Najveće gluposti u životu obično napravimo nesvjesno, ne želeći ih naravno, ali tako ispadne. Tako sam i ja, vozeći se iz Austrije, sa sastanka sa prijateljima, podigao lijevu nogu, koja vam ne treba ako koristite automatski mjenjač, namjestio klimu na, tijelu super ugodnih, 22 C, malo pomaknuo smjer mlaznica na dolje, da mi ne puše u lice, i vozio sa prijateljem prema Hrvatskoj. Kao i mnogo puta do sada, a temperatura vanjskog zraka je bila 34 C. Reći ćete odmah da je razlika bila prevelika i šokantna ako izlazite iz automobila, no nije to posljedica. Nisam se prehladio. No, učinio sam nešto svojem lijevom koljenu,  a da nisam niti potrčao, čak štoviše, ovaj sam tjedan prešao samo 4,3 km na 4. kolu Cross lige Gović, kod prijatelja Žarulje, još u utorak?? S obzirom da je on, Mladen Budinšćak ujedno i vrhunski kineziolog, poslao sam mu fotografiju svojeg, blago otečenog koljena.

Na prvu, nemajući više podataka, a s obzirom da nemam neke bolove, objasnio mi je da se vjerojatno dogodilo nakupljanje sinovijalne tekućine. A s obzirom na izgled gornjeg, lijevog dijela mojeg koljena i osjećaj koji mi daje pokret koljenog zgloba, došlo je do burzitisa. Burzitis je bolno i upaljeno stanje burza, malih vrećica u našim zglobovima, koje su odgovorne za cirkulaciju sinovijalne tekućine. Sinovijalna tekućina pomaže našim zglobovima da se pomiču glatko i da se smanji trenje, a stvaranje prekomjerne količine sinovijalne tekućine može dovesti do raznih bolesti zglobova. A, uvjeren sam da je ta blaga oteklina upravo višak spomenute tekućine. Kakogod, danas sam pokušao hodati, nakon mazanja raznim kremama i stavljanja raznih ljekovitih i čudnih obloga. Ne predstavlja nikakav problem, samo osjećam nakupinu nečega u koljenu, što sprječava da ga savijem do kraja. Burzitis koji nastaje trenjem, uzrokovan je često ponavljanim kretnjama tetive, koje se kreću preko burze. Ovakav tip oštećenja javlja se najčešće kod osoba s pojačanom fizičkom aktivnošću, kod sportaša ili osoba koji se bave fizički zahtjevnim poslom. Liječenje burzitisa uglavnom nije zahtjevno te uključuje odmor i smanjenje fizičkog napora. E, tu dolazimo do pravog problema! 

Mirovanje, ne treniranje, ne izlazak van kuće…to su pojmovi koji ne idu u istu rečenicu sa mnom, ili idu jako teško, ili jako rijetko. A ako uzmemo činjenicu da sam u posljednjih godinu dana pretrčao preko 2000 kilometara, ili da sam od početka ove godine već na gotovo 1300 kilometara u preko 120 treninga. Lako je utvrditi da je to prosjek od gotovo 45 kilometara tjedno, u više od 4 treninga u prosjeku, sa nekih 11 kilometara po treningu…Zašto navodim sve ovo? Zato što je danas četvrti dan da ne trčim, vani je suho vrijeme (iako me ništa i nikada ne sprječava u trčanju), malo je vruće, no niti to ne smeta, ali smeta stanje koljena…kao…ne bih smio trčati, pa ne trčim…a to me izluđuje!

Zvuči kao ovisnost, a znanost to može i potvrditi: konstantne i kontuirane ritmičke vježbe, poput trčanja, u našem organizmu potiču stvaranje, izlučivanje kemikalija sličnih narkoticima, tijekom i odmah nakon vježbanja. Jedna od kemikalija, zadužena za moje stanje, i ovisnost od ne trčanja, je endorfin, prirodni opijat. Neka istraživanja su pokazala da se tijekom dvosatnog trčanja (koje preskačem ovaj vikend – nema dužine iz plana za maraton, dodatna frustracija) stimulira isti dio mozga kao i kod reakcija na emocije poput ljubavi, što objašnjava euforiju koju osjećaju mnogi trkači.

Endorfini su vrsta enzima i neuroprijenosnika koji nastaju u hipotalamusu. Slični su opijatima, a službeno su biokemijski spojevi. Njihova obitelj su peptidi. Otkriveni su 1975. od strane dvije nezavisne grupe istraživača. Akupunktura ih oslobađa, što je dokazano 1999. godine. Oslobađaju se konzumiranjem nekih namirnica poput ljutih papričica. Sport ublažava bol, djeluje anksiolitički, pa za vrijeme tjelesnog napora mozak oslobađa endorfin, tvar koja ima analgetičko i anksiolitičko djelovanje. Luči se i tijekom intimnog odnosa, ako se npr. miris doživi kao ugodan, podražaj u limbičkom sustavu oslobađa npr. encefalin i endorfin, koji su djelotvorni protiv bolova i općenito poboljšavaju raspoloženje.

Ne možemo tvrditi da je to isto za sve trkače, i naravno da ovisi o razini i dužini treninga, no naše je tijelo sposobno proizvesti kemikaliju sličnu marihuani tijekom i nakon intenzivnog vježbanja. Riječ je o endokanabinoidima, prirodno sintetiziranim kemikalijama, koje se oslobađaju trčanjem, a može ih proizvesti svaka stanica u našem tijelu. Znanost tvrdi i da ovisnost može prijeći u opsjednutost, ako se troši sve više vremena i energije kako bi se ostvarilo ono o čemu smo ovisni. Zvuči kao pripreme za maraton, koje ne prolazim kao one prve, prije šest mjeseci, no nadam se da ovo stanje neće potrajati, jer nije samo meni teško, nego sam i ja težak drugima. 

Vidimo se na stazi!