Na povratku sa naših avantura po Istri, odlučili smo malo svratiti u uvijek privlačan Gorski Kotar. Cilj su bile Fužine, gdje smo proveli nekoliko dana u ljeto 2017. i gdje sam te godine proslavio rođendan…umalo. Umalo da ga nisam mogao slaviti, jer sam sa tada potpuno novim Cube Analog 29″, na jednoj nizbrdici, pri 48 km/h pao sa bicikla na asfalt. Prošlo je sa nekoliko ozbiljnijih oderotina i modrica, no nije to tema ovog posta. Vratio sam se u Fužine, jer nekako baš svake godine iz nekog razloga, nismo dospjeli na poznati Fužinarski polumaraton tri jezera. Tako da sam našao rutu na Internetu, sve nacrtao u Komootu i na putu doma iz Istre smo došli odpedalirati lagano tih 21 km i onda nešto fino papati.

Fužine su smještene 730 metara nad morem, u jugozapadnom dijelu Gorskog kotara, okružene slikovitim planinama, tišinom stoljetnih šuma crnogorice i ljepotom svojih jezera. Od svoga postanka pa do današnjih dana, Fužine mogu zahvaliti razvoj vrlo dobrom prometnom položaju i blizini tranzitnih pravaca – nekada cesti Karolini, koja je povezivala unutrašnjost s priobaljem, željezničkoj pruzi, a danas autocesti Zagreb – Rijeka, koja skraćuje put do mora na samo pola sata. Pravi je užitak ljeti boraviti na moru, a noćiti na ugodnom goranskom zraku u brojnim smještajnim objektima.

Ruta inače kreće iz samog centra mjesta, gdje smo mi ostavili naš nosač bicikla, vremešni Audi A7 i krenuli uloviti originalnu rutu, koja ima start nekoliko stotina metara dalje. Ruta vodi put prvog od tri jezera koja dotiče, siječe ili obilazi, Jezero Potkoš. Potkoš je umjetno jezero blizu Liča napravljeno 1985. ustavljanjem potoka Koš, pod brdom Plasina.

Uredili su ga članovi ŠRD “Bajer”, za prirodno mrjestilište pastrve, čiji je opstanak u jezeru Bajer ugrožavala štuka. Do jezera vodi asfaltirana cesta i vrlo je pristupačno. Umjetno jezero Potkoš je najmlađe i najmanje umjetno jezero u fužinarskom kraju (Bajer, Lepenica). Sva tri jezera izvrsno su uklopljena u planinski krajobraz i pravi su turistički dragulj Fužina. Umjetno jezero Potkoš čini spremnik od 350 000 m³ ostvarenom nasutom branom na potoku Koš. Voda iz tog umjetnog jezera teče kroz zatvoreni betonski kanal duljine oko 1 500 metara do Crpne stanice Lič, gdje se ubacuje u tlačni cjevovod Lič. Na taj se način omogućuje energetsko iskorištavanje ovoga bazena koje odgovara prosječnoj godišnjoj proizvodnji električne energije od 6 GWh.

Povratkom sa jezera Potkoš, ruta nas vraća pored velike pilane i obrade drveta u Liču.

Prolaskom kroz centar Fužina, ovoga puta u suprotnom smjeru, počinjemo prolazak drugog jezera na trasi, jezera Bajer, koje prolazimo cjelom istočnom obalom, cestom koja prolazi i neposredno pored špilje Vrelo, koju vrijedi također vidjeti. Posebno je popularno jezero Bajer, oko kojega vodi atraktivna šetnica i koje je najčešće odredište izletnika, a na obalama je iz godine u godinu sve više drvenih umjetničkih skulptura, koje ostavljaju kipari koji ovdje rado dolaze na kiparske radionice. Ovdje ruta ima i najozbiljniji uspon.

Špilja Vrelo u Fužinama otkrivena je slučajno pedesetih godina prošloga stoljeća kod izgradnje akumulacijskog jezera Bajer. Starost joj se procjenjuje na 3,5 – 4 milijuna godina. Iako je dugačka samo 300 metara, izuzetno je lijepa i bogata špiljskim ukrasima. Osobitu vrijednost špilji daje joj voda – na samo pedesetak metara nalazi se prekrasan gorski izvor, jezero i ponor koji je čine posebno atraktivnom. Bistar i hladan gorski potok je iz porječja rijeke Ličanke i u izrazito kišnim razdobljima poplavljuje špilju.

Prolaskom pored špilje Vrelo, ruta zakreće prema zapadu i počinje lagani uspon, sve do spoja sa prometnom državnom cestom D3, gdje je okret, pa se nastavlja dva kilometra nizbrdo do skretanja prema trećem jezeru, jezeru Lepenica.

Sva tri jezera koja su na ovoj ruti si dio jednog kompleksnog hidroenergetskog sustava, no predivno su uklopljena u krajolik i djeluju prirodno. Osnovni hidroenergetski sustav (HES) Vinodol sastoji se od Lokvarskog jezera, Crpne stanice Križ (CS Križ), spojnog tlačnog tunela Lokvarka – Ličanka, Crpne hidroelektrane Fužine, Vrelo (4,8 MW), umjetnog jezera Bajer, Reverzibilne hidroelektrane Lepenica ili RHE Lepenica (1,326 MW), umjetnog jezera Lepenica, Retencije Potkoš, Crpne stanice Lič (CS Lič), gravitacijskog zahvata ili kanal Benkovac, tunela, armirano-betonskog cjevovoda i čelično tlačnih cjevovoda sveukupne duljine 18,8 kilometara, derivacijskog dovoda (provodnici vode) duljine od približno 10,5 kilometara do Triblja, te HE Vinodol u Triblju (94,5 MW).

Ruta završava prolaskom pored jezera Lepenica, spuštanjem natrag do jezera Bajer, ovoga puta uz njegovu zapadnu obalu i dolaskom lokalnom cestom do centra mjesta Fužine, po treći puta od starta. Za bicikliste, prilično nezahtjevna ruta za touring, sa nekoliko kilometara makadama na kraju, sa svega 165 metara uspona i standardnom polumaratonskom trkačkom dužinom.

Nakon ove lagane vožnje dobro je pasala janjetina u obližnjem mjestu Bosanci, u Restoranu Bosiljevo, obitelji Frketić. Za svaku preporuku!