S obzirom na dvije gluposti u svega nekoliko dana, nakon napuhivanja koljena sa klimom, i pokušaja trčanja nezagrijan uzbrdo, nakon 6 dana pauze, shvatio sam da sam imao dosta sreće da sam prošao bez ozbiljnije ozljede i odlučio poslušati savjete iskusnijih u pojedinih područjima. Prvo mi je Petra Kulić lijepo objasnila, a s obzirom na svoje triatlonsko iskustvo, koje su prednosti vožnje bicikla u trenucima kada ne možete trčati, iz bilo kojeg razloga, a onda mi je fizioterapeut, ali i višestruki nacionalni biciklistički prvak Filip Turk, prvo utvrdivši da moj list nije pretrpio nikakva ozbiljnija oštećenja, doli snažan grč, koji je razbio svojim tretmanom u salonu ELITE, preporučio da ostanem na odabiru istog bicikla kakav sam imao i prethodnih godina – Cube Analog 29. I tak! Tu smo! Opet bicikl i ja, i trčanje, sve zajedno, hmm?!

Obično se vode rasprave, bicikl ili trčanje, jedno protiv drugog, ali zašto? Istina, logikom nekih napisa koje sam davno pročitao, nakon što se pokrenete sa kauča, potrebno je započeti manje stresnim aktivnostima, možda hodanjem za početak. Nakon toga, kada se stekne određena kondicija, na red može doći bicikl, jer za razliku od aktivnog trčanja daleko manje opterećuje lokomotorni sustav, u početku je zacijelo zanimljiviji, te možete prijeći mnogo više kilometara u istom vremenu, nego da trčite. A kada ste spremni, možete početi ozbiljno trčati. Za početak u nekoj školi trčanja, do tri puta tjedno od 45-60 minuta, a zatim sa ponekom utrkom, i nakon nekoliko mjeseci do ozbiljnijih dužina i utrka, kao što su 10 kilometara – popularni ceneri ili polumaraton, u nekoj drugoj godini trčanja najbolje. A za uporne, koji stvarno zavole trčanje i ne odustanu od istoga, kao dijete kada dobije drugu igračku i zaboravi prethodnu, kreću ozbiljne stvari i pripreme za izazove, bili oni na cesti ili izvan nje. Maratoni i trail maratoni, ili ultra verzije istih, za što su potrebne ozbiljne fizičke, ali i psihičke pripreme. Tijekom takvih priprema, moguće je da nekada ne ide sve po planu, moguće je da nekada u dužem periodu dođe i do lakših zastoja iz bilo kojeg razloga, pa i ozljeda. Ili istegnuća, ili grčeva, kao u mojem slučaju. No, nemojte tada odustati, nemojte stati sa aktivnošću samo zato što ne možete raditi ono što vam je broj 1! Ako ne ide trčanje, vozite bicikl, ako ne ide niti to, ili nemate mogućnosti voziti jedan, plivajte, ili…kao što su meni dragi prijatelji predlagali ovih, meni teških dana, bez treninga, da nakon ovoga krenem u svo troje, u triatlon? Tko zna? Godina imam, imam iskustva, još samo da proplivam barem toliko dobro da mogu sa bržom vožnjom bicikla i trčanjem nadoknaditi hendikep plivanja koje definitivno ne spada u moje omiljene aktivnosti.

Sa vožnjom bicikla, relativno ozbiljnom, u tijekom 2013. i 2014. godine sam svojem tijelu priskrbio dovoljno energije, kondicije i utreniranih mišića, te skinute mase, da sam pred kraj 2014. počeo stidljivo sa trčanjem. Nisam prestao voziti bicikl, koji mi je u tom periodu bio još uvijek važniji, no brzo sam se dosta posvetio trčanju, posebno što sam otkrio mogućnosti off road, odnosno planinskog trčanja sa kojim sam se mogao baviti i zimi, a što je u našim krajevima teško sa biciklom, zbog snijega, leda i niskih temperatura. I tako, malo pomalo, tijekom 2015., a onda potpuno tijekom 2016. bicikl sam potpuno zanemario. Kada sam htio koristiti kao vid cross treninga u dane odmora, u pripremama za moj najozbiljniji polumaraton u 9/2016 više ga nisam imao, jer je ukraden i zarekao sam se da ga neću kupiti opet neko duže vrijeme, no….

To duže vrijeme je iza mene, silom prilika, da bih održao visoku razinu spreme koju imam nakon istrčanog maratona (23.4.2017.) i svih brzih rezultata nakon toga, a u pripremama sam za novi maraton u Zagrebu 8.10.2017. potreban mi je dodatni trening, ne samo tijekom trenutne pauze od trčanja, nego kao alternativni trening u danima u kojima ne budem trčao ili kao dodatak u danima lakšeg treninga…

I tak! Idemo na razinu 3.59. 🙂