Kamačnik

Mogao bih započeti apsolutno isto kao što sam bio objavio 15.7.2021. na svom Facebook profilu: “Danas smo se odlučili za izlet, kao i često prije, prije moje noćne smjene. Tada posebno imam inspiraciju.” Tada smo odradili nekih 35 kilometara biciklom, sa istim mjestom polaska – Restoran Kamačnik, vlasnika Dražena Nikolića. Tada smo dočekali Zvonka Madunu Makija, prilikom njegovog 47. dana hodanja po dugoprugaškoj trail ruti uzduž lijepe naše.

Danas smo napokon poželjeli iskoristiti prekrasno sunčano, ali dosta hladno vrijeme za šetnju do izvorišta Kamačnika, na 405 mnv. Izvor je udaljen nekih 3,7 kilometara od restorana istog imena, možda i manje, no ja sam nekoliko puta silazio do rijeke radi ljepših fotografija, pogotovo nakon posljednjeg mosta, jer se sa proširenog puta na lijevoj obali baš i ne može uživati u neometanom pogledu na posljednji kilometar do izvora. Krenimo redom.

Ako netko slučajno ne zna, a želi doći do ovog značajnog krajobraza i jednog od bisera nepresušnih ljepota Gorskog Kotara, krenete autoputom prema Bosiljevu, skrenete prema Rijeci, i već nakon sat vremena vožnje iz Samobora, siđete za Vrbovsko i spustite se do željezničke stanice u Vrbovskom. Produžite još nekoliko stotina metara i pređete drveni most, kod kojeg se nalazi restoran i ušće Kamačnika u rijeku Dobru.

Grad Vrbovsko zauzima krajnji istočni dio Gorskog kotara, obuhvaća 65 naselja. Prostor Grada Vrbovskog obuhvaća površinu od 280 km² ili 7,80% teritorija Primorsko-goranske županije i po veličini dijeli drugo mjesto sa Gradom Čabrom od 36 gradova i općina u Županiji te ima 5.076 stanovnika.

Na sjeveru je odijeljen od Republike Slovenije trajnom povijesnom granicom dolinom goranskog dijela rijeke Kupe. Ova granica na istočnoj strani se nastavlja područjem Zdihovo, Liplje i presijeca dolinu rijeke Dobre nedaleko Ljubošine. Zapadna granica prolazi od sutjeske rijeke Kupe kod Radočaja, zaobilazi Razdrto, pa između Koristnika Velikog (592 m) i Paleža (902 m) presijeca željezničku prugu u dolinskom proširenju rijeke Dobre, nastavlja se na Lužac i izbija na područje Jablan – Sušica. Južna međa Grada reljefno je najviša i prolazi vrhovima višim od 1000 m. Šumovitošću i visinom ističu se Debela kosa (1289 m), Bukovica (1253 m), Mirkovica (1283 m), Smolnik (1219 m). Odavde prema istoku granica se nastavlja bilom Kosice (722), sljemenima Lumbarde (632 m), te izbijanjem na dolinu Dobre zaokružuje područje Grada Vrbovskog.

Vratimo se našem glavnom glumcu. Kamačnik. Zaštićeni krajolik svojim prirodnim ljepotama pobuđuje pozornost već dugi niz godina. Kroz njegovu slikovitu sutjesku izgrađen je 1961. godine pješački put, drveni mostići i galerije. Naš istaknuti planinarski pisac prof. dr. Željko Poljak u svojoj knjizi „Planine Hrvatske“ piše o Kamačniku kao o “sutjesci punoj divlje romantike”.

Kamačnik je svoju sutjesku usjekao u masiv Velike Kapele i ulijeva se u rijeku Dobru rušeći se manjim slapom budući je na ulazu u kanjon pregrađen jazom i ujezeren. Izvor Kamačnika tipičan je kraški, pri čemu voda do izvora dolazi iz potopljenog špiljskog kanala. Na svojih 3,2 kilometra toka do utoka u Dobru, Kamačnik svojim neprirodnim zelenilom osvaja, i upravo je nevjerojatna količina vode koja izvire iz potopljenog kanala.

Na stjenama kanjona raste tisa – najugroženija vrsta stabala u Gorskom Kotaru. U gornjem toku Kamačnika nalazi se novo postavljena poučno – didaktička staza, koja tumači prirodne značajke zaštičenog područja. Na šetnici uz potok Kamačnik postavljena je Panova staza, niz od pet zvučnih instalacija, osmišljena kao osjetilna (akustična) staza koja posjetiteljima pruža uvid u igru zvuka kao umjetničkog i edukativnog medija. Panova staza, nazvana po bogu iz grčke mitologije koji se smatra zaštitnikom prirode, zajednički je projekt Javne ustanove Priroda, Grada Vrbovskog i Turističke zajednice grada Vrbovskog. Uz stazu su postavljeni gong, potočne orgulje, medina marimba, jelenov rog i puhova zvona. Tonovi tih posebnih glazbala isprepliću se sa zvukovima prirode što prostoru daje jedinstvenu zvučnu sliku.

Također, na šetnici je postavljena i botanička staza, na kojoj se posjetioci putem sadržaja info tabela mogu informirati i educirati o biljnom i životinjskom svijetu koji obitava na području Značajnog krajobraza Kamačnik.

Nakon prelaska najdužeg od nekoliko drvenih mostova, dolazimo do posljednjeg kilometra koji je trenutno u zahvatu preuređenja i proširenja pješačke staze, no zbog nedavnih radova, tlo je dosta raskvašeno i blatno, a i pogled sa te široke, ali udaljenije staze nije toliko spektakularan, tako sam nekoliko puta silazio puteljcima i stazicama do samog Kamačnika kako bih dobio bolji pogled.

Naposljetku smo do došli do samog izvora Kamačnika. Voda izvire iz nepoznate dubine, a do sada je istraženo 118 metara dubine izvora. Kamačnik se ubraja u 5 najdubljih izvora u RH. Prošle godine smo bili na izvoru Une, koji je najdublji krški izvor u Hrvatskoj i među pet najdubljih u svijetu (istražen do 248 metara). Vrelo Cetine je istraženo do dubine od 150 metara. Izvor Sinjac smješten je u zaselku Jezeru, južno od sela Plaškog. Nedavnom ekspedicijom Društva za istraživanje i snimanje krških fenomena „Dinaridi” dosegnuta je dubina od 197 metara, što također ne mora biti i krajnja dubina. Krnjeza, čiji tok ne premašuje duljinu od jednog kilometra, izvire ispod obronaka Crnopca ‒ najjužnijeg dijela Velebita − a izvor joj je sakriven duboko u dnu izrazito krševitoga, gotovo 300 metara dubokog kanjona kojim protječe do ušća u Krupu. Voda Krnjeze, koja dolazi iz dubokog podzemlja u koje su ronioci zaronili do dubine od 106 metara, ledena je i bistra. Sve je to lijepa naša.

Izvori ili vrela rijeka važan su dio hidrološke mreže Hrvatske. U krškom području posebno su impresivni jezerski izvori. Djeluju kao mirna jezerca najčešće u gustoj sjeni planinskih šuma, no voda koja žustro istječe iz tog jezera odaje da je ovdje ipak riječ o životno važnom izvoru. I boja izvora usred krša djeluje gotovo nestvarno, kao da je preslikana iz bajke. Rezultat te zadivljujuće bistrine vode izuzetna je tirkizna boja koja dolazi od bjeline pijeska ili stijena, na kojima se reflektira i nebo i okolna šuma.

To su uzlazni izvori, vrela na kojima voda unatoč gravitaciji izvire iz utrobe zemlje. Dubine tih vrela često su tolika da ih je teško pojmiti; na nekim vrelima govorimo o više od 200 metara dubine. Ti su izvori nepravilne „jame“ ispunjene vodom koja neprekidno dotječe. Ovakve izvore nazivamo izvorima vokliškog tipa, a ime su dobili prema izvoru Fontaine-de-Vaucluseu u Francuskoj. Takvi uzlazni izvori često nastaju na mjestima rasjednih ploha na kojima je podzemna voda pod hidrostatskim tlakom koji ju tjera na površinu.

Nakon okrjepe čajem i uživanja u ovim nevjerojatnim umjetninama majke prirode, odlučili smo se spustiti istim putem natrag do polazišta, iako sam bio isplanirao rutu preko Planinarskog doma Kamačnik i sela Vujnovići, pa kroz centar Vrbovskog, ipak je prevladala želja za ukusnim pastrvama i vrijeme za odmor prije noćne smjene. Na povratku smo uhvatili još neke kuteve koje nismo vidjeli u hodanju prema izvoru.

Nakon odlično spravljene pastrve i kavice, planirano i ispunjeno bilo je ponovno posjetiti jedno malo gorsko oko, jezerce iza zaseoka Tići. Tamo možete doći samo ako baš znate što tražite, jer nema nikakvog putokaza. Ovaj puta, s obzirom da sam prošle godine probao sve zemaljske fotografije, okušao sam se sa perspektivom velikih čaplji koje su nas dočekale na Čogrljevom jezeru u Moravicama, selo Tići.

Ovaj je prirodni biser smješten uz „staru“ Lujzijanu u mjestu Moravice koje je poznato željezničko čvorište. Jezero je udaljeno 8 km od Vrbovskog i nudi osvježavajuću ljepotu. Izvor „Čogrljevog jezera “ sačinjava pet malih izvora, koji se slijevaju u jezero. Postojeći slap „Vede“ stvara akumulacijsko jezero nekad korišteno za pogon male pilane i mlina. Šetnica oko jezera smještena uz rub mirisne crnogorične šume pruža mogućnost obilaska i samih izvora. Ukoliko ste strpljivi i oštrog oka vidjet ćete i najljepšu stanovnicu jezera – potočnu pastrvu.