je postavljena čelična lučna konstrukcija. Kanal Mali Ždrelac proširen je s postojećih 20 metara na 56 metara, čime se omogućava sigurnija i brža plovidba za prosječno oko dvije tisuće plovila koja dnevno prođu njime.

Proširenjem i produbljenjem postojećeg plovnog puta na projektiranu širinu od 56 m i dubinu od 5 m od srednje razine mora omogućena je dvosmjerna plovidba, odnosno mimoilaženje manjih plovila i trajekata, kao i mimoilaženje velikog plovila (trajekta) s manjim plovilom. Jedino ograničenje je nemogućnost mimoilaženja velikih trajekata u kanalu. 26. srpnja 2012. godine otvoren je za plovidbu prolaz (kanal) Mali Ždrelac u punoj projektiranoj širini od 56,0 m. Na ovom mjestu smo se okrenuli, ne želeći danas “načeti” otok Pašman. To je u planu sutra, ako ćudljivo vrijeme dozvoli.

U povratku, nakon okreta na 12,5 kilometara i uspinjanja prethodno predivne nizbrdice, koja se pretvorila u divnu trening uzbrdicu od nekih 1200-1300 metara, slijedio je spust u Kukljicu, jedinim makadamskim dijelom (svega 250-300 m), koje Komoot tako briljantno ubacuje u planiranje ruta, ako postavke, kao ja, držite na bike touring. Od Ždrelca do kavice je bilo svega 2,5 kilometra, što je idealno tempiranih 15 km ukupno za prvu pauzu, ipak smo na godišnjem odmoru. Stali smo u slastičarnu Hajduk, u znak podrške majstorima sa mora, da malo bolje odrade novu sezonu za razliku od prethodne. Kavica korektna, ambijent savršen.

Nakon petnaestak minuta pauze za kavicu, bez previše žurbe, popeli smo se do glavne prometnice, jer na karti nisam vidio mogućnost direktnog prolaska uz more sve do našeg odredišta za ručak u Kalima. Spust je moguć na ulazu u mjesto, udaljeno otprilike 5 kilometara od Kukljice, što je bilo na cca 20. kilometru ne odveć zahtjevne rute. Tamo se nalazi Srdela Snack, famozno jednostavan restoran brze prehrane, apsolutno anti fancy, no briljantan u svojoj jednostavnosti i kvaliteti zalogaja koje imaju na jednostavnoj A3 mapi.

Općina Kali smještena je na južnom dijelu otoka Ugljana u Zadarskoj županiji. Od Zadra – administrativnog središta županije udaljena je oko 5 km i povezana trajektnom lukom Preko. Općinu čini mjesto Kali u koje prema popisu iz 2011. ima 1.638 stanovnika i najveće je mjesto na zadarskim otocima.
Kali na sjeveru graniče s Prekom – središtem Općine Preko, a na jugu s Kukljicom – središtem Općine Kukljica. Općine Kali, Preko i Kukljica čine općine otoka Ugljana.
Staru jezgru mjesta čini naselje između uvala Mul i Batalaža okrenutih prema Zadru, dok se noviji dio mjesta pruža prema uvali Mala Lamjana okrenutoj prema Kornatima na južnom dijelu. Gospodarski je važna i uvala Vela Lamjana u kojoj se nalazi istoimena ribarska luka i gospodarska zona. Kaljani su od 1920-ih godina počeli prelaziti na veće ribarske brodove, od 1960-ih počeli s tunolovom na Pacifiku, a danas u Kalima postoji dobro opremljena ribarska flota. 

Naselje se prvi put spominje u jednom dokumentu iz 1299. godine, ali kontinuitet življenja na prostoru Kali postoji od još od prapovjesti i antike (arheološki nalazi na brdu Orjak iznad Kali).

Vratimo se našem mjestu ručka jučer, danas, vjerojatno ne i sutra, s obzirom na plan sa cjelodnevnim transotočkim izletom do iza Tkona, sve do plaže Sovinje na Pašmanu. Radi se o malom restorančiću, nedaleko spomenute luke sa ribarskim koćaricama sa fotografija iznad. Srdela Snack. Jučer najjednostavnije srdele i krumpir salata, danas mali komadići marinirane i panirane tune, te špagete sa rajčicom i tunom. Ništa puno, ništa razvikano, a cijene su takve da bi nas paketić srdela iz zamrzivača ili komad tune iz obližnjeg trgovačkog centra, ne uzimajući vrijeme za pripremu, vjerojatno koštao isto ili više od 20 kuna po porciji, koliko je cijena većine jela iz ponude u ovom meniju. Svaka pohvala!

• about:blankUploadMedia Library
• about:blankUploadMedia Library

I na kraju ovog reporta sa prvih 24 sata boravka na ovom otoku avantura, kratak opis običnog odlaska na plažu, koji nije uopće ruta, no s obzirom da smo to odradili biciklima, zaslužuje manji opis. Radi se o ukupno svega tri kilometra, lokalnom cestom pored mjesnog groblja i gore opisane crkve (koja npr. dok ovo pišem zvoni već duže od četiri minute za 20:30, dakle na po ure – ne kužim?? Nemaju mute!), zatim pored spomenutog nogometnog igrališta, pored mjesnog Restorana Jadran, kroz portal, pa sve do rta Sv. Grgura, iza kojeg nema dalje ceste, niti staze prohodne za bicikl. Do te točke je otprilike 1,5 km od našeg apartmana, a obližnja mjesna plaža je mirna i odlično uređena te besprijekorno čista.

U povratku sa kraćeg kupanja i sunčanja na besplatnim drvenim ležaljkama postavljenim uz more, poželjeli smo popodnevnu kavicu te smo stali u privlačan Beach bar, koji se tako zove. I nismo se još niti dogovorili gdje ćemo sjesti od mnogo praznih i privlačnih drvenih panjeva i klupa oko kubanskim štihom uređenih bačava i stolova, kad netko zazva moje prezime! A kad ono stari prijatelji iz Zagreba, Iva i Marko Emer, koji imaju kuću baš u ovom malom mjestu gdje smo i mi odlučili provesti ovoljetni morski odmor. Ovdje su sa svojom malom bebom i provode predivne obiteljske trenutke i tako i izgledaju. Vjerojatno ćemo se vidjeti još neki puta u sljedećim danima.

Toliko za prvih 24 sata. Gotovo da je lakše bilo odvoziti ovih šezdesetak kilometara, nego sve ovo prebaciti u smislene rečenice oslikane mnoštvom fotografija mora i hrane.