Skoči do sadržaja

Ujutro BigOkrug po Malinskoj, uz palaču grijeha, popodne posjet poluotoku Prniba

S obzirom na odlično vrijeme, buru koja se stišala, ništa nas nije spriječilo da danas planiramo dvije aktivnosti. S obzirom na nove dodatke na našem CrossHighlander-u, nije nam problem, ako to želimo, otići do najpovoljnije pozicije za početak rute i tamo startati. Tako je bilo i danas, no bez transporta bicikla. Odlučili smo za početak dana, na jutros još nestašnom vjetru, napraviti veliki krug po Malinskoj, prvom većem gradu prema sjeverozapadu od našeg sjedišta.

Malinska

Malinska, područje na otoku Krku koje nije imalo naseobinsko, kaštelsko središte. Cijeli kraj zove se Dubašnica u zapadnome dijelu otoka Krka. Isto tako to je jedini krčki kraj za koji točno znamo kad je naseljen.

Naime, sve do 15. st. Dubašnica je bila gotovo bez stalnih stanovnika, kao i južnije područje od nje, gotovo do grada Krka. Naziv kraja potječe od duba ili hrasta, jer tu su bogate šume i pašnjaci uz ponešto oranica. Dubašnica je uglavnom bilo omišaljsko područje, već otprije 12. stoljeća, ali dio su držali i Krčani.

Malinska, kao središte Dubašnice, nekada otočna luka za izvoz drva, te omiljena turistička destinacija bečke aristokracije. Spominje se u 15. st. kao dobro sidrište na kojem su se brodovi sklanjali za vrijeme jačih vjetrova, osobito jakog juga. Dolaskom parobroda 1866. godine, Malinska od luke za izvoz drva, postaje klimatsko lječilište zahvaljujući blagoj klimi s oko 260 sunčanih dana godišnje. Danas je jedno od jačih otočnih turističkih odredišta, poznato po brojnim plažama i razvijenom hotelijerstvu, te obiteljskom turizmu.

Haludovo, izvorna palača grijeha

Nakon dva kilometra šetnje kroz “špicu” mjesta, pored omiljenog nam kafića King’s Caffe i lijepe rive velike barke, prošli smo pored posljednjeg, modernog i funkcionirajućeg hotela u gradu, a zatim, za neupućene slijedi šok i nevjerica. Jedan za drugim se nižu propali, potpuno devastirani manji hoteli uz relativno uređenu obalu, sa popločenim i betoniranim platformama, koje se, prema postojećim znakovima, još iznajmljuju, no ono što slijedi je katastrofalno za vidjeti. Spomenik ljudske gluposti, nemara, bezidejnosti i birokracije. No krenimo redom…

Upoznajte hotel Haludovo na otoku Krku, izvornu palaču grijeha. Često ga nazivaju najekstravagantnijim odmaralištem na Jadranu, ali ne biste pogriješili ako te parametre proširite na širu regiju Balkana. Nikad nije postojala tako raskošna, namjenski izgrađena meka za turiste koji se žele dobro zabaviti – ne prije, i unatoč svim hotelima izgrađenim na obali u posljednjih nekoliko godina, zasigurno ni otada.

Hotel “Haludovo Palace” na hrvatskom otoku Krk pored mjesta Malinska, grandiozna je vizija multimilionerskog mogula iz Brooklyna u New Yorku, bio je najraskošniji i najrazvratniji u cijelom komunističkom svijetu.

Bilo je to kasnih 1960-ih kada je američki multimilioner i kralj pornografije  Bob Guccione došao na otok Krk u Jugoslaviji i doživio prosvjetljenje. Osnivač porno magazina Penthouse, zaplovio je u Jadransko More i iznenada osjetio gromoglasno otkrovenje. U tom trenutku, Guccione je shvatio da je došao do “prave formule za borbu protiv Hladnog rata”.

Imajući u vidu vrlo popustljive stavove tadašnjih vlasti, ukidanje viza 1967. godine i otvaranje Zračne luke Rijeka 1970. godine, Guccione je odlučio da je došlo pravo vrijeme za postavljanje visokih ciljeva. Zato je kralj pornografije, koji nikada nije viđen bez zlatnog medaljona oko vrata, investirao u projekt čak 45 miliona dolara (oko 250 miliona današnjih dolara), plus dodatnih 500.000 dolara za oglašavanje. Brodokomerc, državno preduzeće iz Rijeke, služilo je kao zvanični nosilac projekta.

Hotel Haludovo Palace i kazino Penthouse Adriatic Club otvoreni su 1972. godine, nakon gotovo četiri godine gradnje. Konačan proizvod je bio raskošan i upečatljivo moderan. Zapravo, to je vjerojatno bio najekstravagantniji poduzetnički projekt ikada realiziran u jednoj komunističkoj zemlji.

Glavni arhitekta je bio Boris Magaš, koji je projektirao mnoge važne građevine u bivšoj Jugoslaviji, uključujući Muzej oslobođenja u Sarajevu i stadion Poljud u Splitu. Vrtne skulpture su bile djelo Frana Kršinića, koji je već bio poznat po njegovoj statui Nikole Tesle na Nijagarinim vodopadima, u američkoj državi New York.

Resort Haludovo je imao sve što bi ljubitelji ležernosti mogli poželjeti: udobne tepihe, svjetlucave lustere, bazen sa koktel barom, kuglanu, bujne viseće vrtove, plaže, vlastiti medicinski centar, ribarsko naselje, saune, sportski bar, unikatne statue, salon ljepote, salon za masažu, kao i ogromnu kuhinju krcatu jastozima, kavijarom i šampanjcem.

Tijekom ovog ranog, raskalašnog perioda, procijenjeno je da su gosti konzumirali 100 kg jastoga, 5 kg kavijara i stotine boca šampanjca dnevno. Hotel je imao i zatvorene i otvorene bazene, a u jednom trenutku proširile su se glasine (još uvijek nepotvrđene) da je jedan od njih bio napunjen šampanjcem.

Otočki kompleks na Krku uspio je na jedno mjesto dovesti važne političke figure sa različitih krajeva svijeta. Sadam Hussein je bio jedan od viđenijih gostiju, a zabilježeno je da je ostavio čuvenu napojnicu od 2.000 dolara jednoj vrlo uslužnoj “mezimici” (Husseinov let nazad za Bagdad je navodno odložen, jer je njegov sin zaboravio pozlaćeni pištolj ispod jastuka u svom apartmanu).

Na kraju, Haludovo je toliko trošilo da jednostavno nije moglo opstati. Godine 1973., samo godinu dana nakon raskalašne derneke povodom njegovog otvaranja, resort je bankrotirao. Iako je potom ipak nekako opstao i radio još dva desetljeća, počeo je spor ali siguran pad. Sve je stalo sa Domovinskim ratom, a što je potom bilo, pogledajte u dokumentarcu koji je snimljen o Haludovu i poslijeratnim ulagačima.

Nakon ovog šokantnog dijela rute, popeli smo se na najvišu točku Malinske, na rotor na izlazu prema Sv. Vidu i skrenuli u predivne suhozide, koji su ovdje djelomično očuvani i kao da ne pripadaju netom napuštenoj arhitekturi prošlog doba i gomili novosagrađenih apartmana koji zjape prazni i napušteni koronarnim nedostatkom turista. Tu smo već prošli polovinu planiranih 8 kilometara šetnica, riva, obala, napuštenih giganata prošlosti, nevjerojatnih trail staza, pa opet sve to ponovno, osim Haludova, koje je i samo sebi previše.

Biciklom do poluotoka Prniba, zelenog smaragda nedaleko Krka

Nakon odličnog ručka, kojeg smo pripremili u našem privremenom mobilnom domu, i obavezne kavice, dovoljno smo odmorili da smo bili spremni na popodnevnu aktivnost…ovoga puta bicikl, meni drugi, Taci prvi puta na otoku. Adaptirao sam unaprijed predviđenu rutu kroz jezgru starog grada Krka, prema Puntu, zatim desno kroz sestrinski Krk Preminum Camping resort, koji je nešto manja kopija kampa u kojem boravimo, istog vlasnika. Put nas je potom vodio kroz FKK naturistički kamp i plažu, da bismo se našli već duboko na poluotoku Prniba i krasnom makadamu kroz suhozide, ukupne dužine 7,5 kilometara. Zeleni poluotok Prniba idealno je mjesto za aktivan odmor. Prirodni ambijent kojim dominira prekrasna šuma, ne narušen bilo kakvom gradnjom i u kojem još uvijek možete naići na srne i ostale divlje životinje zasigurno će očarati i najzahtjevnije ljubitelja odmora i relaksacije u prirodi.

To je zapravo poluotok koji zatvara Puntarsku dragu. Ovo je zelena oaza koja ljeti pruža sjajan hlad za vrijeme toplih dana. Znatno prije današnjih rekreativaca (biciklista i hodača), Prbnibu su pohodili pastiri i zemljoradnici. Nekada je to bio zapravo ogroman pašnjak nimalo nalik današnjoj šumi borova i gromača. Osim za šetnju Prniba je krasna i za kupanje, jer u jeku sezone, kada su plaže krcate, na ovom još uvijek nedovoljno poznatom terenu, može se pronaći mjesto samo za sebe.Tu smo, jednim slijepim krakom ceste, sišli do malog mola, sa kojeg se vidi Košljun.

Košljun

Kao anegdota, postoji zanimljiva teorija da su nekada ljudi pješice sa Prnibe išli kamenim zidom na otočić Košljun na mise iako tog zida nema danas, njegovi dijelovi se mogu vidjeti i dan danas u moru!

Košljun je maleni otočić koji leži u zaljevu Puntarska draga. Prema legendi nekada je cijela Puntarska draga bila polje koje su obrađivala dva brata od kojih je jedan bio slijep. I iako su braća zajedno obrađivala zemlju, prilikom podjele ljetine zdravi brat je prevario slijepog brata. To je izazvalo Božju srđbu pa je Bog morem potopio polje, a sačuvao je jedino kuću slijepog brata s okolnim posjedom. Prema legendi ta kuća i okolni posjed današnji su otočić Košljun.

Na Košljun se danas može doći jedino brodom, a otočić je najpoznatiji po franjevačkom samostanu. Osim samostana na otočiću su muzej, dvije crkve i tri kapelice. Ako ste ljubitelji povijesti, kulture i prirodnih ljepota obavezno posjetite ovaj zeleni otočić na kojem ćete moći uživati u mirnim šetnjama, meditaciji i istraživanju.

Povratkom u grad Krk, sa ovog najudaljenijeg dijela rute, i kratkim stajanjem na kavici na divnom sunčevom svjetlu, gotovo bez vjetra, zaokružili smo današnje aktivnosti na 22,57 kilometara sa 288 metara uspona. Sa jučerašnjih 32,36 kilometara i 582 metra uspona i početnih 7,09 km sa 105 m uspona u nedjelju, nakon nepuna tri dana smo na 62,02 km sa 975 metara uspona!

A sutra…naravno idemo dalje…ne znam još reći gdje, no čitatje dalje pa ćete saznati…idemo na Mjesec!

dnevnikjednogrunnera Prikaži sve

“If you want to run, run a mile. If you want to experience a different life, run a marathon.”

Emil Zatopek

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

<span>%d</span> blogeri kao ovaj: