SAUCONY XODUS ISO – LAND CRUISER MEĐU TENISICAMA_part 3 … i nešto malo o Samobor Trailu

Došlo je vrijeme na posljednji dio priče o najboljim trail tenisicama iz ergele mojeg dopisnika iz zraka, Smokera, sa specijalnim osvrtom na SAMOBOR TRAIL:

IMG_1163svi

„Land Cruiser“ je položio ispit. Ne samo da ga je položio, nego si razmišljam da sam im slobodno mogao dati nadimak Mercedes-Benz G300 Puch. No ipak, zbog udobnosti na duge staze, mislim da im nadimak „Land Cruiser“ pristaje idealno. Ali, prvo par rečenica o 1. kolu EGS KontiTrail Lige – Samobor Trailu.

Raj s 4 kruga pakla

Dakle, trčao sam dužu varijantu „hard-30 km“. Utrku sam po putu nazvao „Raj s 4 kruga pakla“. Vrijeme je bilo idealno, 95% staze je u debeloj šumskoj hladovini, kad se popnete na Oštrc i 752 m/nm, zapuhuje vas svježi sjeverac. Ljudi su trčali prvi krug i divili se ljepotama Samoborskog Gorja i pogledu koji je pucao do slovenskih Alpa. Sreo sam par profića na stazi, koji su stajali duž staze i fotkali se, i govorili „ma fućka mi se danas za rezultat, ovakvu ljepotu nisam vidjela nikad, danas trčim i uživam!“ I to je taj – raj na zemlji!

Pakao (dobro, nije baš pakao, ali teško – hard) je bio istrčati drugi krug, kada se ovih 120 trkača ispraznilo sa staze, i kada je ostalo nas 40-tak „entuzijasta“ u drugom krugu.

IMG_1193

Utrka je izgledala otprilike ovako: početak dobar, lijepo i svježe vrijeme, ali dolazi odmah „prvi krug pakla“ – penjanje u prvih 3 km iz podnožja Prekrižje na vrh Rancerje 720 m/nm, i u produžetku novi segment staze, penjanje uskim planinarskim stazicama na visinu vrha Oštrc 752 m/nm; prolazak stazom kraj vrha Oštrc i planinarskog doma Željezničar, trčiš nekih 3km nizbrdo i dolaziš sebi; na 6.5 km prva okrjepa na planinarskom domu Veliki Dol (nema čega nema – voda, Coca-Cola s ledom!, krekeri, čips, banane, nasjeckane naranče, lijepe i nasmijane volonterke i jedan husky dog – Thor); trčiš dalje do 9 km, u podnožje doline prema starom gradu Lipovcu; a onda kreće „drugi krug pakla“ i drugi uspon na Belu Dragu i vrh Stražnik 701 m/nm; po krugu tako imamo 15.6 km dužine s 977 m uspona i 910 m silaska, uz prosječan nagib +11% i silazak -12.2%; na dva kruga je to 1800 m altitude gain; ide spust sa Stražnika dolje na Prekižje, gdje je druga okrjepa (opet, sve!); tu kreće drugi krug, novih 15 km, i odmah si u „trećem krugu pakla“ jer ide ponovno uspon na Oštrc, u dužini od 3 km; ovdje trčiš već 2h:15 min i puls je u crvenom, vjetar se smirio, a sunce sve jače grije, hladovina je i dalje postojana, ali temperatura zraka je znatno viša, podne je prošlo; prolazim prijatelja Krešu Mandića; penjem Oštrc, solo, nigdje nikog, znam da ima njih cca 15 ispred mene, iza sebe ne vidim nikog; na Oštrcu se moje Saucony Xodus lakoćom lijepe za stijene i kamenje, skakućem ja tako i onda se sjetim da bih ovdje mogao sresti i kakvog poskoka na sunčanju haha :-), pa malo skidam gas…ali oni su jučer bili na GO (to je Zhare riješio s njihovim voditeljem Oblasne kontrole – Centar Žumberak); čak sam malo stao ovdje na vrhu i uživao u pogledu i pričekao da puls dođe u neko prihvatljivo područje…OK, opet full gas i spust, kraj planinarskog doma Željezničar ispod Oštrca, prema KT/okrjepi na planinarskom domu Veliki Dol; ovdje sam popio 4 čaše cole s ledom, 2 čaše vode, pojeo komad banane i krišku naranče, napunio svoju (malu) bočicu i uzeo komad naranče u džep; ovdje me pretiču dvije gospodične svjetske klase iz AK Sljeme; jurim iza njih u dolinu prema 25. km i „četvrtom krugu pakla“ – uspon na vrh Stražnik 701 m/nm; e ovaj uspon je zbilja bio pakao; nakon 25-26 km trčanja, penjanja i spuštanja, morate se opet popeti iz doline 200-300 m/nm na vrh visok 701 m; gledam na Garmin, trčim već 03:45, govorim si, pa ovo će trajati dulje od maratona !? (tu smo se otprilike skoro svi zapitali, zašto kao sav normalan svijet ne trčimo jedan krug, koja je svrha trčati dva, klasično pitanje u tim trenucima „šta je ovo meni trebalo!?“ ); i tak … popnem se na vrh Stražnik, na spustu dolazim sebi, nemam više vode i sjetim se što je Lesjak rekao prije utrke, imate potok ispod Stražnika, pitka je voda, slobodno gurnite glavu u potok i pijte vodu koliko vas je volja – ovo je dodatna prirodna okrjepna stanica 🙂 dolazim do potoka, sa strane je mala šumarska kućica i dva šumara; jedan me pita „dečko, jesi ti za jedan gemišt?“, ja reko,“ma samo nemoj to, imam još 2 km za istrčati, budem opal negde u grabu ak sad gemišt popijem“, pitam za vodu iz potoka, on mi otvori šaht i pipu, i kaže „pij, ovo ti je direkt iz potoka, ovakvu vodu nebuš pil nigde, ovo ti je voda prije kloriranja…a da te pitam, zakaj tak puno trčite ?!“; e ovo je bio gušt koji neću nikad zaboraviti, tu sam valjda popio litru vode ili dvije litre, glava gurnuta pod pipu; jedan trkač dolazi i prolazi, mene baš briga za tu jednu poziciju, uživam; nakon ove prirodne okrjepe, trčim još tih 2 km, do Prekrižja, i onda još onih zadnjih brutalnih 400m uspona do Lovačke Kleti Poljanice. Mislim si, aaa, nikad više. Gledam na sat…04:34:30. Cilj. Dajte mi pivo! Popijem pivo, i mislim si, kako je ovo bilo dobro. Odmah popijem još jedno pivo! Ide pitanje…a kad je slijedeća trka?

Ovako je to izgledalo u animaciji snimljenoj sa Erwinovim satom…

 SAUCONY XODUS ISO – LAND CRUISER MEĐU TENISICAMA – THE RACE

IMG_1153

Znači, sve ovo gore nabrojano, tenisica je odradila lakoćom. Na zemljanim usponima, neki dijelovi i do 25%, nije proklizala unatrag niti 1 mm. Isti taj kontra grip odrađivao je i spustove. Bio sam zapanjen koliko tenisica dobro drži teren – šljunak, zemlju, makadam, stijene i koliko je zbilja kvalitetna guma od koje je izrađen „outsole“ (tzv. gumeni đon). EVERUN pjena je fantastično amortizirala sve udarce u kamenje dok sam jurio nizbrdo po makadamskim stazama. Nekoliko puta sam zapeo za veći kamen ili se nabio direkt vrhom stopala u kamen – ništa! „TOE SHELL“ je odradio svoj posao. Nekoliko puta, pri neravnom doskoku, tenisica se pokazala vrlo stabilnom, lakoćom je štitila stopalo i vraćala ga u neutralni položaj. U prethodnom tekstu, pisao sam o 4 točke, koje imaju taj zadatak – stabilnost noge.

IMG_1154

 Na tehnički zahtjevnijem dijelu, oko vrha Oštrc, gdje se doslovno skakuće po kamenju i stijenama (teren koji podsjeća na Velebit ili Istru), PWRTRAC guma lijepi se za kamen.

 IMG_1155

 Ovdje se na jednom, tehnički najzahtjevnijem dijelu staze, hrbat planine, trči po padini. Njihov debeli potplat izvrsno drži teren, a stopalo uslijed gravitacije pokušava kliznuti bočno, izvan tenisice. ISOFIT je i ovih 100m izvukao uspješno. A tenisice nisam pritegnuo 100%, namjerno. Naravno, na takvom terenu, gdje su polu-alpinistički uvjeti, bila bi idealna jedna tanka i tvrda, minimalistička tenisica (tipa Altra, INOV ili neka minimalistička La Sportiva)…no obzirom da ovaj dio iznosi samo 100-200m, na utrci koja traje 30 km i 4h, ne isplati se. Biram udobnost. Upravo je ovo razlog zašto se većina trkača na Ultrama opredjeljuje za maksimalnu udobnost, koju pruža HOKA, Saucony Xodus, Salomon Sense Max, Brooks Cascadia i slični modeli tenisica.

 IMG_1158

Danas gledam, niti jedan žulj, stopala kao nova, ništa ne boli! To je to, tenk je odradio ono za što je namijenjen. Nakon 5 sati u njima, imao sam osjećaj da sam ih na nogama mogao imati još 5 sati, bez problema. Ocjena: sjedi (5)!

Evo, ovo je bila jedna laička, običnim rječnikom pisana recenzija jednih trail tenisica, gdje sam u uvodnom dijelu spomenuo još 5-6 drugih marki i modela. Nadam se da će nekome, tko tek ulazi u svijet trail trčanja i tko još nije odlučio koje tenisice kupiti, barem malo pomoći. Iskusnim trkačima ove informacije ne trebaju, iako i oni vole čuti, kako je tko zadovoljan s nekim tenisicama. Pokušao sam naglasiti neke bitne stvari na koje treba obratiti pažnju prilikom odabira trail tenisice. Bitno je znati i za što se tenisica kupuje, kakav je teren (šuma, blato, makadam, stijene i sl.) i koja je dužina staze (5km, 15km ili ultra-trail od 50 ili 100 km). Nije isto. Negdje odustajete od performansi, da bi dobili udobnost za 5 ili 10 sati. Drugdje pak ne trebate udobnost, jer je staza kratka i planinska, utrka traje 45 min i trebate performanse! Netko ima 50 kg, netko je pak težak 100 kg. Upravo zato svi ozbiljniji trail trkači imaju nekoliko različitih pari tenisica!

Preporučam portale Runner´s World ili Competitor Running, gdje imate opise cestovnih i trail tenisica, i gdje će vam pretraživač izbaciti sve modele na tržištu, opis, cijene…

Uskoro kreće projekt #ZG42.2nemalabavo i pripreme za ZG maraton 08.10.2017, biti će još zanimljivih recenzija i tekstova. Vidimo se!

smokerandchopper.wordpress.com

IMG_1164

 

 

1 Comment

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.