Zagorje ili kako bismo to mogli opisati nekom strancu backland ili behind the hills. To je sve što je sjeverno od Medvednice, do Slovenije na sjeveru i zapadu i sve do Međimurja i Podravine na sjeveru i istoku.

Sve je tu, sve što svaka prava bajka mora imati – šume, dvorci i kurije, muzeji, termalni izvori, crkvice, staze, vinogradi i vinski putovi, ukusna hrana, dragi ljudi, priče, legende i „popevke“.

U proteklih 7 godina, od kada intenzivnije vozim bicikl, često sam prelazio Savu, bilo skelom kod Medsava, pa prema Zaprešiću i dalje, ili kroz Sloveniju, pa preko mosta u Brežicama i onda cestom preko graničnog prelaza Harmica pa uz Savu sa zaprešićke strane. Razne su tu rute bile kroz godine, no osvrnut ću se na period u protekla tri mjeseca, u kojima sam intenzivirao vožnju bicikla pa se tako ukazala potreba i za proširenjem baze ruta kojima se krećem da mi bude zanimljivo i motivirajuće voziti isti, gotovo svaki dan, ali najmanje 4 puta tjedno, ovisno koliko mi dopuštaju obveze i vremenske prilike.

Samo za primjer, u travnju sam prošao 328 kilometara, ali i popeo preko 7500 metara uspona, u svibnju novih 453 kilometra sa preko 6000 metara uspona, dok je to u lipnju doseglo rekordnih 674 kilometra sa 6800 metara uspona. Do danas u srpnju imam 576 kilometara sa 3900 metara uspona. Od početka godine prevaljenih, što biciklom, što hodanjem ili trčanjem već 2333 kilometra sa preko 25000 metara uspona. A najduži godišnji odmor u posljednjih 25 godina tek slijedi, i bicikli idu sa nama, no o tome ćete čitati u kolovozu. Vratimo se na zagorske rute u posljednjih nekoliko mjeseci, navest ću 4 najzanimljivije koje ću opisati i preporučam ih, ovisno o mogućnostima.

Prva ruta koju ću opisati je kretala iz Zaprešića, dakle, autom smo prešli Savu skelom u Medsavama, odvezli se do obližnjeg većeg Konzuma na zapadnom izlazu iz Zaprešića na cesti prema Brdovcu i od tamo krenuli. Kroz grad Zaprešić, županijskom cestom i nekim manje prometnim cestama kroz Pojatno, Kupljenovo, sve do Gubaševa, gdje ruta zavija prema jugoistoku i Oroslavju, kao predviđenoj okrjepi u poznatoj pizzeriji Oro Goro.

Nakon obilne okrjepe, spustili smo se južno (u stvari je tu najveći uspon), prema Kraljevom Vrhu, te prema Gornjoj Bistri, Donjoj Bistri i natrag prema Zaprešiću kroz mjesto Jablanovec, na koje ću se nešto kasnije vratiti. Sve u svemu oko 51 kilometar sa 360 metara visinske razlike.

Druga i treća ruta su vrlo slične, za razliku od prethodno opisane, koju sam odvozio sa suprugom Tatjanom Oreški, koja mi je čuvala leđa na mnogim kilometrima u gornjoj statistici, prešao sam ih sam, za nešto zahtjevniji trening. Radi se o dvije verzije iste rute, jednom sam krenuo sa već toliko puta spomenute skele, a drugi puta od našeg naselja, na zapadnom dijelu Samobora, čime se one razlikuju za 13 kilometara, jer nama do našeg portala prema Zagorju treba 6,5 kilometara. Nakon skele, i jedna i druga ruta išle su prema zapadu, prema Harmici, kroz Brdovec i Laduč. Prije samog graničnog prijelaza, na mjestu gdje prestaje željeznička pruga prema Sloveniji, skreće se desno, uzbrdo, prema Kraju Donjem, Kraju Gornjem i Rozgi. U mjestu Movrač krenete se vraćati prema Zaprešiću, preko Pluske i Luke, gdje ruta okreće potpuno južno i nakon Kupljenova i Pojatna, na 50. kilometru (u slučaju duže verzije), čeka vas najveći uspon, na ulazu u Zaprešić, kod prvog od dva kružna toka na sjevernom ulazu u grad. Prolazite Konjički klub Trajbar team sa jedne i Nove Dvore, sa druge strane (o Novim Dvorima detaljnije kasnije). Ubrzo slijedi desno skretanje pored doma, nažalost novog nogometnog drugoligaša Intera, i lagani povratak prema skeli, odnosno u dužoj verziji do Samobora. Sve u svemu, ili 50 ili 63 kilometra, po izboru.

Posljednja ruta koja je zgodna za nekih dva sata aktivnosti, sa stajanjem na kavicu u Donjoj Bistri, a potpuno neplanirano i za vrlo lijep obilazak parka na sjevernom djelu Zaprešića, pod imenom Novi Dvori. Ruta kreće na našoj skeli, koju sa biciklom ili bez njega plaćate svega 5 kuna, te nakon mirne cestice kroz lijepo obrađena polja stižete do željezničkog prijelaza.

Nakon toga, kroz grad, pa pored stadiona opisanog u prethodnoj ruti, pored konjičkog kluba i dvora koje ostavljamo za kraj, laganim usponom, sve do spusta prema Pojatnom, iza drugog kružnog toka. Ovdje opet prelazimo željezničku prugu, također bez brklje, samo sa Andrijinim križom, tako da budite oprezni tom prilikom. Dugim pravcem lagano se već nazire polovina ove rekreativne rute od svega 28 kilometara i nekih 150 metara uspona.

Upravo kod tog bitnog desnog skretanja, u Donjoj Bistri, predlažem kavicu u lokalnom kafiću. Ili, ako to želite nešto kasnije, nakon jednog od laganijih uspona na ovoj ruti, u mjestu Jablanovec, za koje sam obećao da ću ga opet spomenuti.

Naime, da ne izmišljam ja tu nešto sada, evo što su moji prijatelji trkači Ivsha i Žir Es napisali: “Nakon godišnjeg odmora ti Ka-Meni Svrati!
Jeste se fino odmorili? Okupali i posunčali? Pojeli paštetu i paradajzeka na plaži, pa onda navečer uzeli koktel na tri rate? Odlično, ni mi!
Za sljedeće kolo našeg trail mjuzikla će vam sav odmor dobro doći, ne samo zbog staze, već i planiranog aftera u Jablanovcu (mrak kombaši će znati zašto). Ajmo, flomić u ruke i na kalendaru zaokružite utorak 18.8.2020., te dopišite pokraj “od 17h nadalje”. Okupljanje, prijave i cilj su u kultnom kafiću “Dinamo” u Jablanovcu. Start je dislociran stotinjak metara do kojeg se skupa prošećemo, i dalje od 18:30h opet igramo kronometarsku igru svakih 30ak sekundi. Staza, kao što pronicljiviji među vama mogu naslutiti iz samog naziva kola ide poznatom Jablanovec vertical rutom do Kamenih Svatova, a nakon njih još samo malo vijuga (uglavnom nizbrdo), da bi okončali muke jedne vrste i započeli posve druge, slatke muke u već spomenutom Dinamu. Ukupno će vam ispasti oko (nadamo se ne organ) 8,8km sa 400tinjak metara penjanja. Doduše sporijima bi mogle i oči ispasti ako ne ponesu čeonu lampicu, jer se mrak očekuje već u 20h – pa imajte i to na umu.
Na mjestu okupljanja i cilja se osim okrepe očekuje i live praćenje rezultata, tu je i tradicionalna tombola, ovaj puta za osmu putnicu i osmog putnika WSS Expressa, a u pripremi su i još neka iznenađenja. Pozitivna. Valjda.
Dobro nam došli u Dinamooo buraz! Svi potrebni infosi na sljedećem linkovlju :
Lokacija okupljanja – caffe bar Dinamo – https://goo.gl/maps/xBW6GsPfndGe4nXY7
Sav info plus prijave – https://stotinka.hr/hrv/utrka/3764
Pravilnik lige West Side Story: https://kontinentrail.run/pravilnik-lige-west-side-story-2020/

Evo, malo sam skrenuo sa teme, ali ne i rute. Dakle, u Jablanovecu, nakon uspona, pratite desno skretanje prema West Gate-u, i onda pravcem, preko dva nadvožnjaka i do novijeg i bližeg gradu kružnog toka, pa nizbrdo. E, tu smo malo skrenuli sa vidimo predivni park u kojem su Novi Dvori Jelačićevi.

Godine 1855. Jelačić je na livadi pokraj dvorca sagradio neogotičku kapelu sv. Josipa. Kada je iznenada, u rujnu 1855. godine, u Češkoj umrla Jelačićeva devetomjesečna kćerkica Ana, u kapeli je na brzinu izgrađena grobnica u kojoj je sahranjena. U tu su grobnicu kasnije sahranjeni i sam ban Josip Jelačić, 26. svibnja 1859. godine i njegov brat Antun, 1875. godine. Poslije 1945. godine sav je inventar iz kapele nestao, kasnije je bila oskrvnjena i grobnica. U veljači 1991. godine, prije početka obnove kapele, posmrtni su ostaci privremeno preneseni na Mirogoj, a u listopadu 1992. godine položeni su u obnovljenu obiteljsku grobnicu. Tu je neogotičku obiteljsku grobnicu od bijelog kamena (donijetog s katedrale poslije potresa koji ju je teško oštetio), po projektima H. Bolléa, sagradio kipar I. Franz 1884. godine. Grof  Đuro Jelačić dao ju je napraviti u skladu s oporukom svoga brata Josipa.

Ban Josip Jelačić dao je dograditi i preurediti i dvorac i cijelo imanje. U istočnom dijelu dvorac je dograđen za 18 metara, proširen je i preuređen kat dvorca, prekriven je crijepom, uređen je veliki podrum i pročelje. Oko dvorca uređen je i perivoj.

Spomeničku i gospodarsku cjelinu Novi dvori, na površini od 20,5 hektara, čine dvorac, kapela sv. Josipa, grobnica obitelji Jelačić, perivoj, voćnjak, stambene i gospodarske zgrade, povrtnjak, obradivo zemljište i park-šuma. Curia nova, Novi dvori, spominju se pod tim imenom već potkraj XVI. stoljeća, kao jedna od plemićko-vlastelinskih kurija susedgradsko-stubičkih posjeda, u vlasništvu Zrinskih, vlasnika Susedgrada (Starih dvora). Ipak, u sudski ovjerenu dokumentu iz 1852. godine kao doba njihova utemeljenja navodi se 1611. godine. Dvorac je tada zapravo bio obična jednokatna plemićka kurija, sagrađen uglavnom od drveta. Svakako vrijedno za pogledati.

Nakon ovog povijesnog de toura nastavili smo put naše skele, na kojoj smo ovoga puta kupili i domaće kupine iz eko uzgoja, te se okrjepili dolaskom do automobila, koji smo ostavili sa samoborske strane Save, iliti desne obale.

Ruta, slatka kao kupina, svega 28 kilometara ili nešto više, ako obiđete Jelačićev posjed. Za svaku preporuku za jedno lijepo popodne.