Cijeli lipanj sam e-bike vozio sam zbog nesreće koju je doživjela moja supruga, na našem spustu sa Japetića. Podržavala me u tome, jer za posao koji radim i općenito za mentalno zdravlje, boravak u prirodi i fizička aktivnost pomažu. Nisam potpuno siguran, no mislim da je lipanj 2023. mjesec u kojem sam prešao najviše kilometara ikada u aktivnostima koje bilježim na bilo kojoj aplikaciji. Službeno 900 kilometara sa preko 14000 metara uspona u 25 aktivnosti. Osim ustaljenog igrališta, koje sam opisao u prošloj objavi, u lipnju sam mnogo puta išao sa “druge strane”, prešavši slobodnu granicu sa Slovenijom, pa prije dvorca Mokrice prema zapadu. To je bila moja prečica prema slovenskoj strani Žumberačkog gorja, koje oni zovu jednostavno Gorjanci.

Slovenski naziv za Žumberačku goru je Gorjanci, a stari nazivi na njemačkom su Sichelgebirge ili Uskokengebirge, odn. Uskočka gora na hrvatskom. Osim za morfološku cjelinu Žumberak je istovremeno i naziv za hrvatsku mikroregiju, koja obuhvaća hrvatski dio gore, bez Samoborskoga gorja.

Pretpostavlja se da je ime Žumberak nastalo zamjenom imena Schönberg u Shumberg. Franjo Fras je u svojoj glasovitoj Topografiji  upotrebljavao za goru naziv Sichelburg Gebrige (Sichel, njem. znači srp, a berg/gebirge znači  brdo/gorje), vjerojatno prema srpastom izgledu gorja. To je također bilo i ime starog grada koji je nekada stajao na vrhu brežuljka istočno od današnjeg zaselka Stari Grad (Kekić Draga). U popisu župa Akvilejske patrijarhije iz 1296. navedena je žumberačka župa pod imenom Sichelberch, pa postoji i pretpostavka da bi to mogla biti osnova iz koje se razvio današnji hrvatski naziv Žumberak, (Poljak, 2001.).

Najviši vrh je Sveta gera (1178 m), odn. na slovenskom Trdinov vrh. ​Iako njegovi vrhovi nisu visoki, područje ima planinski karakter, šumovita područja, blage pitome livade i male kanjone okružene strmim brdskim grebenima. Po najvišem grebenu, kojime ide i razvodnica porječja rijeka Krke i Kupe, prolazi državna granica između Slovenije i Hrvatske.

O samoj Svetoj Geri i usponu na istu ću napraviti posebnu objavu, no danas ću više (p)opisati mjesta koja sam prolazio i polako osvajao Gorjance, birajući početnu točku rute sve dalje i dalje na zapad, iz Slovenije, ponekad prelazeći sa jedne na drugu stranu granice Hrvatske i Slovenije, na mnogim mjestima u šumi, dobrim makadamima koji su tu bili oduvijek, no nisam ih koristio iz jednostavnog razloga što tu nije bilo zvaničnog graničnog prijelaza. Bio je samo jednan, malogranični prijelaz u Planini v Podbočju, do koje se dolazi sa hrvatske strane, ako se poslije Pokleka, u Novom Selu Žumberačkom nakon što skrenete lokalnom cestom prema sjeveru, još malo popnete na preko 820 vnm. Dolazite do našeg i slovenskog prijelaza i slijedi prekrasan downhill prema Podbočju.

Često sam, iza Nove Vasi pri Mokricah skretao uzbrdo, pored golf terena kod dvorca Mokrice, kroz Veliku Dolinu i Koritno do Vukovskog hriba. Vukovski brijeg je vrh visok 468 metara, koji se nalazi 2 km istočno-sjeveroistočno od vrha Veliki Cirnik. Najbliži planinarski dom je Planinski hram na Grmadi, udaljen 17 km sjeverozapadno. Nešto bliže je Zavetišče vesela Micka, udaljeno 2 km zapad-jugozapad. Od tuda bih često otišao u smjeru Globočice, Dobenog, Mrzlava Vasi, Bušeče Vasi pa do Cerklja ob Krki. Ovo ljeto je tamo otkriće bio jedan mali beach bar sa imenom Tochka, gdje sam se često nalazio sa suprugom, dok nije opet počela voziti bicikl i ona.