Nastavno na uvodni tekst na novom dijelu ovog bloga, sa električnim biciklom u glavnoj ulozi, danas ću se osvrnuti na početne rute nastale u svibnju ove godine i upoznavanje ovog vrlo moćnog transportnog sredstva, kojem treba pristupiti sa potpunim respektom. Krenuli smo vrlo skromno, sa ciljem upoznavanja mogućnosti baterije, dometa, snage motora, korištenja asistencije, kočnica, i svega što jedan ovako moćan bicikl može pružiti, kada ga se dovoljno upozna.

Na gornjoj fotografiji je vidljivo područje koje čini 90% svih ruta koje planiram, osim kada koristimo novi nosač za bicikle, kojeg smo nabavili posebno za teške električne bicikle koje posjedujemo, nosivosti do 80 kg. Sa time proširujemo mogućnosti i u narednim objavama ću upravo i opisivati te posebne rute koje se nalaze i izvan predočenog igrališta, koje u potpunosti sadrži i Park prirode “Žumberak – Samoborsko gorje”. Park prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“ područje je od 342 km2. Bicikliranje je idealan način za upoznavanje ovako prostranog parka – zdravo je, doseg je znatno veći nego hodanjem, parkirno mjesto za bicikl je – svugdje, vidik je 360°, nemate auspuh pa ne zagađujete zrak, u neposrednome ste kontaktu s zvukovima, mirisima, šumskim povjetarcem i vizurama okolne prirode. 

Često smo kombinirali mnoge lokalne putove, na kojima nema puno prometa, iako me osobno promet ne smeta, no ugoda mirnoće prirode, bez većeg zagađenja, pa i bukom, je neusporediva i pruža potpuni doživljaj, u odnosu na vožnju prometnicama sa više vozila. Zato je prednost života u Samoboru, što za svega 5 minuta, nakon prvih 2 kilometra već hvatate prve obronke Samoborskog gorja, na koju god stranu krenuli: Kladje, Molvice, Konščica, Galgovo, Vrhovčak, Otruševec, Cerje, Kotari, Slavagora, Klake, Smerovišće, Veliki Lipovec, Šipački Breg, Rude, Braslovje, Manja Vas…možemo tako nabrajati još neko vrijeme, no svako od navedenih mjesta sam prošao u oba smjera desecima puta ovoga ljeta, a počelo je u svibnju.

Ono što se pokazalo već sa prvim višesatnim rutama sa svrhom testiranja mogućeg dometa, u mojem slučaju, e-bike-a sa baterijom od 750 Wh, bilo je da se može dizajnirati bilo koja ruta, bilo sa većim brojem kilometara ili sa više uspona, što je i glavna prednost i moja motivacija za nabavku istoga, da pomaknem svoje granice i usudim se više, a o čemu sam nešto napisao i u uvodnom tekstu ove sekcije mog bloga. Primjer je ruta nastala i odvožena već treći dan nakon kupovine bicikla: Velika Vrata – Jastrebarsko – Poljanice – Rude – Samobor (https://www.strava.com/activities/9100539433). Radi se o 56,34 kilometra, sa 1122 metra uspona (i spusta), za nekih dva i pol sata, sa stajanjem u Jaski da pozdravimo frendicu i na Poljanicama, na zasluženoj okrjepi, nakon drugog uspona od petstotinjak metara.

Isprobao sam mogućnosti bicikla i po ravnom, gdje i nije previše zanimljiv, jer to je sve samo ne cestovni bicikl, i probao sam odvesti rutu do posla gdje radim, u Velikoj Gorici, u jednom smjeru 37,6 kilometara, gotovo bez visinske razlike. Održavao sam konstantnu brzinu, kako ja to kažem, “iznad brzine motora”, koji je limitiran na asistenciju do 25 km/h, tako da sam ja išao prosječno 25,5 km/h i stigao sam i na posao i sa posla nešto ispod sat i pol vožnje. Nije bilo nekog gušta, jer je za moj ukus previše prometa, premalo brda i premalo prirode, no eto, pokušao sam i uspio. Ono što je fascinantno da u takvom režimu e-bike ne troši gotovo ništa struje. Otišao sam na posao sa nekih 16-17% baterije i isto toliko trebao za natrag. Za usporedbu za gore navedenu rutu od 56 kilometara smo gotovo potrošili baterije do doma, zbog znatne visinske razlike, koja itekako igra ulogu u planiranju dometa.

Ono što ću navesti u zaključcima ovog prvog posta posvećenog e-bike-u, a koji će se naći i unutar sekcije o istom, je da ozbiljno shvatite moć ovoga bicikla. Govorim iz iskustva u vlastitoj obitelji, koje nam je na neki način odredilo aktivnosti ovoga ljeta i ništa ne bi bilo kako je bilo da se nije dogodilo što se dogodilo, a o čemu ne želim pisati. Svakako preporuka, koristite obavezno kacigu dok vozite bicikle, a što god da vam drugi rekli o tome, tko ozbiljno vozi bicikl, a pogotovo po upravo opisanim igralištima, daleko od sigurnih, asfaltnih cesata, već u pravom outdoor okruženju, treba kacige kakve smo mi nabavili naknadno, i vrijede svakog eura. Vjerujte mi na riječ!

Za kraj malo statistike za opisani početak vožnji u svibnju 2023. Odvozio sam 12 ruta, sa pređenih 333 kilometra za nekih 15 sati vožnje. Pri tome sam popeo preko 5600 metara elevacije, i, to će se mijenjati na više, imao prosječnu kadencu od “samo” 69 okreta u minuti, no o tome ću više pisati u sljedećim nastavcima kada ću pojašnjavati određene segmente vožnje.