Danas je na red došla druga, duža ruta karlovačkom županijom, uz konzultacije sa domaćim dečkima Denisom Martinovićem i Hrvojem Benčakom. Nastala je ruta od 60 kilometara sa 420 metara uspona, da bismo vidjeli prvenstveno predivne dvorce, a u dolinama i prekrasne rijeke Koranu, Kupu i Dobru.

Rutu smo započeli ispred hotela Lana Korana, ispred kojeg ima stotinjak slobodnih i besplatnih parking mjesta. Ostavili smo automobil i oko 10:30 krenuli prema istoku, uskim, ali asfaltiranim nasipom uz Koranu. Nakon prvih nekoliko kilometara, odvojili smo se od rijeke, ali istim nasipom prema sjeverozapadu krenuli dalje do Kupe (fotografija iznad).

Prešavši prvi od mnogih mostova danas, i dalje uz Kupu, išli smo skroz do mjesta Mahićno i novouređenog plavog mosta (u blizini je gradilište novog mosta?). Jučer sam u pripremama napravio kraću (38 km) rutu djelomično po nekim cestama koje smo koristili i danas, ali u suprotnom smjeru.

Tako danas nismo svraćali do ušća Dobre u Kupu, do kojega se nakon plavog mosta u Mahićnom dolazi makadamom (nekih 1 km u jednom smjeru).

Prvu pauzu smo napravili nakon 15 kilometara na način da smo svratili do prvog dvorca danas. Dvorac Türk – Mažuranić. Prva građevina koja je bila na mjestu ovog dvorca bila je manja kurija, tzv. Dvorac Pokupje, koja je još u vrijeme Napoleonovih Ilirskih pokrajina bila ladanjsko središte francuskog maršala Marmonta, koji je upravljao tim pokrajinama. Nakon odlaska francuske vlasti, vlasnik tog dvorca postao je Ivan Kostić.

Sedamdesetih godina devetnaestoga stoljeća Franjo pl. Türk, karlovački poslovni čovjek (veletržac), kupio je taj posjed i dvorac, te se od tada dvorac naziva Dvorac Türk. Početkom 20. stoljeća, između 1905. i 1906. Franjo Türk pregradio je i proširio stari dvorac. Od tada dvorac je u istom izgledu do danas, uz male preinake. Nakon njegove smrti 1913. dvorac nasljeđuje njegova kći Irena, koja se 1914. godine udala za pomorskog časnika Božidara Mažuranića, unuka Ivana Mažuranića. Od tada dvorac počinje nositi ime Dvorac Türk – Mažuranić. Bivša konjušnica se nije popravljala pa se počela urušavati, a KIO je skladište kože za obuću premjestio u sâm dvorac. KIO je 1997. pogon i zemljište prodala Austrijancu Walteru Wolfu. Svakim danom stara konjušnica i dvorac su sve urušeniji i obrasliji, te propadaju.

Zanimljivim i ne previše prometnim cestama nastavili smo dalje, nakon nekoliko kilometara makadama, koji je bio i jedini na današnjoij ruti. Sljedeća pauza i posjet na nogama, bez bicikala, bio je predviđen na 28. km usponom do starog grada Ozlja, koji se uzdiže iznad Kupe.

Stari grad Ozalj impresivno je zdanje i biser hrvatske kulturne i povijesne baštine smješten na vrhu litice podno rijeke Kupe. Od1928. godine dvorac je posebnom darovnicom kneza od Thurn i Taxisa, Alberta Maria Lamoral, predan u ruke  družbi „Braće hrvatskoga zmaja” na brigu i čuvanje kao kulturno i povijesno dobro u službi hrvatskog naroda. Građen i nadograđivan u različitim epohama, Stari grad Ozalj povijesno je i arhitektonski raznolik. Ostaci starih rimskih zidina upućuju da je početak gradnje Starog grada započeo još u VI. stoljeću. Od 1244. godine do danas ovo prekrasno povijesno zdanje bilo je u posjedu kralja, zatim obitelji Babonića, Frankopana, Zrinskih, Petazzi, Perlasa, Batthyanya, Thurn i Taxisa te Družbe „Braće Hrvatskog Zmaja“.

Danas je u Starom gradu Ozalj smješten Zavičajni muzej Ozlja koji posjeduje vrlo detaljnu povijesnu i arheološku zbirku artefakata Ozlja i okolice.

Nakon kratkog obilaska ovog impresivnog zdanja, spustili smo se do Ozlja i obližnjih kafića, gdje smo napravili pravu okrjepu, sa kavom i hladnom tekućinom, a napunili smo bidone sa kupljenim izotoničnim pićima na obližnjem Petrolu, koji je nasuprot spomenutih kafića. To je bilo otprilike na polovini rute, nakon sat i pol vožnje uz zadovoljavajući prosjek od preko 23 km/h, s obzirom da nas je u drugoj polovini čekalo dosta uspona, pogotovo između 50. i 55. kilometra nakon uspona na stari grad Novigrad i vožnju pored malih naselja na obroncima na zapadu u odnosu na grad Karlovac.

Rutu smo nastavili smjenjivanjem laganih nizbrdica i uzbrdica, a u odnosu na originalnu planiranu verziju, od Jaškova smo ipak išli lijevom obalom Dobre do prekrasnog kamenog mosta preko Dobre, sa kojeg smo već dobro vidjeli prekrasan stari grad Novigrad, na uzvisini iznad rijeke.

Prelaskom preko kamenog mosta, gotovo na 50. kilometru naše rute, kreće prvi zahtjevniji uspon prema starom gradu. Most na Dobri složen je od klesanih kamenih blokova, ima 10 otvora i zidanu ogradu dugu 122 metara. Impozantni kameni most preko Dobre nalazi se na  „auto-cesti Karolina“ (Karlovac – Rijeka, Bakar), kojom je 1732. godine prometno povezana unutrašnjost Hrvatske s Hrvatskim primorjem. Iznad rijeke i mosta preko Dobre, na povišenom položaju da bi sve nadzirao, ali i bio viđen sa svih strana, stoji Novigrad, povijesna utvrda podignuta u XIV st. zapadno od Karlovca. Svakome tko bi ju ugledao morala je ulijevati strahopoštovanje. Doista, zidine i kule morale su izgledati nepobjedive, a svakako su to i bile. I nisu ih osvojili nadmoćni neprijatelji nego su pale u prvom redu kao žrtve povijesnih okolnosti. Sve donedavno stari grad Frankopana, Novigrad, je bio zapuštena ruševina. Dosadašnja obnova barem je donekle vratila, ako ništa drugo, njegove osnovne gabarite i ponovno ga učinila prepoznatljivom točkom u krajoliku kamo je lijepo doći, prisjetiti se slavnih dana i uživati u pogledu na dolinu rijeke Dobre. S Frankopanima, poznatim ljubiteljima umjetnosti i feudalnih gospodara Novigradskog posjeda između rijeka Dobre i Mrežnice, a njime je prolazila rimska cesta od Karlovca prema moru, veže se postanak crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u današnjem mjestu Novigrad na Dobri, spomenute još 1334. godine sa župnikom glagoljašem Andrijom. Srednjovjekovne isprave spominju da se cijelo ovo područje u predtursko doba nazivalo Dobra, a mjesto Novigrad na Dobri, u kojem se nalazi župna crkva, do 1945. je nosilo ime Crikveno Selo.

Kad je nastao ovaj grad ne zna se točno. Njegovo ime Novigrad moglo bi značiti da je na istome mjestu ili u blizini postojao i neki stariji (Stara Dobra je po povijesnim izvorima bila 1193.g. utvrđeno središte ovoga kraja). Sigurno je da su Frankopani (grof Gašpar Frankopan Tržački) do ovog posjeda došli u XIV st. kada su kupili i Ozalj, a sam grad podigli su pedesetak godina poslije.

Osvježenjem na slavini koja je instalirana na samom ulazu u stari grad, na završetku prvog dijela uspona, ili bolje rečeno na početku dugih dionica pored mjesta Rešetarevo, Zagradci i Skupica, nastavili smo u završnih 12 kilometara rute.

Rutu smo i na kraju malo modificirali, prelaskom Korane i obilaskom desne obale pored sportskog centra, Akvarija, stadiona i prelaskom posljednjeg mosta na ruti, starog i trošnog, drvenog, na vlastitu odgovornost, kako bismo ostavili bicikle, okrjepili se i okupali u Korani, koja je danas po riječima lokalaca bila na 26 stupnjeva Celzijusa.

Nakon prve karlovačke, i druge, te nešto kalorija da nadoknadimo izgubljeno (oko 1400 kalorija), premjestili smo se stotinjak metara uzvodno, na lijevoj obali Korane, na predivno uređeno Foginovo kupalište.

Karlovac je jedini grad koji se može pohvaliti službenim riječnim kupalištem registriranim pri Lučkoj kapetaniji – kupalište Foginovo – dobitnik Zelenog cvijeta i Turističkog cvijeta, u samom centru grada Karlovca na rijeci Korani. Ovo kupalište je uredio Dragutin Fogin koji je još davne 1928. godine kupio obraslo zemljište na Korani te na njemu uredio gradsko kupalište, a s upravom željeznica u Zagrebu uspio je dogovoriti da svake nedjelje vozi vlak kojim su na kupanje dolazili Zagrepčani. Još krajem 19. stoljeća, analize su pokazale da je koranska voda ljekovita i tada je plaža vrvjela gostima željnima odmora, osvježenja i – zdravlja. Odličan primjer kako se i čista rijeka usred grada može iskoristiti za rekreaciju, druženje i osvježenje, te je pravi spas za sve one koji nisu u mogućnosti otići na neku od jadranskih plaža i spasiti se od nesnosnih vrućina.

Eto, to je to za danas, ako se nekome svidjelo, za svaku preporuku je ponoviti što smo napravili za manje od tri sata efektivne vožnje, prekrasnim krajolicima, uz, opet tri od 4 karlovačke rijeke, ako i prošle nedjelje.