Polako idu dani nakon istrčanog maratona, odmaram se koliko mi to obveze dopuštaju, no evidentno ne težim treniranju i treninzima kao do ispunjenja velikog cilja – pripreme i istrčavanja maratona. U teoriji se kaže da otprilike toliko dana nakon utrke ne bismo trebali trčati jakim tempom i ići na utrke, koliko smo milja istrčali u utrci – dakle, 26?! A što ako je utrka humanitarnog karaktera, kao npr. Wings for Life World Run? Obećajem da neću brzo trčati…ionako će biti gužva, jer je utrka rasprodana, svih 8000 mjesta.

Studije su pokazale da je mišićna snaga veća kod trkača koji su se odmarali pet dana nakon trke od onih koji su trčali svaki dan nakon maratona. Ja sam trčao jučer, svega 30 minuta, i to u laganom tempu, tek toliko da se, prema preporukama, zagrijem i onda, opet prema preporukama, vrlo lagano, desetak minuta istegnem…i, osjećam se znatno bolje! Kvadriceps na lijevoj nozi je prestao boliti od napora u posljednjih 7-8 kilometara, generalno, sutra, peti dan, neću trčati ionako do nedjelje, i bit će to u redu…

Naime, nastojat ću napraviti nešto drugo: naše tijelo mrzi promjene i nastoji održati se u neizmjenjenom stanju, biti u tzv homeostazi. Kada treningom, ili samom utrkom tijelo dovedemo u stanje promjene, ono se opet nastoji adaptirati na novonastalu situaciju. Rezultat postignute novonastale situacije, odnosno stanja našeg tijela, ako uvažimo vrijeme potrebno za odmor, je povećanje kapaciteta/snage, odnosno superkompenzacija. Ako u toj fazi imamo neku aktivnost, kao npr ja u sljedeću nedjelju, nešto neformalno trkački, jer samom uplatom startnine sam učinio humano djelo, onda je to prilika za testiranje učinka tolikih treninga i samog maratona kao vrhunca trenažnog procesa. Treba kapitalizirati razinu na koju sam doveo svoje tijelo redovnim treninzima kroz posljednjih pet mjeseci i sa te novodostignute razine krenuti dalje, jer postoji i postmaratonska depresija…no to je već jedna druga tema, za sutra!

4 faze superkompenzacije

1. Inicijalno stanje, prije nego je pred tijelo stavljen izazov (stres)

2. Trening s opterećenjem i posljedična reakcija na stres u obliku zamora. Opadanje u kvaliteti izvođenja pokreta je očekivano zbog umora i neadaptiranosti na opterećenje.

3. Faza oporavka. Može biti u obliku laganog treninga, aktivnog odmora i sl. Tijelo za cilj ove faze ima vratiti energetske resurse u početno stanje (homeostaza) – jako važno ispoštivati sada nakon samog maratona!

4. Faza superkompenzacije. Ovdje dolazi do tzv. rebound efekta jer tijelo doživljava skok od početne točke iz faze 1 na novu “početnu točku” koja je na višoj razini.

Inače, naš legendarni stožer, #nemalabavo, ide dalje, priključuju se novi članovi i danas su četiri člana prijavila Zagreb maraton: Erwin, Krešo, Dejan i ja. Čekamo Alena – Smokera da učini isto, a onda ćemo raditi na tome da nam se pridruže još neki članovi tima. Službeno, pripreme počinju sredinom lipnja, jer svi radimo po jučer spomenutom FIRST modelu, koji i Skelin koristi, tako da nam je dovoljno 16 tjedana treninga po programu. Ja ću do tada probati kapitalizirati uloženo u ove pripreme i ubrzati se malo sa ciljanim treninzima, pa nastupiti na 5 i 10k do 9.6. gdje očekujem osobne rekorde, uz najbrže istrčane kilometar i milju, barem u ovoj utrci na 5k.

Sutra malo o borbi protiv postmaratonske ili generalno depresije nakon ispunjenja nekog velikog, recimo trkačkog cilja…