Danas je na redu bio trening brdskih dionica. S obzirom da ja trčim uglavnom cestu, odradio sam ga prema uputi trenera na cesti – ulici, Nazorovoj ulici u Samoboru.

Našao sam jedan stariji napis o koristi brdskih dionica Damira Meseca, koji mislim da vrijedi još uvijek.

Bez obzira jeste li maratonac, povremeni trkač ili vam trčanje služi samo kao kros trening za ono čim se primarno bavite neupitna je korist brdskih treninga.

Trčanjem uzbrdo zbog promjene nagiba, korak je kraći, opterećenje je primarno na kvardicepsima i listovima, tetive su pod konstantnim povećanim stresom, potrebe za kisikom su osjetno veće.

Gledajući trkaći korak, on je ne samo kraći, nego je unutar jednog ciklusa vrijeme utrošeno na odraz od podloge povećano u odnosu na trčanje po ravnoj podlozi. Ako pogledamo potrebe za kisikom, one su osjetno povećane. U usporedbi sa trčanjem po ravnoj podlozi, pri nagibu od 10-15%, potrebe za kisikom su znatno veće. Ovo objašnjava zašto je trkačima koji u svojim treninzima nemaju dovoljno brdskih dionica svaki duži nagib težak i zašto ostaju bez daha, tempo im pada, a tehnika trčanja postaje tehnika preživljavanja.

Cestovni trkači mogu uživati u nekoj od asfaltiranih brdskih cesta, dok trkači koji vole makadam ili zemlju lako mogu treninge prilagoditi mekanoj zemljanoj podlozi. Redoviti brdski treninzi će vam uvelike pomoći u povećanju mišićne snage ukoliko vam ona predstavlja problem. U konačnici ćete postati brži i po ravnom. Opterećenje koje brdo predstavlja pomoći će više nego na prvi pogled može biti jasno. Gravitacija koja vas tjera da skratite svoj korak omogućuje tijelu da se nakon nekog vremena adaptira na taj napor, pa će i vaše trčanje po ravnom napredovati.

Adaptacija na povećane potrebe za kisikom na brdu će vam uvelike pomoći u trčanju po ravnom terenu, posebno u završnicama utrka kad vam je najteže. Stres koji donosi trčanje uzbrdo i tolerancija na povećani napor na tijelo i živčani sustav će pomaknuti vaše pragove boli i nelagode, primitak kisika će se poboljšati.