I tak…rekoh u srijedu da ćemo na Žumberak u subotu, red je da bude tako, i bilo je! Potpuno nova ruta iz malog sela Golubići. No, avantura je prvo doći do polazne točke. Sjeli smo u naš Crosslander i krenuli put Koretića sa idejom da se popnemo do Golubića makadamom pored Šimraka i Delivuka. Odličan “betonirani”, slabo posut solju makadam, no dovoljno širok da nije bilo bojazni od nekog proklizavanja. Nakon 45 minuta vožnje od Samobora, stigli smo do polazišne točke i krenuli. Golubići se nalaze u istočnom dijelu Žumberka, a pripadaju pod grad Samobor. U Golubićima se nalazi gkt. crkva sv. Ivana Krstitelja, a nekadašnja školska zgrada je obnovljena i služi za razna okupljanja u ovom dijelu Žumberka. Po mjestopisu Julija Frasa iz 1835. u Golubićima (Grabar) bilo je 12 kuća i 143 grkosjedinjena stanovnika. Golubići su najviše stanovnika imali 1931.god. i to 276, a po zadnjem popisu imaju svega 17 stanovnika.

Krenuli smo prema zapadu, cestom koja je potpuno sleđena, tvrda, no rubovi sa lišćem nisu klizavi. Bilo je to najbržih ovosezonskih prvih 5 kilometara, gotovo sve nizbrdo, za što nam je trebalo malo više od jednog sata. Inače je tempo davala i Erica, koja je danas išla sa nama. Prošli smo pored sela Rajići, do “dna” našeg spusta od nekih 6,5 kilometara, kada je krenula uzbrdica, nekako sa ulaskom u Pećno, selo koje naočigled čeka potpuna elektrifikacija, s obzirom na broj novih betonskih “bandera”. Naselje Pećno smješteno je sjeverno od doline Slapnice i jugoistočno od šume Kremenjaka, na prostranoj valovitoj visoravni, na nadmorskoj visini od oko 600 m. Sastoji se od jedanaest idiličnih zaselaka: Stića, Grubača, Kraića, Bratičića, Prevoda, Goljaka, Posinaka, Staničića, Đurića, Čučića i Pećna kao središta i zajedničkog naziva naselja.Unatoč tome sto su zaselci razbaci po brežuljcima oni tvore jednu etnografsku cjelinu i nastali su djeljenjem obiteljskih zadruga. U samom središtu naselja nalazi se zgrada bivše škole i kućica gdje je nekada bila trgovina. U blizini je župni dvor i grkokatolička crkva Uznesenja Marijina, a koja je sagrađena 1764. godine.

Iz Pećna nas je ruta vodila uzbrdo, dok nismo sa ceste skrenuli udesno Jaskanskim planinarskim putem, put Zečaka, do kojeg je od te table bilo točno sat uspona. Danas je tamo bilo desetak centimetara sipkog, suhog snijega, koji nije pomagao u usponu. U nešto više od dva kilometra, trebalo je savladati nekih 300 metara uspona. Prije samog “vrha”, koji to baš i nije, jer je na rubu jedne oranice, pružaju se prekrasni vidici na Samoborsko gorje i šampiona Japetića, koji je danas bio u oblaku. Protrčali smo kroz ciljnu ravninu uspona za danas, tih 795 metara koliko je Zečak nad morem i odmah krenuli dalje, sjevernom padinom, prema selu Pavkovići. Zečak je osamljen travnat vrh u istočnom dijelu žumberka i ujedno jedan od najljepših žumberačkih vidikovaca. Vrh je prostrana zaravan s koje se pružaju vidici na sve strane. Hrbat Zečaka, koji se nastavlja na jug prema Slavetiću, predstavlja razvodnicu između Save i Kupe.

Nakon spusta, prošli smo pored kuće u Pavkovićima gdje smo ugodno papali na jednom pikniku u kasnom svibnju prošle godine sa dragim susjedima Matea Vuga i Erwin Katarincic, no danas je Erica samo čučnula, bilo je prehladno za išta drugo. Pavkovići spadaju u Brezovac Žumberački, no ovo selo nalazi se podno brda Zečak i to na visini od 700 metara. U mjestopisu iz 1835.god. stoji da je to selo s 11 kuća i 99 grkosjedinjenih stanovnika, a stanovnici ovoga sela su (feudalni) posjednici pl. Gvozdanovići. Selo pripada župi Rođenja sv. Ivana Krstitelja iz Grabra, Žumberački vikarijat Križevačke biskupije.Od Pavkovića nas je čekalo jo 2 kilometra uglavnom spusta, dobrom cestom kroz Brezovac Žumberački. Prezimena u ovom selu su: Gvozdanović, Pavković i Višošević. Poznate osobe su: fedmaršal Vid Gvozdanovć, rektor Ivan Pavković, svećenik Stanko Višošević. Četvrti Kongres Žumberčana je 1938.godine održan u ovom selu, a koje je bilo prije toga izgorjelo. Pomoć u obnovi dao je ban dr. Viktor Ružić, a cjelom akcijom je rukovodio dr. Janko Šimrak. Dr. Šimrak je kao svećenik i novinar “Žumberačkih novina” i “Hrvatske straže” pridonio da se selo obnovi.

Za primjetiti je da smo vidjeli dosta lijepo obnovljenih kuća na današnjoj ruti. Činjenica da se na području istočnog Žumberka događa postepena obnova stambenih jedinica potiče nas da drugačije sagledavamo realnost koja je do prije svega nekoliko godina bila sasvim drugačija. Na temelju objektivnih pokazatelja (obnova kuća) sasvim je jasno da za sela istočnog Žumberka nastupa novo povoljnije razdoblje. Istini za volju, ne može se očekivati potpuni povratak života u sela grabarske župe preko noći ili u nekom kratkom vremenskom roku, ali ako se obnova nastavi ovakvim tempom, u realnom periodu od desetak godina većina objekata će služiti svojoj svrsi.Današnja ruta ukupno je bila nešto duža od 14 kilometara, sa nešto manje od 400 metara uspona za što nam je trebalo manje od 4 sata predivne šetnje po oštrom zimskom zraku koji nije prelazio iznad minus 2.

Idemo dalje!

https://www.relive.cc/view/vMv8VWjKwP6