Žumberak. Tako lijep, tako miran, tako ponosan, a na dohvat ruke (kotača)…

Današnju zahtjevniju rutu isplanirali smo sa startom u živopisnom mjestu pedesetak kilometara od Samobora. Krenuli smo iz Sošica. U najprostranijem krškom polju Žumberačke gore leže Sošice, mjesto čije se najstarije ime – Sussiz, po prvi puta spominje u dokumentu što ga je daleke 1249. godine potpisao Bernard, vlasnik nedaleke utvrde Sichelberg (Stari grad Žumberak). Uz još pet mjesta na Žumberku, Sošice su tada kao posjed darovane novoosnovanom cistercitskome samostanu u Kostanjevici. Kada se sljedeći puta u 16. st. ponovno spominju u dokumentima, žumberačko je područje, opustošeno turskim osvajanjima, već postalo dijelom Vojne krajine.

Krenuli smo cestom prema Žumberku, mjestu istog imena kao ovaj prekrasni park prirode. Nakon svega petnaestak minuta, odvajanjem ulijevo, odlično markiranim stazama, posjetili smo Jazovku. Poznata je i kao mjesto masovnog ubojstva Hrvata tijekom i nakon završetka Drugog svjetskog rata od strane partizana.

Jazovka je, prema navodima istraživača, duboka oko 40 metara, a između otvora i prvog sloja kostiju razmak je oko 30 metara. Žrtve su bile uglavnom ranjenici, medicinsko osoblje i časne sestre koje su pripadnici Jugoslavenske armije prisilno odveli iz bolnica 1945. godine.

Slijedilo je lagano vijuganje lijepom asfaltnom cestom do mjesta Sopote. Prekrasno uređeno. Selo Sopote se nalazi u općini Žumberak i udaljeno je dva kilometra od Sošica. Sopoćani su zadnjih 40 god. odselili u Zagreb, Samobor, Ameriku…, ali uvijek rado navraćaju u svoje selo i obnavljaju svoje domove. Kapela iznad sela sagrađena je 1873. god. i posvećena je Uznesenju presvete Bogorodice.U mjestopisu iz 1835. god. stoji da su Sopote selo sa 14 kuća i 167 grkosjedinjenih stanovnika, te da je u blizini slap vrijedan spomena.

Još kilometar dalje dolazi se do spomenutog, Sopotskog slapa. Bez riječi, morate ga vidjeti, jer teško je opisati zvuk vode koja nesmetano pada prema starom, utihlom mlinu. Sopotski slap, Sopote – smješten je 3 km sjeveroistočno do sela Sošice. Nastao je zahvaljujući tankom vapnenačkom sloju koji se nalazi u građi Žumberačke gore. Policama je podijeljen na tri dijela ukupne visine 40 m. U podnožju slapa je stari mlin – vodenica koji doprinosi romantičnom ugođaju. Povrh slapa se može popeti prilično strmom stazom koja dalje vodi prema planinarskom domu na Vodicama (830 m).

Mi nismo odabrali kraću rutu ponad slapa do Vodica i Pliješa, našeg vršnog cilja danas, već smo odlučili nastaviti cestom da vidimo Stari grad Žumberak. Smješten na uzvisini (501m) iznad dvaju pritoka Kupčine, pristup je moguć i planinarskim putem Žumberkom. Žumberački se grad u povijesnim dokumentima, pod ime-nom “Sichelberg” spominje u popisu papinskih desetina iz 1296. g. Žumberački je grad od 13. st. u posjedu koruških vojvoda. Nekoliko puta mijenja vlasnike, sve do turskih vremena i naseljavanja uskoka u 16. st., kada se napušta i gradi Novi žumberački grad. Zapanjilo nas je postojanje pametne klupe Steora, na sred uzvisine sa koje puca pogled na veliki dio parka prirode.

Malo zaobilaznom rutom, po našem izboru, došli smo do današnjeg cilja rute, vrha Pliješ, uz bezbroj grmova borovice, koji još uvijek drže čvrsto prošlojesenske plodove. Pliješ (977 m/nm) je slikovit vrh iznad Sošica, među planinarima omiljen po lijepim livadama i bogatoj flori. Zanimljivo je da, gledan izdaleka, gotovo uopće ne privlači pozornost, premda je jedan od najviših vrhova žumberačke gore. Vršna točka označena je pločom na kojoj je ispisano ime vrha, a tu su i putokazi te kutija sa žigom. Vrh je lako pristupačan zahvaljujući blizini planinarske kuće Vodice.

Sa istoka, preko vrha, prema zapadu, nevjerojatno pristupačnim i živopisnim stazama počeli smo naš spust uz PD Vodice, no nismo odabrali kraći direktan spust do Sošica (cca 25 min.), već smo nastavili cestom i jednim izazovnim, kako ga Komoot opisuje, nemarkiranim, zapuštenim putem, na posljednji uspon iznad 800 m/nm kako bismo istražili buduću rutu iz Sošica prema Svetoj Geri, kroz desetak dana.

Sve u svemu 17,3 km sa približno 680 metara uspona, vrlo uređenim i pristupačnim stazama sa nešto drugačijim jedinstvenim oznakama, kao što možete vidjeti na mnogim fotografijama. Toliko za danas…idemo dalje.

I ovo će proći!