Rekreacijski odmor

I tak…kak’ bi rekao prijatelj Mladen aka Prof. Žarulja, došlo je ono doba godine kada koristim programirani odmor, koji me sljeduje zbog uvjeta (smjenskog i noćnog) rada i profesije kojom se bavim…no nećemo o istoj, ‘ajmo o ideji za ovaj tjedan. Ideja je bila bazirati se u kampu, kojeg smo provjerili i isprobali u listopadu koronske godine (tako ćemo je valjda zvati?), kada smo isprobavali i e-bike-ove. No, o tome, ne znam zašto, nisam ništa (na)pisao. Zato ću sada sa kamatama. Radi se o Kampu Ježevac.

Ježevac Premium Camping Resort pruža nestvarno lijep prirodni ambijent za obiteljski ili romantičan odmor na samo nekoliko minuta ugodne šetnje od slikovitog starog grada Krka. Ovdje možete kampirati na prostranoj parceli kraj plaže ili u gustoj hladovini pinija, a na raspolaganju su vam i udobni Superior i Family camping homeovi te luksuzni camping homeovi za obitelji i parove u tematskom naselju Lungomare Premium. Lijepo uređene tematske plaže i bazeni camping resorta pozivaju na zabavu s djecom ili opuštanje udvoje, a resort nudi i obilje sadržaja za zabavu i rekreaciju velikih i malih. Uzeli smo malu kućicu za nas dvoje i to je to. No krenimo sa početkom jučerašnjeg dana…

Put do krka i poljica

Nakon jutarnje rutine, bez neke žurbe, znajući da nas naša kućica, prvi red do mora, čeka tek oko 14 sati, odlučili smo krenuti tek oko 10 sati, uključujući “pakiranje” bicikla na novi Thule nosač, na tek postavljenu kuku na naš CrossHighlander, dakle bez ikakvog iskustva sa tim tipom nosača i kukom. No, skupljajući iskustva i savjete kolega na poslu, te preporuke Mladena, što se tiče ručka, koji smo namjeravali obaviti prije dolaska u kamp. Prognoza za naš tjedan je odlična, sunčano, sa malom iznimkom vjetra zvanog bura, i to ona marčanska, druga ili treća, nema veze, nama posljednja za ovaj ožujak.

Tri maruna – Poljice

Za Konobu “Tri maruna” čuo sam prije dosta godina, a i bio tamo, kada nas je odvela naša prijateljica Josipa, koja i osobno poznaje vlasnika Željka Mršića. Laku ju je pronaći, na cesti prema trajektnom pristaništu Valbiska, samo treba skrenuti kada udesno piše Poljica i nakon nepunog kilometra, sa lijeve strane se nalazi lijepi trgić sa crkvicom i zvonikom, a ispred njih su tri stabla kestena – maruna, i stolovi terase, konobe o kojoj je riječ. Simpatična sestra vlasnika i njegova kćerka brzo su nam donijele našu jednostavnu narudžbu: “Dajte nam što ima gotovo domaće!” Dobili smo malo narezanog domaćeg sira i pršuta, dok smo čekali šurlice sa junećim gulašom, i domaće crno! I to je to! Ocjena 5! I vraćamo se na nekoj od biciklističkih ruta, zasigurno, tijekom tjedna.

Smještanje i Krčki BigOkrug

Dolazak u kamp po planu u 13:58! Sve nas je čekalo spremno u kampu koji nije prestajao sa radom proteklih 12 mjeseci, a imali su i posebnu ponudu za one sa dužim boravkom, cijeli mjesec za 450 EUR! Nakon početnog raspremanja i popijene kavice iz naših omiljenih šalica i naše omiljene Nespresso kratke kavice, uslijedila je planirana aktivnost za jučer, veliki krug oko cijelog grada Krka.

Iako su bedemom opasani gradovi relativno česti na našoj obali, rijetko se koji može pohvaliti u cijelosti sačuvanim perimetrom gradskoga zida, koji je mjestimično star i do dvije tisuće godina. Znamo da je prapovijesni grad Curicta (Krk) bio utvrđen zidinama. O tome svjedoči natpis iz 1. stoljeća prije Krista, u kojem se spominje obnova gradskih zidina što navodi na zaključak da su zidine već postojale. Arheološka istraživanja zapadnog dijela bedema, provedena 60-ih godina 20. stoljeća, potvrđuju navode iz natpisa. Nađeni su „megalitski blokovi“ zidani u suho, a datirani u 7. i 6. stoljeće prije Krista. Takav stil gradnje prethodi rimskom stilu gradnje zvanom opus quadratum. Osim Kaštela i njegovih kula, poligonalne kule iz 15. stoljeća na obali i glavnih gradskih vrata, odnosno Vijećnice (kula u kojoj se danas nalazi kafić), grad je imao još barem 7 ili 8 manjih kula. Od kraja 15. stoljeća odnosno od početka mletačke vlasti na otoku, izgradnja i obnova zidina provodi se stalno i planski. Najveći su i daleko najznačajniji projekti prvog krčkog providura A. Vinciguerre, po čijim se planu uglavnom i provodila daljnja obnova. 

Odmah nasuprot katedralnog kompleksa, na morskim hridima uz rivu nalazi se centar Krčke biskupije, biskupski dvor. Dvor je građen u nekoliko faza, od kojih je najranija ona uz sami Kaštel (romanička faza). Pretpostavlja se da je biskupija utemeljena negdje u 5. stoljeću, međutim, u dokumentima se prvi puta spominje 1133. godine, kao mjesto sastanka kneza, biskupa i predstavnika gradske uprave zbog nužnosti popravka gradskih zidina. U to je vrijeme jurisdikcija krčke biskupije sezala prema sjeveru na kopno sve do Vinodola i Senja. Krčka biskupija bila je dio splitske nadbiskupije sve do sredine 12. stoljeća, potom je potpala pod Zadarsku nadbiskupiju, zatim pod ingerenciju Grada, a tek od 15. stoljeća pripala je Veneciji.

Kamplin. Ovaj Trg obrubljuju katedrala s zapadne strane i frankopanski kaštel s južne strane. Postoji pretpostavka da ime Kamplin proizlazi iz rimskog naziva campus – polje zbog čega su ga u  tom smislu povezivali s vježbalištem za rimsku vojsku. Ipak, vjerojatnije je kako je ime trga izvedeno iz derivacije talijanske riječi campanile, tj. zvonik. Također, moguće je identificirati kulu kaštela na Kamplinu kao originalan zvonik katedrale koji je bio sagrađen u 12. stoljeću.

Svakako svašta za vidjeti i nastojat ćemo napraviti još koji krug kroz ovaj predivan, potpuno sređeni grad, sa svime što nekome tko ovdje boravi može zatrebati. Obilazeći morsku šetnicu i zatim elitno naselje sa mnogim predivnim vilama za odmor na istočnim i sjevernim rubovima grada, te povratkom u naš kamp, napravili smo prvih 7 kilometara, od mnogo više planinarih u sljedećih 7 dana. Danas je slijedio uspon na najviši vrh ovog kamenitog otoka.

Osvajanje Obzove, ali i Velog Vrha i Brestovice usput

Vjerojatno, odnosno gotovo sigurno, za uspon nismo odabrali najidealniji dan, no izbor je pao na hiking, jer za bicikl nije bilo šanse sa burom, koja je na udare išla i preko 50 km/h. No, mi se obično ne damo smesti kada je nešto planinano! Za uspon sam odabrao nešto zapadniju rutu, računajući da bura puše negdje sa sjeveroistoka, no zavjetrine baš i nije bilo kada smo prošli iznad 450 metara nad vidljivim i plavim morem. I da, krenuli smo sa cestovnog prijevoja Treskavca (315 m/nm), gdje je moguće ostaviti automobil. Staza je odlično označena, jedino što smo išli prema Suncu, i ponekad smo vidjeli samo odbljesak bijelo-crvenih kružnica na pojedinom kamenju. Odlično obučeni, sa vjetrootpornim jaknama, planinarskim hlačama i našim omiljenim hiking Saucony Peregrine tenisicama, nismo se dali smesti na putu do prvog, Velog Vrha (542 m/nm).

Nakon osvajanja Velog Vrha, slijedilo je, prema oznakama 35 minuta do konačnog vrha – Obzove, što nas je vodilo preko još jednog, hrpom kamenja označenog vrha, na točno 555 m/nm – vrha Brestovica. Napokon je Obzova bila vidljiva, ne samo kao sljedeći u daljini nego kao stvaran i konačan cilj, na vjetrometini.

Obzova (569 m/nm) je najviši vrh na otoku Krku. Kao i cijelo visinsko područje oko njega, i on je potpuno kamenit. Zanimljive su velike lokve u blizini vrha koje su služile za napajanje stoke. Osim Obzove, na otoku je još mnogo zanimljivih planinarskih odredišta koja omogućuju raznovrsne lakše i teže planinarske izlete. Treba znati da je na otoku Krku, osim putova obilježenih planinarskim markacijama, dio starih putova obilježen i turističkim markacijama i putokazima u raznim bojama (po »češkom modelu«).

Ja nisam protivnik vjetra, volim vjetar, no na samom krovu otoka, ako bih se okrenuo u buru, nisam mogao disati od prevelike količine zraka, koji je bura donosila u naletima, ne možda orkanskih razmjera kao u vidljivom, udaljenom Podvelebitskom kanalu, no dovoljno da je ugoda bila samo riječ odnešena većom brzinom nego što je mislima uopće došla. Nakon kraće okrjepe, orjentirali smo se i krenuli što prije, površinom kao da smo na Mjesecu, kamen po kamen, nizbrdo, prema udaljenom pojilu, jednom od mnogih. Naš cilj bilo je Žičevo, jer sam povratak planirao kružnom rutom, ovaj puta sa nešto zapadnije strane.

Za uspon nam je trebalo, do Velog Vrha sat vremena, do Obzove još 35 minuta, ali gotovo isto nam je odnio spust, koji u ovom slučaju nije olakšanje i nizbrdica, već gomila šiljatog, bijelog kamenja, razbacanog onaokolo na vrlo raskošan način, tako da je teško naći neku prohodniju prečicu, čak i kada znate put s pomoću Komoot aplikacije, koja radi besprijekorno, svuda i uvijek, bilo da hodamo po ulicama gradova, osamljenim i od Boga zaboravljenim vrletima ili vozimo bicikl nekim stranim makadamima. Uvijek radi, samo je potrebno vidjeti nebo. A nebo je danas bilo prekrasno, sa gomilom zanimljivih oblaka, plavo, kao i more, kamo god da smo pogledali sa vrha otoka. Spust je bio nešto duži ovom zaobilaznom rutom, tako da je za uspon trebalo nekih 4,5 kilometara, a za spust oko 5,5 km. Ukupno koji metar manje od 10 kilometara sa 346 metara uspona. I burom!

Za kraj dana još biciklom do Punta i natrag!

Da je odmor aktivan, to je svakome tko me poznaje, uvijek jasno. Taca– se odmarala, a ja sam odlučio malo upregnuti svog Cube-a i otići malo u posjet ljetovalištu našeg novoizabranog klupskog predsjednika Krešimira Mandića (čestitam!), u Punat. Sa izlaskom do vrha grada Krka i poslije, povratkom iz Punta do ulaza u Krk, nabralo se i na ovoj polumaratonskoj biciklističkoj ruti nekih 236 metara uspona. Da zaokružimo dan na 30km/600 metara uspona. A i da završimo malo dužih, prvih 24 sata na Krku, sa te tri aktivnosti. Sutra, ako sve bude u redu, slijede dvije, velika jutarnja šetnja po Malinskoj i popodnevna biciklistička ruta po izboru supruge Tatjane, iz kolekciju koju sam pripremio za ovaj tjedan.

A jučer, dok smo kružili Krkom i danas nakon ručka, upoznali smo dva mala krkana i jednu malu krkljanku, riječ je o macama, koje obožavamo. I one nas! Čitamo se sutra!