Jutro. 7:00. Ustajem i prvo što gledam je gdje je link za live stream pokušaja rušenja granica snova u trčanju ljudi i spuštanje rekorda ispod 2 sata…spremamo stvari za Zagorje, ja fotografsku opremu, jer ne mogu trčati zbog posla popodne i Wingsa sutra, a Tatjana ide na Active…jedemo omiljene “bobice” kako ja zovem zobenu kašu i granolu domaće izrade i gledamo završetak utrke sa vremneom u Monzi…2:00:24!! Čovječe! 2 i po minute ispod razine svjetskog rekorda, no ok, u “neregularnim” predefiniranim uvjetima, bez gužve, sa ogromnim semaforom ispred koji slama otpor zraka itd…no o tome će više napisati moj prijatelj dopisnik iz zraka Alen Sambolec za blog u ponedjeljak…a sada o Zagorje Treku 2017.
Standardna ekipa, nestandardno okupljanje, mi smo pobrali Braneta, otišli po Milana i pravac Zabok, gdje smo se našli sa Popekom i Darkom, tako da su uz Tacu, njih petero trčali danas iz ekipe, ja nisam, ali sam pošteno odradio fotkanje (album na kraju, a već je online nekoliko sati sa preko 500 fotki). Našli Žarulju, Cara, Robija, Kisića i ekipu, Skoleta, Angela, Perića…ma i sve druge koji pohode ove naše kultne utrke. Brezakica u trapericama, bez opreme, spremna voditi program..to je bilo malo neuobičajeno, no OK. Uglavnom, standardno briljantno gostoprimstvo, odlična organizacija i odvoženje svih na start u Špičkovinu, gdje su startali u 10:20, 10:45 i 11:45 i svaka kategorija obišla svoj dio prethodno objavljenih karata, sa ludo dobro opskrbljenim kontrolnim točkama sa gomilom mesa, kolača, vina, pive…i soka.
Nakon fantastičnog starta uz pucnjavu kubura, svaka grupa je krenula put točke KT1 starog rudnika, pa KT2, mala zidana klet…kao inače ih nema i sve su velike i nisu zidane…i onda, meni se činilo praktično da brzo odem autom sa starta, nakon što je otišlo i preko 400 trekera na srednjoj dionici, do KT3, blizu lijepe crkvice Sv. Barbare u Kljet od Šaronje!
A kod Šaronje, svega lepog, i hladnih gemišta, i svega pod 45 narezanoga, a na roštilju ćevapi, piletina i kuhane i pečene kobasice..strašno, jedva smo uspjeli uvjeriti neke trekere da nakon tih niti 5 kilometara od starta imaju još barem dva puta toliko i da ne mogu tamo ostati…iako sam sam ostao nekih sat i pol i dulje…:-) A tamo je nastalo i lijepih dvestotinjak od preko petsto fotografija patnje penjanja uz breg od nekih desetak stupnjeva uspona…do gemišta!
I tak…malo po malo, morao sam krenuti prema cilju čekati, ako moja trekerica stigne do cilja prije nego ja moram ići…uhvatio sam i pobjednika Challenger kategorije na ulasku u cilj, Nikolu Špoljara, bravo!!
A moja ljubav je bila brza, poslušna, sinoć smo dobro proučili kartu, prošli moguće puteve i napravili idealnu putanju od nekih 17-17,5 kilometara i tako je i bilo! Napravila je 17 kilometara i za tek nešto preko 3 sata stigla prije nego sam ja morao krenuti prema aerodromu i plasirala se na odlično 29. mjesto među 172 žene! Bravo ljube, a sutra sam na redu ja u Zadru, a do tada mi ostajte zdravo!
I cijeli album:
Dnevnik jednog runnera - maratonca, hikera i bikera 