Ova pitoreskna ruta provela nas je po posavskoj ravnici i brežuljcima dugoselskog područja. Povezali smo odličnu rutu objavljenu na pedala.hr i kombinaciju dijela zelinskih vinskih cesta. Vožnju smo započeli u središtu Dugog Sela na parkiralištu kod gradske tržnice. Krenuli smo desno Osječkom ulicom na sjever preko glavne dugoselske prometnice Ulice Josipa Zorića, te produžili dalje Osječkom ulicom.

Ruta je dalje nastavljala lagano uzbrdo pokraj nogometnog igrališta i Srednje škole Dugo Selo, a ubrzo potom na makadamski dio Ferenčakove ulice. Vožnju smo nastavili uzbrdo Vincelerskom ulicom sve do raskrižja sa Šaškovečkom ulicom gdje smo izašli na asfalt, 1,8 km od početka rute. Desno uz cestu je restoran-izletište “Klet obitelji Bunčić” pogodno za odmor i okrijepu. Šaškovečkom ulicom nastavili smo hrptom brijega između klijeti i vinograda s lijepim pogledima na dugoselsko područje. Desno od raskrižja nalazi se kapela Ranjenog Isusa, a u blizini staro dugoselsko groblje na Martin Bregu sa grobnicom grofovske obitelji Drašković, te grobom štovanog dugoselskog župnika Josipa Zorića. Martinska ulica vodila nas je dalje vrhom Martin Brega, pokraj drvenog kipa i stare crkve svetog Martina.

Na raskrižju smo skrenuli desno i nastavili nizbrdo po Graberskoj ulici. Na ovom nešto jačem spustu brzinu vožnje treba prilagoditi uvjetima na cesti, te pripaziti na vozila iz suprotnog smjera. Na raskrižju smo skrenuli lijevo u Prozorsku ulicu kod umirovljeničkog doma i nastavili voziti cestom prema Drenčecu. Desno od raskrižja nalazi se starija očuvana seoska kuća s tradicijskim elementima i krušnom peći u dvorištu. Takvih autohtonih kuća s dvorištem i imanjem je danas nažalost sve manje ili su dosta zapuštene i zaboravljene. Ruta nas dalje vodi po cesti uz Kašinsko polje, a u daljini se vide obronci Medvednice i Zelinske gore. Iza vas ostaje Martin Breg s tornjem stare crkve svetog Martina. Nakon 9,4 km našli smo se u Laktecu. Prošli smo pokraj kapele Srca Isusovog izgrađene 1935. godine. Skrenuli smo desno prema Bukevju. U središtu Bukevja, uz samu rutu nalazi se kapela sv. Marije Snježne, a odmah potom smo ušli u lijepu šumu vijugajući cestom kroz hladovinu i umirujući šumski pejzaž.

Malo usporite i uživajte u zvukovima, bojama i mirisima ovog lijepog dijela rute. Nakon šume u Križevčecu desno na brežuljku uz cestu je kapela sv. Benedikta. Na T raskrižju na 14. km od početka rute, skrenite smo lijevo i napustili originalnu rutu. Krenuli smo na cestu koja nas je vodila do Sv. Ivana Zeline. koja prolazi prelijepom zelinskom vinskom cestom i Zelinskom gorom.

Ubrzo smo ušli u Majkovec. Išli smo manje prometnom cesticom koja nas je vodila kroz sam centar sela Majkovec, ujedno i pored crkve Presvetog Trojstva iz 1779. god. Prije samog ulaska u mjesto Štakorovec, skrenuli smo desno u ulicu Brezje i nastavili laganom uzbrdicom prema nekada lijepoj kuriji Erdody (obitelj Drašković kroz povijest dugoselskog kraja), danas moderno uređenom privatnom posjedu. Pokraj kurije nastavili smo usponom Voćarskom ulicom i ulicom Štakorovečki breg.

Nakon 600 m završili smo lagani uspon. Na raskrižju smo skrenuli u ulicu Trnac. Dalje smo nastavili hrptom brijega između vinograda i vinskih klijeti, većinom današnjih vikendica. Na raskrižju sa ulicom Jarek se nalaze četiri stare tradicijske drvene kućice.

Nastavili smo vožnju u smjeru Gornjeg Dvorišća. Na obližnjem brijegu, krajem dominira župna crkva sv. Brcka u Brckovljanima. Nadomak Gornjeg Dvorišća na raskrižju smo produžili ravno do Brckovljana i lijepe župne crkve skretanjem s rute do danas zapuštenog perivoja, nekad lijepog dvorca i uzornog imanja Božjakovina, gdje se nalazi jedan od rijetkih primjeraka mamutovca (divovske sekvoje) u Hrvatskoj.

Govoreći o Božjakovini, treba spomenuti pučku legendu koja govori da se “gospodin” napio dobra vina u božjakovačkom podrumu, i tako malo pripit izjavio: “Oh bože, jako vino.” Isto tako je zgodno spomenuti da je upravitelj imanja bio poznati hrvatski književnik Slavko Kolar, koji je ovaj kraj opisao u nekoliko svojih djela, a u Božjakovini je rođena nekada poznata operetna pjevačica Fanika Haiman, a tu stanuje i stvara akademski slikar Velimir Trnski. Nastavili smo Bjelovarskom ulicom, cesta je jako prometna i opasna, pa preporučamo oprezniju vožnju betonskim nogostupom desno od ceste sve do prvog raskrižja nakon ulazne ploče u Dugo Selo. Prošavši raskrižje s Ulicom Marije Jurić Zagorke, nastavili smo ravno pored Doma zdravlja s lijeve strane ceste, a potom smo skrenili lijevo u Osječku ulicu prema centru Dugog Sela uz Vatrogasni dom. Prelaskom glavne ulice, kroz nekoliko minuta smo dospjeli na našu polazišnu točku, veliko, besplatno parkiralište nedaleko sajmišta, nakon nešto manje od tri sata vožnje, prevaljenih više od 58 kilometara i 500-injak metara uspona.

Slijedila je okrjepa u centru Dugog Sela u pivnici San Martin. Odlično!