Na red za recenziju na mojem blogu, koji je proslavio drugi mjesec postojanja sa nešto manje od 4000 hitova i nešto više od 1700 posjetilja, došao je i član našeg #nemalabavo, core teama, kojeg često spominjem i koji će zajedno istrčati Zagrebački maraton 8. listopada, za koji smo se počeli pripremati, neki od jučer službeno, neki sutra, a neki od sredine srpnja, ali i u tome je draž, da nismo robovi forme.

Kakogod, Krešo je član Kluba cestovnog i planinskog trčanja Samobor, zajedno sa suprugom Mirjanom i prate sve aktivnosti Kluba, ali nekako najviše vole trčati trail, gdje smo se i upoznali pobliže protekle zime, kada su redovito dolazili na našu 4. Šojkinu zimsku ligu, a Krešo je istrčao svih 10 kola. A sada Krešo, naš ekspert za trail tenisice:

Već neko vrijeme imam problema sa stopalima u prednjem dijelu (forefoot) nakon malo dužih trail trčanja. Negdje nakon 20. kilometra mi stopalo postane tako osjetljivo da kad nagazim na bilo kakvu izbočinu na stazi (korijen, manji kamen) osjetim kao da mi netko zabada iglu, kao nekakvu struju kroz cijelo stopalo. S početka sam mislio da je to normalno i da se stopala moraju naviknuti na takve napore, na takav teren i na koncu i takve dužine.

Pustio sam tu problematiku na stranu i nastavio nizati trail utrke koristeći Salomon Speedcross Vario kao univerzalnu tenisicu za sve suhe terene i Salomon Speedcross 3 GTX koju sam nabavio taman nešto prije zimske lige Šojka. U tim GTX Speedcrossicama  sam istrčao svih 10 kola Šojka lige, čak i dva tri puta dodatno kad se nisu održavale utrke. Izgledalo je savršeno, nikakvih problema sa stopalima nisam imao.

Mislio sam da su se vec stopala navikla i da je problem riješen. Nakon Ludbrega i pređenih cca 34k sam bio gotovo siguran da više neću imati problema.

 

Međutim, nije baš ispalo tako. Utrke Šojka lige su kraće od 20km, a i staza je u konačnici mekanija, bez puno kamenja i korjenja, a i prethodna sezona je bila dosta snježna. Na tim utrkama kao i u Ludbregu 34k gdje smo trčali uglavnom po blatu stopalo se nije dovoljno iziritiralo u forefoot dijelu pa mi je to sve skupa davalo krivu sliku. Pravo iznenađene sam doživio na banalnoj aktivnosti neposredno prije Pag Treka ove godine kad sam u sklopu treking kampa na Pagu u okolici Vlašića malo sa ekipom laganim tempom planinario,  pace cca 14min/km. Za tu sam priliku obukao Salomon Speedcross Vario čisto da ih isprobam na tom terenu dan prije utrke. Vrlo brzo nakon 2-3 km šetnje po kamenjaru su počeli problemi sa probadanjima u forefoot dijelu. Konačno sam shvatio da Speedcross Vario ima vrlo slabu amortizaciju na prednjem dijelu stopala gdje ukupna debljina potplata ne prelazi 10mm. Amortizacija je jos lošija kad se tenisica zagrije jer sve postaje mekanije i sa mojih 98kg to izgleda kao da sa japankom stanem na kamen. Na nagovor kakti iskusnog trekera utrku na Pag Treku odrađujem sa drugim tenisicama kod kojih nastupaju sasvim drugi problemi, takvi da sam i zaboravio forefoot probadanja jer su se ona činila zanemarivim s obzirom na probleme koje smo imali na stravičnom kamenjaru u okolici Metajne na Pagu. To je vec prica za neku drugu temu. Nakon Pag Treka slijedila je utrka Njivice Adria Spring trail 26km . Na tom trailu sam toliko iziritirao forefoot da sam napravio žuljeve preko cijelog tog dijela stopala.

Jedva sam se dovukao do cilja. Povratkom doma u Samobor krenuo sam u potragu za novim trail tenisicama sa puno boljom amortizacijom. Pitao sam za savjete, preporuke od iskusnijih, pretražio po internetu. Izkristalizirali su se slijedeci modeli: Brooks Cascadia, Saucony Xodus, Nike Wild Horse, La Sportiva Raptor, neki drugi Salomon modeli i naravno ultra popularni Hoka One One i njegovi trail modeli.

Svi pričaju o Hokicama i njihovoj amortizaciji. Ljudi koji ih imaju ih hvale i preporučuju kao da su članovi kakve Hoka sekte. Ovaj put sam odlučio obaviti kupovinu na sistematičan način tako da prvo sve dobro isprobam pa onda izdvojim dva-tri favorita koja u drugom krugu ponovo isprobavam. Na isprobavanje nosim i 3 kamena koje ću koristiti za nagazni test amortizacije. Fino rasporedim 3 kamena na neku stazu u dužini 10m u dućanu ili ispred njega, obučem tenisice, zaletim se i pretrčim preko kamenja tako da me svaki puta kamen “upikne” na meni sporno mjesto forefoot. Prvo sam došao u cuveni EGS i naravno probavao Hokice i to dva modela, Mafate 2 i Challenger ATR 3. Mafate fakat ima strašno dobru amortizaciju. Kamenje uopće nisam bitnije ni osjetio. Međutim, postoji problem: meni su te tenisice nestabilne na bočnu promjenu smjera kretanja. Dosta sam visok – 193cm i trebam dobru stabilnost. Mafate 2, ne ulazim sad u tehničke detalje pojednostavljeno rečeno, vjerovatno zbog debljine kompletnog potplata nije meni tako stabilna tenisica. S tim se slozio i prodavac u EGS-u.

Nakon Mafate na red je došla Challenger ATR3. To je laganija trail tenisica koja nije tako visoka, ali isto nudi super amortizaciju. Nije bilo baš mog broja, ali sam testirao amortizaciju na broj manje, jer sam je mogao obući. Lakša je, ali manje robusna tenisica u odnosu na Mafate. Ima nešto tanji potplat i meni je puno stabilnija u odnosu na Mafate. Amortizacija je odlična. Test s kamenjem je prošao, ali mene najvise muči to što Challenger ATR3 djeluje prenježno da bi mi bila za univerzalni trail koji nije samo kamenjar, a ni samo blato.

U EGS-u sam već dobrano preko sat vremena i cijelo vrijeme prodavač aktivno sudjeluje u mojim testiranjima, razmišljanjima i u jednom času mi predloži da probam nešto najnovije od Salomona, nesto netipično za Salomon, a na tragu Hokica po amortizaciji. Dvoumim se jer sam si rekao da Salomonke bar neko vrijeme ne kupujem jer su mi se zamjerile.

 

 

Ipak sam probao Salomon Sense Pro Max i jako se iznenadio kako dobro amortiziraju. Test s tri kamena su prošle bez problema. što se tiče stabilnosti, u odnosu na Hokice su puno bolje. Nista, izlazim iz EGS-a. Prodavaču kažem da moram dobro razmisliti, a i probati još neke modele sa popisa. Na red su došle Brooks Cascadia. Zovem poznatog mladog trkaca Nikolu Mikulića i dogovaramo čvenk na parkiralištu shopping centra gdje cu moći testirati Cascadiju 11

i noviju 12.  Vizualno i u rukama Cascadia djeluje vrlo uvjerljivo. To je prava allround trail tenisica, puno čvršća ali i kruća u  odnosu na Hokice i Sense PROMax. Međutim odmah prilikom oblačenja primjećujem glavni problem, relativno malen kalup za moju nogu.

Tenisice su meni preuske, pogotovo model 11 koji inače izgleda solidnije. Dužina je OK, no kad je obujem jezik jedva da pokriva otvor i u slučaju da se malo pomakne, tenisica mi je otvorena. Protrčao sam par puta preko kamenja na parkingu i amortizacija je OK.

Bolja je od Speedcrossica, ali Hokice i Sense ProMax su ipak bolje. Po pitanju stabilnosti su jako dobre, čini i se i bolje od Hokica Challenger ATR3. Brooks ipak otpada iz izbora jer su mi fakat preplitke, preuske. 

Sljedeće po redu testiranja su bile La Sportiva modeli Ultra Raptor i Akasha. Otišao sam u Iglu Sport jer ih samo tamo ima.

Ultra Raptor izgledaju impresivno, robusno i čvrsto. Prava tenisica kako se kaže za tehnički zahtjevne terene, čitaj kamenjar. Iznenadio sam se kako dobro amortiziraju s obzirom na čvrstoću i robusnost. Glavni nedostatak ovih tenisica je njihova težina – čak 360g.  Ipak ja tražim univerzalniju (više light) trail tenisicu u kojoj s lakoćom, između ostalog, treba pretrčati i 10-ak km ceste i makadama. Ultra Raptor je overkill za cestu i makadam.

La Sportiva Akasha je upravo ta light trail tenisica o kojoj pričam. Izvanredna amortizacija u forefoot predjelu. Međutim i  ona je malo teža – 330g. O cijenama nisam do sad govorio. To sam ostavio za kraj, međutim moram napomenuti upravo sada da je La Sportiva na samom cjenovnom vrhu pa mi je zbog toga izašla iz primarnog fokusa. Osim toga dobio sam jednu lošu informaciju sa terena vezano za Ultra Raptor gdje je trkač na novim novcatim tenisicama potpuno unistio potplat (koji btw izgleda impresivno, robusno) na Pag Trekku. Reklamirao je tenisice i zamjenili su mu bez problema. Kao sudionik Pag Trek utrke mogu reci da bi Ultra Raptor model tenisica jedini odgovarao uvjetima i da bi se u njima osjećao sigurno. Ali, eto, izgled očito vara. Isti trkač na Adria Spring Trailu prijavljuje da su se nove zamjenjene Raptorice opet dosta izrunirale na predjelu izmedju Rudina i Šila gdje je  teren dosta podsjećao na Pag. Ne znam koliko su ti događaji relevantni i možda specifični, vezani uz trkača (nisam osobno s njim pričao) ali mi je to bilo dovoljno da stavim La Sportivu za sada u drugi plan. 

Na samom kraju odlazim u novootvoreni dućan Running Gate gdje testiram Saucony Xodus i Nike Wild Horse. Nike odmah otpada jer moja noga (s visokim ristom) ne može ući u US 13 broj. To bi trebalo biti EU 47 i 1/3, a moj broj cipela je EU 45. Wild Horse 4 model, osim toga, djeluje jako neuvjerljivo i nježno i da se mene pita, to nije trail tenisica i točka. Saucony Xodus je sasvim druga priča.

Isprobavam isto US 13 broj jer imam cestovne Kinvara 7 model istog broja koje su mi savršene. Bez problema ulazim u njih. Čak mi se čini da su malo preširoke i da se zbog toga stopalo malo kreće lijevo-desno po tenisici. Amortizacija forefoot je izvrsna, jer test trčanja po kamenju u dućanu prolazi, a stabilnost na bočna kretanja je vrhunska, ali ipak zbog širine nije baš idealno. (Tada u dućanu nije bilo pola broja manjih da malo smanjim širinu, ali mjesec kasnije ponovo isprobavam US12.5 i problem širine više ne postoji). Xodus odmah rangiram na sam vrh liste testiranih.

I tako, došao sam do kraja testiranja. Nisam imao više ni vremena jer su trail utrke bile za vratom. U relativno kratkom vremenu morao sam donijeti odluku što uzeti i po kojoj cijeni. Sad dolazimo do cijene koja se uglavnom u svom punom iznosu bez popusta kreće preko 1000kn što mi je preskupo i neprihvatljivo. Na većinu modela sam uspio dobiti nekakav popust. Najpovoljnije su bile Brooks Cascadia, ali su otpale zbog preplitkog kalupa. Najskuplje su ispale La Sportiva Akasha skoro 1300kn i jos nisam dobio ništa popusta tako da su i one otpale. Na kraju u finalnom izboru ostaju Hoka One One Challenger ATR3, Saucony Xodus i Salomon Sense Pro Max.

Nakon obračunatih popusta odluka je ipak pala na Salomonke jer sam ih uspio dobiti po najpovoljnijoj cijeni za cca 100€ dok su druge dvije u tom trenutku izašle cca 125€. I tako, izabrao sam ponovo Salomon. (Mjesec dana kasnije Saucony Xodus padaju na ispod 100€, meni kasno jer odluka je bila pala).

Prvo trčanje u novim trail tenisicama je bila odmah utrka Boroša 2017. Obično se kaže da ništa novo ne treba nositi na utrku, ali ovaj put sam to prekršio. Nekako sam imao povjerenja u Sense Pro Max, jer su mi idealno sjele na nogu. Nisam se prevario. Na Boroši je bilo super, cca 7km ceste i isto toliko planinarske staze do Sljemenskog tornja. Po cesti bez ikakvih problema, čak i previše amortizacije, uzbrdica po Leustekovoj stazi savršeno. Najveći problem je taj dan bila sparina i vlaga u šumi. Tu tenisice ne mogu pomoći. Dolazim do tornja bez zamora stopala, bez ijednog propikavanja u forefoot dijelu kad stanem na kamen ili korijen. Jako sam zadovoljan s tenisicama, ali i dalje se propitkujem što će se dešavati nakon 20km. Nije trebalo dugo čekati da i to isprobam jer sam odmah nakon Boroše sa tornja otrčao dodatnih 10km prema Ponikvama i PD Glavica. Uhh, odahnuo sam, prvi test je prošao. Tu stazu Ponikve-Toranj-Ponikve dobro znam. Prošao sam je desetak puta u Speedcross Vario i Speedcross3 GTX i točno znam kakav zamor i osjetljivost forefoot dijela stopala na kraju te staze osjećam. Toga ovaj puta nije bilo. Dodatna testiranja sam izvršio na Zagreb Trailu 24km i Samobor Trailu cca 32km u sklopu NOVE KontinenTrail lige. Da ne bi sve izledalo idealno ipak sam otkrio jedan nedostatak na Salomon Sense Pro Max. To je donji potplat.

Mogao je biti malo robusniji i s većim ripnama, jer tenisica slabije drži na sipkoj trail nizbrdici kad uspoređujem sa Speedcross-icama, ali opet zbog toga Sense Pro Max ima bolje performanse na cesti i makadamu. To je zapravo jedini nedostatak za sada. Kretanje po blatu nisam bitnije testirao osim što sam par puta ugazio u blatnu lokvu iz koje sam se izvukao s mokrim stopalima, jer je gornji dio tenisice dosta rupičast i prozračan pa voda a i prašina lako ulaze unutra. To sa prašinom bi isto mogao biti mali minus, ali ne znam u odnosu na što… U Speedcross Vario prašina ulazi, ali ipak manje i vjerojatno isto tako manje ulazi u Saucony Xodus ISO, ali obje ne sprječavaju vlagu da dođe do stopala kao što to savršeno radi Speedcross3 GTX. Za sada toliko. Dodatne testove i opise s utrka očekujte nakon ljeta i otrčanih trailova kao sto su Velebit Ultra Trail, Sljemenski maraton, Ozalj i Vrhovac Trail, Jaskanski Wine trail&run te Ogulin Regoč Trail. Do tada uživajte u prirodi i trčanju.