Nešto iza 18:00 sati sam ispratio svoju dragu i bračni par Mandić na Adria Spring Trail na kojem sam i sam sudjelovao u Challenger kategoriji, prošle godine, i zanimljivo, to mi je do ožujka ove godine bila najduža utrka u životu po kilometraži, a iskreno se nadam da će ostati i po vremenu trajanja, jer trebalo mi je 4h:23min:48sec, a ne bih volio da produžim svoj nedjeljni homo si teć maraton do tog vremena, no nikada se ne zna…

Puno znači podrška svih onih koji znaju što je to trčati preko 40 kilometara, ili više od 4 sata, jer sam danas bio na treningu Škole trčanja Samobor, sa velikim brojem polaznika, a nakon toga je bio i trening natjecatelja našeg Kluba, i svi redom su Alenu i meni poželjeli sreću…i pamet!

Ipak je primarni cilj završiti prvi maraton, pa onda imati neko vrijeme oko 4:15, i još dalje, ako će moći, plasirati se u poredak pojedinačnog prvenstva RH u maratonu, na kojem zajedno sa Alenom Sambolcem predstavljam KCIPT Samobor…što nadalje znači da moram proći “rampu” na 35. kilometru za 3h:30, a nakon toga završiti maraton…

Štos je da je Rijeka, a to ću vam moći potvrditi, nakon Plitvica, zasigurno najzahtjevniji maraton u Hrvatskoj, zbog svojih nemalih 640 metara uspona, i sav uspon je naravno prije “rampe”…no, samo ću reći da je moj prvi polumaraton bio Jaskanski, sa 300-injak metara uspona prema Sv. Jani, tako da samo nastavljam tradiciju…

Zašto bi bilo lagano, kada može biti teže, ali na muci se poznaju junaci…i tako dalje…

Ništa, svim svojima želim uspjeh sutra u Njivicama i okolici, nakon što prvo Active i Challenger kategorija ponove naš super atraktivni start preko Krčkog mosta kao i prošle godine…

Ja ću nastojati stići na proglašenje pobjednika u 16:00 sati i onda se odmoriti u karanteni u kampu Njivice, sa prijateljima koji će me bodriti na startu/cilju u nedjelju: Tatjana, Mirjana, Krešo, Milan i Dejan.