Činilo se kao odlična ideja prije pet mjeseci, donijeti odluku, jedne hladne večeri u studenom, vrlo sam hrabro pritisnuo tipku “prijavi” za svoj prvi, ozbiljan, i pokazalo se težak maraton – riječki! To je bio najlakši dio priče…onda je trebalo napraviti neki smisleni plan da sebe sa nekih jedva tri treninga tjedno i ponekom utrkom, dovedem do pristojne kilometraže i broja treninga…

Opet, napraviti smisleni plan, uz dostupnu tehnologiju, savjete prijatelja, trenera u klubu, i literaturu koja mi stoji pored ruke na radnom stolu – Abeceda trčanja, bilo je lakši dio posla. Ispalo je 5 treninga tjedno sa nekih 60-65 kilometra tjedno što je malo ispod nekog minimuma koji se preporučuje, a to je da trčite tjedno barem duplu kilometražu od dužine utrke za koju se spremate. Opremu sam imao, iako sam tijekom priprema “ubio” jedne, “iscrpio” (doveo ih na 600 km) druge i naručio treće tenisice za trčanje, a tehničkih majica za trčanje i ostalih stvari imam pun ormar.

Sve je to bilo meni normalno, disciplinu imam iz svoje bivše karijere u vojsci, odradio sam 90 planiranih treninga, pretrčao sve što treba, 1060 kilometara plus sama maratonska utrka koju sam i prijavio…i…znao sam da neću odustati, prejak sam u glavi, završio sam ga….ali kada sam dobio tu sjajnu, pozlaćenu medalju sa riječki plavom vrpcom i primio prve čestitke…već nakon dva dana sam shvatio da ne znam….što sad?

Ta, teška je riječ depresija, ali osjećaj praznine je normalan, pogotovo nakon prvog maratona, tako kažu, i zato postoje stvari koje možete učiniti da vam bude lakše:

1. Prvih dana nakon istrčane utrke, uzmite zasluženi i potreban odmor, nemojte trenirati, jer ste sve napravili u proteklih nekoliko mjeseci i sada ste zaslužili malo lijenosti, a neće se dogoditi ništa! Dokazano je da uz 70-90% smanjen volumen treninga, kao u taperingu, naše tijelo zadržava kondiciju i više od deset tjedana, tako da tih desetak dana ili dva tjedna dok ne uđete opet u normalan trening, neće naškoditi ništa, a vi ćete se propisano odmoriti i biti spremni za sljedeći cilj.
2. Ako imate vremena i smisla, napišite svoju priču, opišite iskustvo, pogotovo prvog maratona, jer osim što će pomoći nekome tko se možda odluči na sličan poduhvat, ako i ne objavite javno, kao npr ja na svojem blogu ili Facebook-u, možete to zapisati na bilo koji način, i istom se vratiti sa veseljem ili sa potrebom da vidite što nije bilo dobro, a analizom ste shvatili, da ne ponovite drugi puta. 
3. Pokušajte se, barem na kratko, vratiti u normalan život, jer samo pomislite koliko ste dogovora, kava, sastanaka, kino predstava, dobrih filmova ili običnih ćaskanja sa prijateljima i obitelji propustili zbog obaveznog odrađivanja svake dužine vikendom, za koju vam je sa pripremom, oblačenjem, treningom, tuširanjem i oporavkom, trebalo i 4-5 sati. Svakako prije sljedećeg velikog projekta uzmite neko vrijeme za “normalan” život. Nemojte odmah ići u sljedeće velike pripreme. 
4. Nakon perioda toliko discipliniranog i striktnog rasporeda treninga, odricanja, spartanske discipline, ishrane i odricanja, uzmite neki period u kojem ćete dozvoliti sebi poneku masažu, poneki “nezdravi” obrok i pokoju dodatnu čašu vina ili piva, naravno, u svrhu zdravlja. O desertima da ne govorimo. Neće se ništa loše dogoditi ako tako živite koji tjedan do novih priprema. 
5. Napravite “lažni” plan priprema, i ako ne planirate skoro sljedeći maraton, napravite plan kroz period od sljedećih nekoliko tjedana u kojem ćete imati neku misiju, biti posvećeni nekom manjem cilju, u manjem intezitetu treninga, ali sa posvetom. 
6. Bez sumnje, najlakši način da prebrodite krizu i prazninu nakon ispunjenja velikog cilja je…zadati sebi novi veliki cilj! Da! Napravite ono što smo Alen i ja napravili, no i ostali članovi stožera #nemalabavo, Krešo, Dejan i Erwin, prijavite se na (sljedeći) maraton. Dajte svojem trkačkom životu opet smisao, iako ne počnete odmah sa pripremama, jer je do istog više od šest mjeseci. Zadajte cilj, više to nije samo istrčati maraton, nego brže, lakše…ili čak duže ako želite?! Krenite polako, odradite prvo odmor, pa neki priručni, manji cilj usput, i onda, s obzirom da ste bili spremni za maraton, napravite dostatan plan od 16 tjedana, o kojem sam pisao prošli puta, sa maksimalnim korištenjem stanja u koje ste doveli tijelo, odličnim i temeljitim pripremama za svoj prvi uspjeh i pobjedu, jer svi koji smo prešli ikada ciljnu ravninu maratona u zadanom vremenskom limitu smo pobjednici!