I tak…planirana tura po Istri (središnji dio) se realizirala.
Plan: oko 100 km u četiri dana, no danas nam se omaklo neplaniranih 12 km, do Grožnjana i natrag, sa planirane rute: Istra100_part1: Parezana Motovun Vižinada_Ponte Porton_Grožnjan via Bijela Zemlja and back_Livade_back sa krajem prije reda_3/4 gume prubušene…42 km.

O Parenzani djelom kojim smo mi danas prošli:
Presjekavši ceste za Motovun i Sv. Bartol, trasa se uspinje lijevim rubom motovunskog brijega. Željeznička stanica Motovun smještena je južno od grada, nešto prije naselja Kanal. Ovdje su i sada željezničke zgrade od kojih vodi asfaltna cesta lijevo uzbrdo do mjesta Kanal, dok trasa dalje prolazi kroz veliki tunel Motovun (dužina: 222 m; potrebna rasvjeta!). Iza tunela jak makadam ide do križanja s asfaltnom cestom Motovun – Brkač te se pretvara u asfaltiranu usku cesticu dugu 1,5 kilometar, do skretanja za mjesto Rušnjak. Zaobilazeći brdo Šublenta, trasa je dalje pretvorena u jaku bijelu cestu koju intenzivno koristi lokalno stanovništvo. Netom ispred proširenja gdje je nekad bila stanica Karojba, bijela cesta odlazi lijevo do glavne ceste Motovun – Karojba, a trasa svojom uobičajenom širinom dolazi na vijadukt Krvar (dužina: 39,9; visina: 15 m) koji je premostio istoimeni potok. Sportski penjači su ga uredili kao malo penjalište.

Lagani uspon vijugavo nas vodi kroz mnogobrojne usjeke do sljedećeg proširenja gdje je stajala željeznička stanica Rakotule. Neposredno iza se nalazi izvor pitke vode s lijeve strane. Malo dalje trasa presijeca asfaltnu cestu Pahovići – Špinovci. Nastavlja se lagani makadamski uspon i usjek potoka Sabadin koji premošćuje Veli most tj. vijadukt Sabadin ili Sv. Vital (dužina: 64 m; visina: 20 m). Ovdje se otvara predivan vidik na suprotnu stranu doline rijeke Mirne. I dalje se trasa lagano uspinje na visoravan do križanja s državnom cestom Vižinada – Pula. Prešavši cestu slijedi jaki lijevi zavoj i, između kuća, paralelno s cestom za Poreč, uskoro dolazi na željezničku stanicu Vižinada.

Tko ovo ima prilike vidjeti i voziti (ili…palo mi je na pamet…trčati), neće pogriješiti. Nakon dolaska do okrjepe u lokalnom kafiću, odlučili smo se dodatno poeti do Grožnjana asfaltnom cestom dugom nekih 6,5 kilometara, iako postoji i znatno kraća verzija bijelim putem, no ne preporučamo tu verziju.

Sutra…nešto bliže moru…kanalu…aerodrumu…stay tuned!