Završila je jubilarna, peta godina od kada sam (opet) počeo trčati. Godina u kojoj sam barem pokušao to trčanje podići na neku višu razinu, iako rezultati, a pogotovo broj utrka to ne pokazuju. No ionako se ja uglavnom borim samo sa samim sobom i nastojim uvijek ići bolje, brže, više, dalje, ozbiljnije trenirati. Iako to ne izgleda uvijek tako, a pogotovo ne ova godina, ako je usporedim sa proteklom 2017. koja je bila po svemu posebna. Neću ići detaljno u analizu kao na kraju 2017. jer i nema previše detalja. Ono što je meni osobno bolje, je to da treniram u vrlo ozbiljnoj trening grupi pod vodstvom mladog, ambicioznog i vrijednog trenera. I siguran sam da je ova godina samo utvrđivanje gradiva i izgradnja baze za sljedeću, koja će sigurno biti posebna…barem s obzirom na planove koje imam.
STATISTIKA
Aplikacije u kojima bilježim svoje treninge i uspoređujem korisnost i uspješnost istih su Strava, na kojoj imamo i klupsku tablicu (grupu), zatim osnovna Garmin Connect, zbog sata za trčanje koji koristim – Garmin Fenix 5X te Endomondo, koju koristim već 6 sezona, i stoga je odlična za komparaciju nekakvih dostignuća i napretka (ako i kada ga ima). Dakle, kažu one, slično: ukupno 210 aktivnosti, kada se računa trčanje, bicikl i cardio treninzi, koje sam tek u posljednja dva mjeseca 2018. počeo bilježiti sa satom. Pretrčao sam 1825,32 kilometra, prešao biciklom još 964,66 kilometara.Trčanje je bilo u 166 treninga i utrka, što daje prosjek od otprilike 11 kilometara po aktivnosti. Na biciklu sam prešao nešto manje od tisuću kilometara u svega 37 aktivnosti ove sezone, sa prosjekom od 26 kilometara po aktivnosti. U totalu to daje 2782,52 kilometara u 203 aktivnosti (u filmiću govori o 199?), što je nekih skoro 200 kilometara manje nego u 2017. Uglavnom nedostaju biciklistički, jer je trčanje gotovo na razini prošle godine, sa razlikom od 15-ak kilometara.
Izdvojio bih na kraju da sam ove godine istrčao svega nekoliko utrka. Istrčao sam svoj drugi Riječki maraton, koji mi je ukupno treći koji sam završio. U pripremama za Rijeku sam istrčao jedan službeni polumaraton, onaj u Velikoj Gorici, sa lakoćom ispod dva sata. Nakon Rijeke sam još trčao jedan jedini trail u ovoj godini, Jap Trail, i to mi je po tempu bio najbrži trail u životu. Još sam istrčao Wings for Life World Race (dosta loše zbog umora i vrućine) i 5 km u Jastrebarskom gdje sam postigao jedini ovogodišnji PB, na 5km, 24:00. I to je to uglavnom. Kroz ljeto sam se spremao za Ljubljanu, za svoj 4. maraton, koji nisam završio, no ne bih opet o tome. Godinu sam završio malo ispod plana, zbog manje ozlijede i prehlade sa kojom se i sada borim, no što te ne ubije to te ojača. I da, pobijedio sam u jednom predobrom, prijateljskom trkačkom izazovu sa 22 sudionika kroz 10 perioda po 10 dana, koji su se posebno bodovali i kilometri zbrajali. Bio sam ukupno 1. sa svih 7 postolja po periodima gdje se 7 najboljih od 10 računalo i pretrčao sam 513 kilometara u tom periodu od sredine rujna do Badnjaka, kroz 100 dana. To mi je osobno najveća satisfakcija u ovoj godini. Hvala ekipa, ako ovo čitate.
I na kraju, vidljivo je kretanje kilometara od 2014. kada sam bicikl zamjenio sa trčanjem i mislim da su za mene, koji sam rekreativac, ovo već sasvim ozbiljne kilometraže, no zadao sam si neke ciljeve za sljedeće godinu i uvijek i opet samo nema labavo!
Dnevnik jednog runnera - maratonca, hikera i bikera 