Sjećam se kraja ljeta 2014. kada me supruga Tatjana nagovarala da dođem trčati sa nekom grupicom entuzijasta, koji su sebe nazivali Škola trčanja Samobor…kao da je bilo jučer, a bilo je prije nekih 4000 cestovnih i ne znam koliko brdskih kilometara, i prije 12 kilograma. U međuvremenu je ta grupica osnovala Klub cestovnog i planinskog trčanja Samobor (1/2015), u 2017. je odrađeno već tri mjeseca četvrte generacije škole trčanja sa preko pedeset stalnih polaznika, ja sam bio dvije godine predsjednik, no povukao sam se ove godine i bavim se većim projektima Kluba i svojim trčanjem. A moje trčanje je počelo sa kupovinom prvih pravih cestovnih tenisica, jer sebe smatram cestovnim trkačem. To su bile Asics Nimbus 16, sa gelom, koji je bio potreban da podrži (support), mojih tadašnjih stotinjak kilograma. O njima neću govoriti posebno, osim da su utjecale na moju fizionomiju i uživanje u trčanju. Review: Revizija Asics Nimbus 16. U njma sam od 25.2.2015. do 12.12.2015. pretrčao prvih pravih 520 kilometara, u 63 različite aktivnosti, uključujući moj prvi polumaraton 24.5.2015. i to odmah najteži poslije Plitvica, a to je bio Jaskanski polumaraton.

Iste sam godine oko rođendana, na preporuku trenera, dobio nove Asics tenisice, ovoga puta Asics Kayano 21, koje su na prvo trčanje bile znatno kompaktnije, ali i tvrđe tenisice, koje mi na prvu nisu uopće legle, dapače, mislio sam da sam se ozlijedio u kolovozu 2015. spremajući prvi “ravni” half u Ljubljani, nakon brdskog u Jaski. Tog kolovoza sam pretrčao 155 kilometara, što je tada za mene bilo dosta previše, i osjetio probleme sa koljenom, koje sam na kraju riješio kod Marijana Santinija, sa njegovim popularnim tiskanjem tetiva i otpuštanjem zatezanja istih. Od tada, kada me god nešto zateže odradim njegove vježbe i bude bolje. U tim sam tenisicama trčao od 15.7.2015. pa sve do srpnja prošle godine, sa prekidima, i odradio 132 aktivnosti, pretrčavši 1160 kilometara, uključujući Ljubljanski polumaraton 2015. Nisu mi “legle” kao prethodne Nimbe. Detaljna revizija je dostupna na ovom linku.

I sada dolazimo do naslova i naslovne fotografije! Supruga je negdje pročitala o Saucony tenisicama jedan članak i s obzirom da u proljeće prošle godine nije bilo baš izbora istih po našim dućanima, na rizik od fulanja broja, smo njoj za rođendan kupili prve Saucony Triumph ISO tenisice, koje su joj legle kao da je kalup rađen po njenom stopalu. Vidjevši njeno oduševljenje, a s obzirom da sam imao iznošene Kayenice, odlučio sam i ja napraviti isto i naručiti svoje prve Saucony Triumph ISO (prve narančaste, sa lijeve strane na naslovnoj fotografiji). To je bilo u lipnju 2016. Počeo sam ih koristiti 10.7.2016. Razlog ovog opsežnog opisa mojih svih trkaćih tenisica je upravo ovaj. Za nekoliko dana će biti godina dana od kupovine i početka korištenja prvog Saucony modela koji sam probao, a na naslovnoj fotografiji su još: drugi par sa lijeve strane je Saucony Triumph ISO 2 – plave, zatim Saucony Triumph ISO 2 – zelene, dakle identičan par tenisica, a objasnit ću razlog kupovine njih, a ne već puštenih u prodaju Saucony Triumph ISO 3 (cijena) i krajnje sa desne strane Saucony Freedom ISO – čudo od tenisice! Vratimo se malo na brojke pa ću onda o utiscima i opisima pojedinih tenisica i subjektivnih dojmova pojedinih dijelova i korištenja svake od njih. 

Dakle, rekao sam za narančaste Saucony Triumph ISO, prvo korištenje 10.7.2016. do 8.2.2017. Odrađeno 107 aktivnosti u pretrčanih 1100 kilometara, uključujući Varaždinski half ispod 2 sata i veliki broj kraćih utrka, kao i pripreme za moj prvi maraton u Rijeci, koje su trajale od 3.12.2016. do samog maratona 23.4.2017. Zatim sam počeo koristiti već u siječnju kupljene Saucony Triumph ISO 2 – plave, sa kojima sam od 8.2.2017. do danas, a još ih koristim po stadionskoj prašini, pretrčao 730 kilometara u 68 aktivnosti, uključujući sam Riječki maraton. Uslijed vrlo velike kilometraže početkom godine, odmah sam na velikom sniženju naručio još jedan par istog modela, samo druge boje, da ih razlikujem, dakle Saucony Triumph ISO 2 – zelene, i njih sam paralelno plavima, a nakon umirovljenja Triumph 1, počeo koristiti 12.4.2017. i prešao tek 130 kilometara, u nekih 13 aktivnosti, uglavnom utrka. Osim maratona, kojeg sam samo jednom trčao, ove godine  unatrag dva mjeseca, srušio sam sve osobne rekorde, osim polumaratona, kojeg nisam niti trčao. Posljednje u ergeli, bez posebnih objašnjenja, su Saucony Freedom ISO, sa kojima imam tek dva treninga, jer im je namjena performance – dakle utrke, i tako ću ih većinom i koristiti, prešao sam 16 km 🙂 Sveukupno, sa utrkom koju trčim na 10km u subotu, te humanitrani maraton u nedjelju, i još desetak dana treninga, unutar tzv Saucony Running by Zhare_prva godina, imat ću istrčanih preko 2000 kilometara, što smatram već daleko većim pomakom i filozofijom u životu, nego što je rekreativno trčanje, pri čemu ne gledam rezultate, već pristup pripremama i treninzima. A sada krenimo redom!

Povijest Saucony kompanije

1898. Saucony je osnovan u Pensilvaniji, samo dvije godine nakon prvog olimpijskog maratona u Ateni i samo godinu dana nakon prvog bostonskog maratona. U početku su proizvodili dječje cipelice.

SOCK-UH-KNEE (sok-o-ni) Nije najjednostavnija riječ za izgovoriti no zanimljivo je znati kako je nastala iz riječi “saconk” koja na jeziku američkih indijanaca plemena Lenni Lenape znači – mjesto gdje dvije rijeke teku usporedno.

1958. Prve sprinterice koje je Saucony napravio bile su načinjene od klokanske kože koja se u to doba smatrala laganim materijalom.

1977. Prva nagrada za kvalitetu Saucony tenisicama stiže krajem 70-th godina iz magazina Consumer Report. Činilo se kako je nepoznata robna marka odnijela pobjedu no ispravnije je reći kako je najbolje čuvana trkačka tajna tada je postala javna.

1980. Saucony model Trainer 80, najlakša sportska obuća tog doba, postaje i najudobnija tenisica svog vremena zahvaljujući inovaciji koja je maknula kartonski potplatni stabilizirajući dodatak.

2006. Zaklada Run4Good koju je pokrenuo Saucony potiče razvoj svijesti o važnosti fizičke aktivnosti, posebno trčanja, u dječjoj dobi

2009. Saucony Kinvara inovativna je tenisica ne samo za Saucony već i za cijelo tržište obuće za trčanje. Kako bi postigli osjećaj što prirodnijeg trčanja inženjeri Sauconya maknuli su sve nepotrebne elemente bez utjecaja na udobnost trčanja. Upravo je ta inovacija potaknula i ostale proizvođače na sličan pristup. Sve što je dalje slijedilo je već poznato i široj publici.

Saucony Triumph ISO

Prvi susret sa ovom tenisicom imao sam kada su stigle naručene sa Sportsshoes.com-a mojoj supruzi, u svibnju 2016. Bila je oduševljena, i sjećam se kao danas, protivno svim pravilima, s obzirom da smo krenuli na Wings for Life World Run, odmah je u njima i istrčala utrku i ostala pozitivno zapanjena ugodnošću istih (lijevo dolje). To je razlog zašto je kasnije naručila i prošlogodišnji model Saucony Triumph ISO 2 (desno dolje). Ostala je, kao i ja, vjerna proizvođaču cijele godine. Dapače, oboje imamo i trail tenisice Saucony, ona Xodus ISO, a ja Grid Caliber. (dakle 8 pari Saucony tenisica u obitelji!!)

Dakle, ovo je 12. izdanje ove tenisice kod ovog proizvođača, no novost, koja je mene odmah osvojila, i tenisicu učinila najboljom koju sam ikada do tada stavio na svoja stopala, je novo gornjište, nazvano ISOfit. Ja sam uvijek napominjao da je osjećaj kao da sam obukao čarape, koje su popunjene fleksibilnim materijalom i na taj način čine udobnost time većom. Nakon spomenute Asics Kayano 21, ova tenisica je bio povratak prema Asics Nimbus 16 stilu, u smislu vrhunske udobnosti, tzv cushioning, a bez da se u tome pretjera i da imate osjećaj da ćete iskliznuti iz istih. ISOfit je držao nogu savršeno na mjestu.

Sa ovim tenisicama sam trčao svega 7 mjeseci i prevalio 1100 kilometara, jer sam odradio pripreme za Varaždinski polumaraton kroz ljeto 2016. i pripreme za maraton u Rijeci, kroz prva dva mjeseca istih, u prosincu 2016. (150 km) i siječnju 2017. (260 km). Inače sama tenisica spada u srednje teške sa svojih 286 grama. Visina pete je 37 mm, a prednjeg dijela 27,2, što daje pad od 9,8 mm. Cijelom dužinom je uložna tabanica vrlo mekana, i ova tenisica spada u top 10% onih po mekoći. Suprotno tome, njena uzdužna fleksibilnost je vrlo mala, i samo 5% tenisica ima manju elastičnost, što meni osobno odgovara, jer imam osjećaj stabilnosti kada trčim u tako visokoj i mekanoj tenisici. Povrat energije je srednja i iznosi po mjerenjima (podaci The Runner’s World Shoe Lab) 53%. Tenisice i danas koristim za hodanje, jer su i lijepog dizajna, a osim istrošenog potplata donjišta, sve drugo je kao da sam je jučer kupio, nakon samo 7 mjeseci korištenja za trčanje.

Saucony Triumph ISO 2

S obzirom da sam bio u sredini priprema za svoj prvi maraton, nisam htio riskirati sa promjenom tenisica, koje su trebale služiti zahtjevnim pripremama u kojima sam prelazio preko 250 kilometara mjesečno, odnosno preko 60 kilometara tjedno, više od 13 tjedana zaredom, tako da je odluka bila jednostavna i odlučio sam se za poboljšane Saucony Triumph ISO 2, koje sam opet našao na provjerenoj Internet trgovini Sportsshoes.com, gdje sam ih na sniženju u tom trenutku kupio za svega 75 GBP, što je nešto preko 600 HRK. Za te novce se ozbiljnije tenisice u to vrijeme (a niti sada) u Hrvatskoj nisu mogle kupiti. Dobio sam ih tako povoljno, jer su odavno izašle u trećoj inačici, te je ova bila na sniženju. Nisam zažalio.

Do danas, dakle, još ih koristim za trčanje po crvenoj prašini našeg stadiona za treninge, i to većinom brze intervalne, u svega 5 mjeseci, sa napomenom da od kraja travnja koristim još jedan par istog modela, samo druge boje, pretrčao sam 730 kilometara, uključujući: veljača – 250 km, ožujak – 275 km te travanj 180 km i Riječki maraton – moj prvi. Za razliku od prvog ISO Triumph-a, drugi broj, dakle Saucony Triumph ISO 2, je još teži, ima 295 grama, no pad je nešto smanjen u odnosu na prvi model i iznosi 9,3 mm sa pete, koja je visoka 36,7 mm do prstiju sa 27,4 mm. I peta i prsti su zadržali značajke prethodnog modela i vrlo su mekani, fleksibilnost je i dalje ostala mala i spadaju u 10 % najnefleksibilnijih, ali iz prethodno objašnjenih razloga. Sa takvom mekoćom samog potplata i fantastičnom ISOfit uložnom tabanicom i gornjištem, narušila bi se odlična stabilnost tenisice koja je poboljšana za nešto novo i do tada viđeno samo kod Adidas Boost modela. Radi se o EVERUN dinamičkoj pjeni, o kojoj je dosta pisao Smoker, pa neću ponavljati, osim da se kod ovog modela nešto tanji sloj iste nalazi ispod prstiju, a veći dio ispod pete. Ova inovacija po mjerenjima laboratorija ima povrat energije od nevjerojatnih 90% bolje od svih testiranih tenisica (u usporedbi sa Saucony Triumph ISO koja spada u 53% tenisica sa dobrim dinamičkim povratom energije). 

S obzirom na zadržavanje povoljne cijene, u travnju, nekih desetak dana prije maratona, kupio sam još jedan par istih tenisica, samo drugog dizajna, kako bih i tijekom ljeta mogao nastaviti sa kvalitetnim pripremama, već prijavljenog Zagrebačkog maratona, za koji sam počeo trenirati, ali na dosta drugačiji način nego za Rijeku. Daleko sam fleksibilniji (kao EVERUN), ne robujem kilometrima i dužinama, za koje kada ih jednom isprobate, nema više nepoznanice što vas čeka iza 32, 33 kilometra. Ne kažem da ih neću raditi – hoću! Već u nedjelju kod dragog prijatelja Profesora Žarulje ću okrenuti jedan half na laganom tempu. S obzirom da sutra trčim utrku u Brežicama u susjednoj nam Sloveniji. Dakle, od travnja, negdje krajem istog, kada sam ih počeo koristiti za cestovni dio treninga, koje ne radim na stadionu, u zelenim trčalicama, kako ih zovem, sam pretrčao 130 kilometara, uključujući osobne rekorde na 5 i 10 kilometara, u Jaski, odnosno Karlovcu.

Saucony Freedom ISO

O ovom čudu od tenisica, kako ih zovemo nas trojica iz ZG422#nemalabavo Team-a, istrčao sam tek dva treninga, jedan na Jarunu, prešavši jedan krug po asfaltu, i jedan po makadamu, u tri kruga oko jezera Orešje. Osjećaj je bio jednak, kao da me netko stavio u Rimčev Concept One i dao mi krug. To nisu bila moja stopala, već kao u nekom crtiću, tenisica vas tjera na brzinu, i vraća svaki udarac mojeg ne tako laganog tijela (iako sam smršavio znatno), sa svojim energetskim povratom koji do sada gotovo da nije viđen. Spada u 10% najboljih ikada testiranih tenisica. Dizajneri su se potrudili i “skinuli” sve suvišne dijelove kako bi olakšali tenisicu, a ujedno stavili po prvi puta ikada EVERUN cijelom dužinom uložne tabanice, što osjetite svakim korakom. Rekao sam, kao da hodam po plavim strunjačama, kojih se sjećam iz osnovne škole, a u isto vrijeme je jako povećana fleksibilnost, koja je narasla i ušli su u grupu od 72% boljih od svih ikada i u tom aspektu. Olakšana tenisica je sada u kategoriji laganih sa 263 grama. Peta je snižena u odnosu na moje prethodne modele koje imam i visoka je svega 27,8 mm sa padom od samo 4,9 mm do prstiju koji su visoki 22,9 mm. Dakle, potpuno drugačiji osjećaj mekanog potplata donjišta i EVERUN cijelom dužinom. Čudo!