Nedjelja. Dan za novu rutu po Žumberku. Djelomično ispirirana preporukama dragog prijatelja Milan Komljenović Art, koji ovaj dragulj naše prirode poznaje u dušu. Kada nas je vidio da smo obišli već dva od 5 najvećih i najpoznatijih slapova Žumberka, Sopotski slap i Cerinski vir, koji se nalazi u Samoborskom gorju, preporučio nam je dva brata blizanca, Vranjački slap i Slap Brisalo, oba u kanjonu Slapnice.

No krenimo redom. Ruta koju sam danas zamislio kretala je iz Hartja, onda relativno teže prolaznom stazom do ceste koja sa zapada penje u selo Kalje, iz kojeg vodi atraktivna, djelom šumska, djelom makadamska cesta pored Draganovog mlina do samog Slapa Brisalo. Na putu nazad, ručali smo iznad mlina, a onda drugom rutom, pored Drašći vrha, cestom natrag do Hartja. Sve u svemu 15 kilometara sa 500 metara visinske razlike. Lijep izlet za sunčanu i ne prevruću nedjelju. A sada malo o glavnim glumcima danas.

Selo Hartje. U mjestopisu iz 1835. stoji da je selo s 12 kuća i 86 katoličkih stanovnika. Selo je najviše stanovnika imalo 1931. i to 154,a po popisu iz 2011. Hartje ima 32 stanovnika. Iz sela Hartja potječe i obitelj zagrebačkog biskup Petra Petretića (1648.-1667.). Hartje je nekada imalo svoje vatrogasno društvo i trgovinu. Prezimena koja nalazimo u Hartju su: Morduš, Petretić,Baron, Polšak Vlašić, Grdošić, Maletić…. Selo spada pod općinu Žumberku i u Hartju se nalazi kapelica sv. Nikole Tavelića,a selo pripada župi sv. Mihaela Arkanđela iz Kalja.

Slap Brisalo, atraktivan je brat blizanac Vranjačkog slapa.
Kanjon potočne doline Slapnice u svojih 10 kilometara zaštićenog krajolika krije brata blizanca Vrnjačkog slapa – Slap Brisalo. Neki bi rekli, atraktivnijeg brata blizanca jer je potok iz kojeg se napaja ovaj slap nešto bogatiji vodom pa se u podnožju 15-ak metara visokog Slapa Brisalo često zadržava i ljupko jezerce.

Također, pristup do njega nešto je jednostavniji jer staza vodi uzvodno kraj potoka do samog slapa, a iznad slapa put nastavlja dalje do sela Pećno koje sa još nekoliko sličnih zaseoka čini dragocjenu etnografsku cjelinu idiličnog starog Žumberka. Također, nedaleko je i Draganov mlin, jedina naseljena kuća u kanjonu Slapnice.

Sedrena stijena niz koju pada bistra voda i prirodni amfiteatar u podnožju, s vlažnim gromadama obraslim vodenim alagama, mahovinom i papratnjačama idealno je mjesto za predah od užurbane svakodnevice i uživanje u ponovnom spajanju s prirodom uz Slap Brisalo i u kanjonu Slapnice.

Nekoć je u Žumberku bilo preko dvjesto mlinova. Danas ih sve nabrojite na prste jedne ruke. U dolini Slapnice mljela su tri mlina vodeničara – Vučinićev mlin, Đurićev mlin (najstariji) i Draganov mlin. Petar Dragan mljeo je u Đurićevom mlinu negdje oko 1870. da bi se kasnije preselio ovdje. U slapničke su mlinove stanovnici okolnih sela dopremali u žakljama (vrećama) žito i kukuruz na Mikši ili Mici (istočnožumberački nazivi za magarca i magaricu).

Od prva dva mlina ostale su samo ruševine. Draganov mlin jedini je još u funkciji. Ima drveni nadlijevni vodenički kotač koji pokreće dva mlinska kamena – za pšenicu i kukuruz. Gospođa Nada Mauzer, vlasnica mlina i jedina stanovnica Slapnice, puna je zanimljivih priča o povijesti mlina. I danas je bila tamo na usluzi.

Na povratku prema našem automobilu, kojeg smo ostavili na skretanju sa glavne ceste prema Tomaševcima, prošli smo pored sela Drašći Vrh.

Selo Drašći Vrh nalazi se u općini Žumberak, te spada pod gkt. župu Pećno. Prezimena u selu su: Bastašić, Reškovac, Miljenović, Dragović… U selu je rođen nekadašnji križevački biskup Jozafat Bastašić (1787.-1793.). Kapelica u selu je sv. Ilija, a svaku nedjelju o. Nenad Krajačić služi misu u ovom prekrasnom crkvenom objektu.

Toliko za ovaj tjedan. Mala pauza zbog nekih obveza do četvrtka, kada ćemo pohoditi neku bližu rutu u Samoborskom gorju.