Žumberak. Sichelberg

Često sa prijateljima dođemo do zaključka da ima i nešto dobro u ovoj cijeloj pandemiji koja je (nadamo se!) polako na izmaku. Naime, vratila nas je prirodi, istjerala nas je iz stanova i kuća na čisti zrak, da ne poludimo, da održavamo toliko bitnu mentalnu higijenu. Hodali smo mi i ranije, vozili bicikle, trčali, no kada je u ožujku 2020. proglašen prvi (i posljednji valjda?) lockdown, nismo smjeli izlaziti iz svojih općina. Srećom, naša općina je velika, zahvaća veliki dio Parka prirode Žumberak – Samoborsko gorje. Te 2020. smo ponovno počeli hodati prostorima ovog veličanstvenog igrališta prirode.

Gorsko-planinski masiv Žumberačkog i Samoborskog gorja jedan je od najrjeđe naseljenih prostora u Hrvatskoj. Život ovdje nikad nije bio lagan. Jedini način bilo je živjeti u skladu sa zakonima prirode. Kroz tisućljeća prisutnosti ljudi su ovdje uspjeli očuvati tu ravnotežu – vizure tradicionalnih sela, pašnjaka i polja još uvijek skladno nadopunjuju nepregledna šumska prostranstva. Upravo taj mozaik očuvanog tradicionalnog krajobraza uz veliko bogatstvo flore i faune, geološke osobitosti te vrijedne arheološke nalaze ono je što danas privlači izletnike, planinare i zaljubljenike u prirodu.

Prve obronke Parka prirode Žumberak – Samoborsko gorje  „čuvaju“ zidine samoborskog i okićkog Starog grada, a na zapadu obližnji ozaljski Stari grad. Na sjeveru mu doseg određuje državna granica sa Slovenijom, a na jugu kontakt gorskog područja s niskim Pokupljem.

Najviši vrh sjeverozapadne Hrvatske žumberačka je Sveta Gera (1178 m). Šumski proplanak na njezinom vrhu mjesto je nekadašnjih stočnih sajmova, a danas je poznato odredište planinara i hodočasnika. Japetić je, sa svojih 879 metara nadmorske visine, najviši vrh Samoborskog gorja. Za vedrih dana vidik odatle seže od vrhova gorske Hrvatske do Triglava. Alpinisti, ali i zaljubljenici u povijesna zdanja, nerijetko za svoje putničko odredište biraju vrletni Okić, na čijem vrhu nalazimo jedan od najstarijih srednjovjekovnih plemićkih gradova u Hrvatskoj.

Poštovatelji povijesti posjećuju nalaze Arheološkog parka u Budinjaku – ostatke starih utvrđenih gradova kao što su Okić, Tuščak, Lipovac i Stari grad Žumberak, uskočku povijest kraja ili očuvane primjerke tradicionalne seoske arhitekture. I mi smo kao highlight današnje rute izabrali stari Sichelberg.

Tomaševci – Stari grad Žumberak – Žumberak Draga – Kekići – Tomaševci cestom

Parkirali smo na jednu prostranu livadu uz cestu, nedaleko kapele Presvetog Trojstva, na ulazu u Tomaševce sa istočne strane. Selo Tomaševci smjestilo se na cesti koja povezuje istočni i zapadni dio Žumberka, a od 2011. godine imaju asfaltiranu cestu. Od kada je asfaltirana u cjelosti cesta Hartje – Tomaševci – Sopote – Sošice, od Bregane do Metlike preko Žumberka može se asfaltom. U Tomaševcima je kapela Presvetog Trojstva, a sagrađena je 1924. Selo spada pod općinu Žumberak i pripada grkokatoličkoj župi Mrzlo Polje. Iz ovog sela potječu čuveni hrvatski pravnici Rušnovi.

Godine 1820. podijeljeno je plemstvo s grbom Sebastijanu Rušnov, majoru slunjske graničarske pukovnije. Najčešće prezime u selu je Rušnov i nekada su 22 kuće imale ovo prezime. Najveći broj stanovnika imalo je selo sredinom prošlog stoljeća (oko 200), a tada je počelo iseljavanje u okolne gradove i Njemačku. Po popisu iz 2011. god. u selu je bilo 10 stanovnika, ali vikendom selo oživi. Sve više ljudi obnavlja svoju djedovinu i ima niz lijepo uređenih kuću u selu, a ljudi su posebno složni i gostoljubivi. Selo ima struju od l965.god., vodu od prije 15-ak godina i konačno kvalitetnu cestu.

Nakon što smo prošli spomenutu kapelicu, naša vjerna aplikacija nas je uputila oštro lijevo, nizbrdo, lijepom, očišćenom i uređenom planinarskom stazom, koja nas je nakon jednog presušenog izvora dovela do križanja sa planinarskom stazom sa oznakom 20. Inače, čak je 88 planinarskih staza u Parku prirode Žumberak – Samoborsko gorje. U rasponu su od laganih do teških i s ovolikim brojem staza nema posjetitelja koji ne može pronaći svoju stazu i put osobnog otkrivanja zaštićenog područja koje je potvrda kvalitetnog i održivog suživota čovjeka i okoliša. Mi smo uživali u svakom koraku sunčanog nedjeljnog dana, van uobičajenih i popularnih “šetnica” koje vode do nekih, vikendom otvorenih planinarskih domova u Samoborskom gorju. Ovdje toga nema, ali ima nedirnute prirode! Uskoro smo, negdje na drugom kilometru došli do jednog predivnog potoka, koji je u neko drugo doba godine vjerojatno daleko moćniji, sudeći po koritu, no sada se uklopio u izložbu ljepota žumberačkog kraja.

Tako smo, malo po malo, nakon 2,5 kilometra naše lagane šetnje, stigli do glavnog današnjeg cilja, do starog grada, koji je danas nažalost u jako lošem stanju, nije mnogo od njega ostalo, no nekada je zasigurno dominirao ovom dolinom.

Visinska utvrda nalazi se duboko u Žumberačkom gorju na izoliranoj uzvisini. Vjerojatno je da su izgradnju utvrde na Gradini, kako zovu to mjesto, naložili koruški vojvode Spanheimi. Sichelberg se spominje u 13. stoljeću kao posjed koruških vojvoda. Utvrda mijenja vlasnike, a među njima su bili knezovi Babonići (isti koji su vladali i nad starim gradom Samoborom) i austrijski nadvojvode.

Vizija kako je možda izgledao stari grad Žumberak i ono što je sada od njega ostalo

Već u 16. stoljeću grad se napušta. Sačuvan je dio branič-kule, dio kule kod ulaza u utvrdu i dio ziđa. Mjesto na kojemu je bila kapela izvan zidina, danas je označeno križem. U gradu su arheološkim istraživanjima pronađene strelice za luk i samostrel, dijelovi vojničkog oklopa i kugle za topove i katapulte, što svjedoči o burnoj i vojničkoj povijesti utvrde. Do Starog grada može se samo planinarskom stazom.

Nekoliko kilometara dalje, blizu naselja Žumberak, u 16. stoljeću je bila izgrađena utvrda Novi grad i to za obranu od Turaka. Jedno vrijeme bio je sjedište uskočkih kapetana. U 18. stoljeću stradao je od požara, a ostaci grada su danas prekriveni zemljom. Navodno su kameni ostaci utvrde iskorišteni za gradnju nedaleke škole.

Da biste dobili bolji dojam kako to sve sada izgleda, potrudio se naš pomagač odnedavno…

Nakon odmora i snimanja naše “glavne današnje zvijezde”, uputili smo se lagano nizbrdo prema malom žumberačkom selu (a sva su takva) imena Draga. U zaselku Drage je bilo nekada pet kuća, a sve kuće su imale prezime Kekić. Stanovnici ovog zaselka su bili vlasnici dva mlina (Tomčev mlin i mlin Pere Kekića). Kroz ovaj zaselak prolazi potočić, a stanovnici imaju i svoj vodovod. Iz ovog zaselak je biskup Nikola Nino Kekić. U Dragi danas živi 6 stanovnika.

Nakon prelaska seoskog potočića i izbjegavanja rušenja od strane agresivnih brdskih motociklista, krenuli smo lagano uzbrdo prema još pustijem selu, za koje smo sigurni da ima jednog naseljenika i nekoliko krava, tako smo barem vidjeli prošli puta. Radi se o Kekićima. Stari Grad (Kekići) nalazi se općini Žumberak, a od općinskog središta Kostanjevac je udaljen 15 km. Selo spada pod poštu 10457 Sošice i gkt. župu Sošice. U mjestopisu iz 1835. godine stoji da je to mjesto s 4 kuće (vidljivi su ostaci preostalih kuća) i 64 grkosjedinjena stanovnika, s ruševinama nekadašnjeg grada Starigrada. Selo ima tri zaselka: Talani, Draga i Bedjari. U selu je dominatno prezime Kekić i tako se često nazivalo i cijelo selo.

U selu Kekićima se nalazi kapela sv. Ćirila i Metoda, a sagrađena je 1933. godine i pokraj nje je i lokalno groblje. Svake godine na godišnjem proštenju se okupe iseljeni mještani i tako na trenutak oživi ovo selo. Zahvaljujući povijesničarima i arheolozima na svijetlo dana izišli su dokumenti koji svjedoče da je u srcu Žumberka u srednjem vijeku postojala utvrda Sichelberg (Žumberak) sa crkvom Svetog Križa, a koja je udaljena svega 800 metara od zaselka Drage (fotografirao sam sa 30 puta povećanjem). Na ovoj Uskočkoj utvrdi je 14. rujna 1996. god. proslavljeno 700.godina prvog spomena Žumberka.

Nedaleko jedine naseljene kuće u Kekićima nalazi se pametna klupa Steora. Nije to prvi puta da je vidimo na Žumberku. Ima jedna kod Planinarske kuće Vodice, zatim jedna nasred livade na putu prema Pliješu. Naime, ove prve pametne klupe na svijetu predstavljene 2015. godine, rade neovisno o električnoj energiji, jer istu same proizvode i akumuliraju uz pomoć solarnih kolektora. A za to je zaslužan mladić iz Solina Ivan Mrvoš.

U četvrtom razredu srednje škole, krajem 2014. otvorio je jdoo, a za svoj prvi poduzetnički pothvat novac je posudio od bake. Njegova tvrtka Include sada ima 60 zaposlenih i prisutna je u 56 zemalja svijeta, na svim kontinentima osim na Antarktici, a u pet godina koliko postoje kroz dvije investicijske runde prikupili su oko 22 milijuna kuna investicija. Include je uveo šest različitih modela Steora pametnih klupa – Standard, Hybrid, Urban, Urban+, CCTV i model E. U posljednjih šest godina, Steora klupe postale su nezaobilazni dio svih važnijih ‘Smart city’ projekata na 56 tržišta u više od 300 gradova i općina.

I tako smo nakon odmora uz Ivanovu klupu krenuli cestom koju su stanovnici ovog kraja dobili 2011. godine koja spaja županijsku cestu od Samobora preko Budinjaka do Krašića i dalje, sa Tomaševcima, Sopotama i Sošicama, gdje se razvijaju centri ekologije i grade se divne stvari, no o tome neki drugi puta. Pri silasku sa planina, na ulazu u naš Samobor, svratili smo kod novih u gradu, na staroj lokaciji bivšeg restorana Mirna, na gornjoj cesti između Bregane i Samobora. Radi se o novom Old Barn Steak Hous-u. Isprobali smo riblji i istarski burger i ocjena je čista 5-ica! Samo se najavite, jer su popularni i imaju gužvu u vrijeme ručka, ali nas su primili.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.