Jedna od najboljih stvari koja mi se dogodila sa, po mnogima, mojim štreberskim pripremama za Riječki maraton, je da sam kompletnu spremu, stanje uma i svoje mogućnosti, bez obzira na relativno nedobro vrijeme samog maratona, podigao na jednu novu, meni do prije dva-tri mjeseca, nepoznatu razinu. Uzmimo za primjer moje treninge u posljednjih petnaestak dana, od kada sam izišao iz “odmora” od četiri tjedna nakon maratona, koji je bio potreban da bi se tijelo oporavilo od 42.2.

Jednostavno sam, pripremajući se za petaka u Jaski, te sada za cenera u Karlovcu, uveo brže treninge, isključivo intervalne i tempo, ali i neke nove sa ponavljanjima, te sa alternativnim kilometrima, o čemu sam već pisao. Sve mi se pomaknulo za 20 sekundi na brže. Zagrijavam se na 5:40 ili brže, umjesto na 6:00, kada radim alternativne kilometre, u tempu halfa idem na nekih 5:30-5:20, a moj najbrži half je bio 5:39 u Varaždinu prošle godine, u tempu cenera idem bez problema na nekih 5:10, ili čak 5:05, čak sam u ponedjeljak “nehotice” skinuo PB na 10k na 51:40, ali sam jučer odradio trening tempa, sa 2 km zagrijavanja na 5:20, nakon čega sam, bez nekih većih problema, osim što je bilo jaaako sparno, išao 5 kilometara u tempu željene utrke, dakle cenera, i to je variralo od 5:00 – 5:06! Izašao petak 25:18, što je neko treće vrijeme ikada na pet kilometara, s time da sam PB na petaku skinuo upravo u Jaski prije desetak dana na 24:40! 

I normalno, kaže u teoriji da jedno od pravila koja u trčanju morate slijediti je i pravilo specifičnosti: “Najefikasniji trening je takav koji oponaša utrku. Ako se spremate za 10 km i želite trčati u nekom određenom tempu, onda biste trebali trenirati u tom tempu i vidjeti kako se vaše tijelo ponaša pri tom opterećenju. Po mogućnosti biste praktički trebali istrčati barem približno brzo i daleko kao i utrka za koju se pripremate. Izuzetak od tog pravila je priprema za jako dugu utrku jer je vrijeme oporavka (pre)dugo. Tada treba raditi pauze između intervala, pa će se tijelo moći brzo oporaviti.” Upravo sam to i imao za cilj jučer i istrčao pet, a mogao sam zasigurno tako nastaviti još. Cijeli trening od 7,89 km je izašao na 41:01, što je u prosjeku 5:12 min/km. U ponedjeljak sam išao 5:10, a u srijedu 5:18 na cijelih deset kilometara u različitim treninzima. I ponedjeljak i petak su dosta brži od prošlogodišnjeg cenera u Šibeniku, kada sam postigao službeni PB na ceneru od 52:50, tako da nije upitno da se samo živ i zdrav trebam pojaviti u Karlovcu sljedeći petak i učiniti to što svi očekuju…jedini “problem” je što su komentari otprilike sljedeći:

Alen Sambolec – Smoker: “Brzo. I sve brže…sad je to već sve oko 05:00/km…a do prije godinu dana? PB nije upitan!”

Matija Razum: “Ja mislim da to ide lagano ispod 50:00, pogotovo u ravnom Karlovcu. Tolka predanost trčanju te mora i nagradit sad već polako.”

Erwin Katarinčićˇ “Sused ako skines 49:49 dobis nagradnu bočicu😊😊nemalabavo mora ispod 50:00″

Moses Kitihe: “Islo bu to i 48 min, budes vidio kad te ponese sav trud i trening!”

Vidite, oni jako vjeruju u mene i vide ono što je jasno, da sam spreman na veliko vrijeme i pomak na ispod 50:00 minuta, no mene brine što previše razmišljam i ostajem dosta u zoni komfora, i jednostavno se ne natjeram u “crveno”, i ne trčim u Z5 duže od nekoliko minuta, no želim imati još mjesta za pomak, tako da je generalni plan učiniti slično kao u Jaski na petaku, gdje sam znatno pomaknuo svoj PB na 5k.

Ići ću jako prvi kilometar, pod čime mislim, koliko će mi 1300 i više ljudi dozvoljavati, da odem oko 4:30, da bih se u drugom kilometru ustabilio oko 5:05-5:10, dok se skroz ne zagrijem 2-3 kilometra, gdje ću onda probati držati na 5:00 sljedećih 4 kilometra, a u posljednja dva, koja mislim ići ispod 5:00, pogotovo posljednji opet oko 4:30, dobiti na prosjeku. Takvim planom bih mogao imati prosjek od cca 4:56, kao u Jaski i to bi donjelo 49:40 ili tako nekako. To je sve plan i lijepo na zaslonu mog Maca, no uživo je malo drugačije. Obično me utrka povuče i učini adrenalin svoje…što bi značilo i još neki brži kilometar, no naučio sam u ovih 3 godine kako aktivnije trčim, nakon 25 godina pauze od vrlo ozbiljnog trčanja u pubertetskim i ranim dvadesetim godinama, da treba držati neki komotni prosjek gdje se osjećaš dobro, stabilno, a meni je to sada 5:05-5:10, a povući na startu i sačuvati goriva za kraj, za zadnji kilometar. Sa takvim pristupom, sa dva “jaka” – meni jaka, da se razumijemo, kilometra na 4:30, dobijem minutu, i samo je ne smijem izgubiti na srednjih 8, što znači da trebam ići između 5:05 i 5:10, recimo 4 sporija, 4 brža, i eto mene na 50:00, odnosno, naravno da ćemo stisnuti tih 2-3 sekunde za biti ispod strašne i opake granice od 50 minuta, gdje se već ulazi u neki drugi, ozbiljniji trkački svijet onih koji trče cenera 40 i nešto, a o svemircima ispod 40 neću niti govoriti, to je neka druga galaksija za mene, ali sam sretan da ih znam preko nekoliko i da ih mogu smatrati prijateljima.

A onda…19.6. počinje projekt ZG42.2nemalabavo, sa, za sada već 5 sudionika našeg Kluba, a siguran sam da će nas biti i više, a negdje usput imam namjeru skinuti bitno PB na halfu da sebi dokažem da to mogu debelo ispod dva sata, a ne nekih jedva četrdesetak sekundi…barem 7-8 minuta…ili deset…vidjet ćemo….a sada finale Lige prvaka…nogomet…da…moj nekada sport broj jedan..dok nije došlo trčanje!