Medven Draga – Veliki Vrh – Drašči Vrh – Draganov mlin – Slap Brisalo – Vranjački slap

I tak…nakon jučerašnjeg treninga sa novim hiking buddies, Danijelom Štefanac i njezinim partnerom iz Škotske, Gavinom Patersonom, danas smo se odlučili za malo ozbiljniju “šetnju” od nešto više od 19 kilometara, sa oko 400 metara uspona. Po svim parametrima izašli smo na razinu dobrog polumaratona, posebno uzevši u obzir današnje snježne uvjete, koji su vladali na “stazi”. Rutu sam složio na način da krenemo iz Medven Drage, uspnemo se sve do Drašći Vrha, preko Velikog Vrha, a zatim dolje do doline Slapnice, skroz od Draganovog mlina, pored blizanaca, Slapa Brisalo i Vranjačkog slapa, do zatvaranja kruga, blizu stare kurije u Medven Dragi. Do startne točke je bilo relativno lako doći, no čak i vožnja natrag je bila avantura s obzirom na novonapadali snijeg na neočišćenim cestama. Krenimo od početka.

Jedan od mlinova u ovom kraju, Medven Draga

Medven Draga je administrativno u sastavu općine Krašić. Naselje se proteže na površini od 0,56 km². Prema zadnjem popisu stanovništva iz 2001. godine u Medven Dragi živi 46 stanovnika i to u 12 kućanstava. Zanimljiva je stara kurija na startu naše rute. Sastoji se od stambene zgrade – kurije i gospodarskih objekata. Uz duže katno pročelje kuće proteže se drveni trijem s izrezbarenom ogradom i oslikom na zidu. Nad ulazom u kuću upisana je bojom godina 1868. te ime vlasnika. U gospodarskom dijelu danas su u funkciji vinski podrum (kapacitet tri vagona vina), prešnica s kamenim podom te tijeskom (prešom) za grožđe iz 1902. i rakijašnica sa starim kotlom za pečenje rakije s kraja 19. stoljeća. Nalazi se na kućnom broju 13.

Nakon početnih kilometara uz glavnu cestu prema mjestu Kostanjevac u Žumberku, skrenuli smo uzbrdo prema Velikom Vrhu. To je relativno novi asfalt, primjetili smo priključke za vodu u nekim dvorištima, kao i provedenu strujnu mrežu, što je ponukalo mnoge vlasnike parcela da oglase prodaju istih za izgradnju lijepih vikendica uz tu lokalnu prometnicu.

Nakon 5 kilometara uspona, stigli smo do Velikog Vrha. Veliki Vrh je naseljeno mjesto u sastavu općine ŽumberakZagrebačka županijaRepublika Hrvatska. Do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj nalazio se u sastavu stare općine Jastrebarsko. Po mjestopisu iz 1835. ovo selo je imalo 6 kuća i 96 stanovnika, od kojih su 82 katolici, a 14 grkokatolici. Selo je 1931. god. imalo 186 stanovnika, a po popisu iz 2011. ima svega 14 stanovnika. Selo spada pod općinu Žumberak. Zaseoci Velikog Vrha su slijedeći: Balabani (u središtu), Bartakovići, Hranilovići i Tomašići.

Na izlazu iz Velikog Vrha, prije spajanja sa glavnom žumberačkom prometnicom od Stojdrage, preko Budinjaka, sve do Krašića sa druge strane, nalazi se velika, devastirana zgrada, nekada posvećena učitelju Rastašić Ivanu. Ilustrativan je primjer učitelja Ivana Bastašića koji je 1937. organizirao omladinu, došao s njome u Sošice i razbio kongres koji su tu dr. Janko Šimrak i njegov zamjenik dr. Tomo Severović održavali. Tada su mu rekli: „Zar smo te zato školovali da se okreneš protiv nas? To ti nikada nećemo oprostiti!“ I zaista pet dana nakon proglašenja tzv. Nezavisne Države Hrvatske (NDH), Bastašić je, na zahtjev njih dvojice, uhapšen i bio je do potkraj 1941. u zatvoru u Zagrebu, odakle je otpremljen u logor Jasenovac, gdje je prilikom proboja iz logora 23. IV. 1945. godine poginuo. U spomen na njegov doprinos antifašizmu, postavljena mu je ploča.

Spomen ploča učitelju Ivanu Rastašiću

Nakon kratke servisne stanke nastavili smo kroz Drašći Vrh na glavnu cestu ispod Željeznog Žumberačkog, kojom smo nastavili nekoliko stotina metara do početka našeg konačnog spuštanja, nakon dostizanja najviše točke današnje rute od 460 m/nm.

Sa početkom spuštanja, počeo je i pravi dio hiking rute, djelomično šumskim putem prekrivenim snijegom, sa dosta blata i lišća ispod. No, to nas nije omelo u uživanju u našoj avanturi i spuštanju prema jednoj od pritoka Slapnice, potoka Kalovka, kojoj smo se približavali, sa Draganovim mlinom na početku doline, koju smo posljednji puta posjetili u svibnju prošle godine, no sada je sve izgledalo potpuno drugačije. Kada smo došli do same doline, znao sam da moramo prijeći potok Kalovka u nekom trenutku, što je bila prava avanturica u ovo sniježno doba. No, prekaljeni borac Gavin i društvo, brzo su napravili prijelaz od kamenja ubačenog u potok i uspješno prešli na stranu, sa koje nam se ukazao jedan od rijetkih naseljenih mlinova u ovom kraju.

Draganov mlin ili mlin Mauzer. Kao došljak iz Bučke, Slovenija, Petar Dragan mljeo je u Đurićevom mlinu negdje oko 1870. god. Kasnije je sagradio svoj mlin na ušću potoka Kalovke u Slapnicu. Mlin je u vrlo dobrom stanju te ima drveni nadlijevni vodenički kotač koji pokreće dva mlinska kamena. Jedan se koristi za pšenicu, a drugi za kukuruz. Matija Mauzer rođen je u Žumberku 1940., u selu Žalčev Brijeg. Nakon ženidbe sa Nadom rođ.Dragan, seli u Slapnicu u Draganov mlin, djedovinu supruge Nade, gdje živi sve do smrti 2012. Gospođa Nada Mauzer rođ. Dragan, sadašnja vlasnica mlina ponosna je na svoju vodenicu. Stali smo na pauzu nakon prijeđenih 10 kilometara i porazgovarali sa ljubaznom gospođom Nadom, koja nam je nudila da uđemo na toplo, no nama je bila dovoljna nadstrešnica koju je Matija Mauzer napravio za putnike namjernike i planinare.

Nakon kratke okrjepe krenuli smo makadamom uz Slapnicu, koja u ovo zimsko doba izgleda čarobno i drugačije. Našim prijateljima smo odlučili pokazati barem prilaze dvama slapovima blizancima, jer smo zbog umora i količine snijega koji je napadao tjekom noći, odlučili da ovoga puta nećemo ići do slapova, ostavili smo to za neki proljetni izlet.

Zastali smo kod mostova koji vode do desetak minuta udaljenog slapa Brisalo, jednog razrušenog i opasnog za korištenje, kojeg je održavao Matija Mauzer, i drugog, novog, koji je dobio njegovo ime. 20. listopada 2019. godine uz obilježavanje trećeg po redu Međunarodnog dana krajobraza u Značajnom krajobrazu Slapnica na lokaciji prilaza slapu Brisalo upriličeno je svečano otvorenje ovog mosta. U prisustvu predstavnika inicijatora gradnje, izvođača i brojnih jaskanskih planinara most je otvorila i predala na uporabu gospođa Nada Dragan Mauzer, udovica Matije Mauzera kome je u počast ovaj most nazvan Matinim mostom. Zbog poštovanja i ljubavi prema kraju u kojem je živio, ali i želje da se i izletnicima i planinarima, kao i ostalim žiteljima Žumberka omogući prilaz prirodnim ljepotama, vodio je brigu o mostu preko Slapnice i putu prema slapu Brisalo. Tijekom života u nekoliko navrata samostalno gradi i popravlja oštećenja na mostu nastala zbog bujica i drugih nepogoda.

Nastavili smo sljedećih 45 minuta dok nismo došli do pored “ulaza” prema 200 metara udaljenom Vranjačkom slapu, pokazali smo našim buddies posljedice prošloljetne pijavice koja je razbacala stabla kao da su slamčice i produžili smo do kraja doline i ušća Slapnice na kraju Medven Drage na granici sa mjestom Svrževo. Tamo nas je čekao naš crosshighlander prekriven snijegom i odvezli smo se do Samobora neočišćenim cestama. Prekrasno provedena nedjelja. Hvala našim hiking buddies, Danijeli i Gavinu. Nastavljamo sljedeći tjedan!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.