To the Moon and back i druge priče (part one)

Tri dana, šest aktivnosti, jedanaest mjesta, 74.5 km i 1440 m elevacije

Naš aktivni odmor ide dalje, od nedjelje smo stigli na kombiniranih 136 kilometara hodanja, planinarenja i bicikliranja sa 2415 metara uspona u šest dana, od čega smo više od pola učinili u posljednja tri dana, pa ću nešto kratko o svakoj i napisati, jer svaki gradić na Krku zaslužuje pažnju i ima svoju priču. Bez iznimke! S obzirom da smo u ponedjeljak po buri osvojili vrh otoka, popevši se na Obzovu i načeli južni dio sa zapadnijim krakom u sredini kojeg leži Baška, u srijedu je došao red na istočni krak južnog dijela otoka i uspon do Mjesečevog Platoa.

Hiking: Baška – Plateau of the Moon and back

Baška, Bašćansko područje na jugoistoku otoka je po nekim svojim značajkama iznimno. Kada se od puntarske drage penjemo uzbrdo i na oko 330 m prelazimo obronke Treskavca, s najvišim vrhovima otoka (Obzova, Veli Vrh i Brestovica) pa se sasvim iznenada i naglo nađemo pred bašćanskom kotlinom, ostajemo zatečeni, gotovo bez daha. Jer, nismo bili pripremljeni na baš takvu igru prirode, spoj planina i mora.

Upravo ovdje, oko 1100. godine nastaje krsni list Hrvata- Bašćanska ploča. Baška je prepoznatljiva i po jednoj od najvećih i najljepših šljunčanih plaža na Jadranu, dužine u polukrugu više od 1800 metara. Prirodno fini pijesak posebice omogućuje neplivačima i djeci uživanje na plaži, jer se dubina mora postupno povećava. Poput ostalih krčkih mjesta, i u starom dijelu ovoga su mjesta uske uličice, kuće blizu jedna drugoj tako da je ugođaj tipičan mediteranski. No, nas je ovoga puta zanimalo što ima iznad Baške, pogled je krenuo prema istoku, gdje se na svega 900 metara od polazišta naše rute i početnog uspona nalazi mjesno groblje i crkva Svetog Ivana Krstitelja.

Na uzvisini sjeveroistočno od današnje Baške nalazi se crkva sv. Ivana Krstitelja. Građevina je romaničkog postanka, monovolumenska, s apsidom izbočenom na istočnoj strani. Zvonik crkve sazidan na pročelju ima zvono iz 1431. godine nazvano Starac. Ovo je bila prva župna crkva u vrijeme srednjovjekovnog kaštela Baška, prije nego što se naselje spustilo u primorski dio. Dio tog kaštela sačuvan je i danas nedaleko od crkve. (fotografije iznad). Od starog, razrušenog kaštela do Mjesečevog Platoa ima točno tri kilometra. Put je kao iz starog Rima, popločen i poduprt kamenjem, kojeg su graditelji zatekli na mjestu gradnje. Osim odlično uređene staze, za koju piše da se zove cesta Svetog Duha, svako nekoliko se nalaze klupe, da malo odmorite, no ono što smo isprva sa čudom gledali, a kasnije samo preskakali su bile cijele kolonije gusjenica, koje su išle jedna za drugom iz sebi znanih razloga, i isprva liče na zmijicu, a to ne želite vidjeti pred sobom dok hodate uzbrdo po kamenju. Istraživanjem sam našao o čemu se radi, a njihove čahure smo prvi puta vidjeli i na Treskavcu, prilikom uspona na Obzovu.

Radi se o Borovom četnjaku gnjezdaru (Thaumatopoea pityocampa). Česti „ukrasi“ mediteranskih borova od kasne jeseni pa do proljeća velika su bijela paučinasta gnijezda tj. zapreci leptira borovog četnjaka gnjezdara štetnika iz porodice Thaumatopoeidae – prelci četnjaci. Mlade gusjenice izlaze iz jaja mjesec dana nakon odlaganja. U početku su velike nekoliko milimetara , a do kukuljenja narastu do 4 cm. Gusjenica je na hrptu crna, blijedozelenog trbuha i crne glave, pokrivena šupljim iglicama, u korijenu kojih se nalaze otrovne žlijezde. Žlijezde luče
alkaloid thaumetopoein, koji kod ljudi i životinja izaziva iritacije na koži. Izuzetno je opasan ako dospije u usnu šupljinu životinja (najčešće pasa). Nismo ih dirali, nismo se približavali, ali svakih pedesetak, sto metara smo morali preskočiti po neku kolonu dugu i nekoliko metara. Staza do račvanja sa kojeg ide jednosmerni put do usamljenog vrha/vidikovca Stražica (372 m/nm) nije osobito naporna, jer su graditelji koristili prirodni reljef i radili serpentine, čime uspon ne bude oštriji od 8-9%.

Nakon “osvajanja” Stražice, vratili smo se do glavne staze i već nakon nekoliko stotina metara došli do kraja predivne šetnice i suhozida sa vratima iza kojih se izlazi na Mjesečevu površinu, na 380 m/nm. Tu stoji tabla sa opisom prirodnih ljepota, sklonište, ali i upozorenje da prolaskom ograde dolazite na područje koje pripada životinjama, od kojih su neke najotrovnije u Europi, poput poskoka i crne udovice. Mi ih srećom nismo vidjeli.

Stigli smo na Mjesec.

Mjesečev platoPlato Mjeseca, prirodna je znamenitost na otoku Krku. Smješten je na jugozapadu Krka iznad kanjona Vrženice. Turisti su ovaj predio nazvali Mjesečeva površina“ ili „Planina Mjeseca“. To je zaravan na brdu iznad Baške koja podsjeća na Mjesečevu površinu. Naizgled je kamena pustinja. Nastala je djelovanjem erozije, prirodnih sila poput snažne bure, kvarnerskih kiša te čovjeka koji je u ovom škrtom okruženju tražio mogućnost svog opstati. Ovdje su na ispaši stada ovaca. Ovce se za ljetnih vrućina sklanjaju u kržljavim šumarcima ograđenih suhozidima koji se protežu u nedogled i razdvajaju pastirske posjede. Ovdje su mrgari – mjesta gdje pastiri obavljaju obilježavanje, prebrojavanje, striženje i mužnju ovaca. Nakon kraćeg razgledavanja ove neprivlačne površine, odlučili smo se vratiti istim putem nazad, u odnosu na prvotnu ideju da idemo putem ispod Zakama, tzv zelenom stazom. Vratili smo se dolaznom plavom stazom, kojom se sa Mjesečevog platoa može produžiti do vrha Hlam, sa panoramskim vidikovcem, udaljenim 1,5 kilometara. Nismo osjetili potrebu ići to pogledati, već smo na povratku napravili nekoliko odličnih panoramskih fotografija.

Sa spustom na našeg CrossHighlandera, zaključili smo tri sata aktivnosti duge 8,28 kilometara sa 351 metar uspona. Slijedio je povratak u bazu u Krku, na Krku i kratka okrjepa pred popodnevnu vožnju biciklom!

Bike: Kornić – Muraj – Lakmartin – Krk

Nakon spusta sa Mjeseca natrag do naše baze u Krku, dočekali smo otvorenu terasu omiljenog grilla u našem kampu, tako da je to bilo rješenje za odličan ručak i oporavak. Odmor nije dugo trajao i odlučili smo dovoziti adaptiranu rutu prema Korniću, malom simpatičnom mjestu iznad rotora koji dijeli smjerove cesata prema Puntu, Baški i Vrbniku te jedina ubrdo, prema Korniću, Muraju i Lakmartinu, tri mjesta na sunčanom brijegu iznad Punatskog zaljeva. Inače je to bilo dio originalno zamišljene rute od utorka, kada smo išli do poluotoka Prniba pa smo trebali u “cugu” odraditi i ovo. Bolje da nismo, doziramo svaki dan po dvije aktivnosti u kojima se niti u jednoj ne “ubijemo” do kraja tako da možemo odraditi i drugu u istom danu.

Kornić je naselje na otoku Krku, administrativno pripada gradu Krku i jedan od njegovih mjesnih odbora. Mjesni odbor Kornić danas obuhvaća sljedeća mjesta: KornićMuraj i Lakmartin. Kornić se nalazi na uzvisini, ponad Puntarske drage od koje je udaljen oko 700 metara. Smjestio se na mjestu gdje se Puntarska draga najviše uvukla u Krk. Međutim, kao i mnoga nekada neobalna naselja, npr. Čižići kraj Dobrinja, i Kornić se posljednjih nekoliko desetljeća proširio zbog izgradnje apartmana i približio moru. Ipak, za razliku od Čižića koji su se potpuno spustili do mora, još uvijek postoji zabrana građenja na predjelu između Kornića i lokaliteta Dunat u Puntarskoj dragi. Kornić se prvi put spominje 1503. godine, u spisima krčke biskupije, u vezi s biskupom Dunatom, koji je dao u najam neke prostorije Kapele sv. Nikole, Martinu Divačiću iz Kornića. Kornić se nadalje spominje i 1519. godine, u papinskom spisu (Lav X.), kojim se neki posjedi na Korniću, između ostalog i Kapela sv. Nikole, potvrđuju kao vlasništvo biskupa Dunata.

Riječ Kornić romanskog je porijekla. Vjerojatno dolazi od latinske riječi cornu,-us = rog, glavica, krilo (vojske) ili kraj. Centar Kornića doista leži na glavici brijega. I riječ kraj ima smisla, jer je Kornić bio kraj krčke vlasti, a od njega je počinjao teritorij Vrbnika. Prema drugoj teoriji naziv sela dolazi od, također, latinske riječi, cornix, što znači vrana. Vrane se doista i okupljaju na osamljenim glavicama vrhova pa ni ovu teoriju ne treba posve odbaciti. Moguće je da je naziv potekao i iz izumrlog narječja veclisun ili veljotsko narječje koje se govorilo u Krku i okolici, a koje je izumrlo koncem 19. st. Na to upućuje i činjenica što je Korniću nekada pripadalo i obližnje, danas izumrlo, selo Lizer. Njegov naziv je nedvojbeno iz veljotskog narječja. Danas je ostao samo naziv za lokalitet Lizer. Nakon simpatičnog Kornića, još smo se popeli kroz Muraj do Lakmartina. Lakmartin ( talijanskidalmatskiLagomartino, Lagmartìn, Lacmartin, Lakmartin ) se nalazi na brdu iznad naselja Kornić, na cesti Punat – Kornić – Lizer. Od mora ( Puntarska draga ) je udaljen 3,1 km. U prošlosti je mjesto bilo znatno veće; danas je to opustjelo mjesto kamenih kuća, sa svega 20 stalnih stanovnika. Ljeti mjesto oživi, jer je većina izvorno malih i skromnih težačkih kuća pretvoreno u vile. U Lakmartinu nema trgovine. Vodovod je u mjestu izgrađen 2013. godine. Ovdje je krenuo spust prema glavnoj cesti i u Krk smo ušli sa “gornje” strane. Odluka je pala da se dan završi nagradom za učinjene napore. 15.81 km sa 255 m uspona.

(to be continued…)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.