U potrazi za najvećom lipom…

Jučerašnji pohod po omiljenom nam Žumberku nije bio sa striktno planiranom rutom, niti vremenom, niti kilometražom, niti tempom. Bio je potraga za najvećom lipom u lijepoj našoj, za koju smo doznali od našeg treker gurua, koji nas je počastio sa društvom i vođenjem na ovom vrlo zahtjevnom treningu urušavanja forme, koje i sam već tjednima bezuspješno provodi po mnogim tajnim lokacijama, znanim tek rijetkim hrabrim princezama i vitezovima SPO-a i ponekim najboljim i najbržim (bržim od medvjeda) trkačima ŽUT-a. Znalci su već shvatili da nas je vodio znameniti slikar, najbrži od istih, Milan, koji je odvojio svoje dragocjeno vrijeme da nas još dublje uputi u tajne Žumberka, koji toliko studiozno proučavamo svaki tjedan. Prije polaska sa javne lokacije, spojio se na svoje tajne komunikacijske kanale kako bi provjerio da je sve u redu na našoj neplaniranoj i spontanoj ruti.

Spajanje na skrivene savezničke satelite

Za polazište je odabrao Budinjak, s obzirom da na toj lokaciji ima štošta za vidjeti, a da se ne napusti sama lokacija, što smo mi naravno učinili. Površina naselja iznosi svega 2,2 km2. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, naselje je imalo 11 stanovnika, a 6 obiteljskih kućanstava prema popisu iz 2001. Startali smo na tzv. Stazi kneževa, kojom Javna ustanova Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje želi ukazati na bogato povijesno naslijeđe i obogatiti turističku ponudu toga kraja. Krijući se tisućljećima iza legende o vilama i vilenjacima koji plešu kolo na Budinjačkom polju, jedno od najznačajnijih arheoloških nalazišta u Hrvatskoj ostalo je gotovo u potpunosti sačuvano sve do današnjih dana. Staza je otvorena 2004. godine.

Staza kneževa vodi kroz nešto više od 4 kilometra prirode i nudi uvid u bogatu budinjačku prošlost, u krajobrazu što su ga ljudi tisućljećima stvarali i održavali živeći u suglasju s prirodom. Kružna staza označena je drvenim stupovima na kojima se nalaze pločice s obavijestima o smjeru kretanja i točkama na stazi, a deset punktova nudi deset različitih i jedinstvenih priča: od očuvane prirode i geoloških fenomena kao što su lokve, ponikve, travnjaci i jame koja nosi ime “Židovska kuća” do arheoloških nalaza iz starijeg željeznog i rimskoga doba. Najatraktivniji su stari grobni humci-tumuli, njih 140 koji su smješteni podno naselja i bedema iz starijeg željeznog doba. U njima su pronađeni razni onodobni predmeti, od oružja i nakita do svakodnevnih uporabnih predmeta, a posebno mjesto zauzima brončana kaciga pronađena u kneževskom tumulu koja je i dobila naziv “tip Budinjak”. U samim kneževskim tumulima više je grobova, s kneževim u središtu, a uz njih su se nalazili vrijedni posmrtni prilozi koji svjedoče ne samo o važnosti pokojnika, nego i o važnosti i bogatstvu ovog kraja u pradavna vremena.

Napuštanjem pitome visoravni kojom se prostire sama staza, krenuli smo djelom poznatim, djelom nepoznatim, direktnim i pogibeljnim pravcima kako bismo rekordno brzo stigli do jedinog mjesta sa vidljivim znakovima života, do sela Dane. Dane se nalaze u sastavu grada Samobora i udaljene su oko 2300 metara od Budinjaka. Do Budinjaka su nekada išli u trgovinu, a danas tamo imaju doktora i zubara te autobusnu liniju za Samobor. Po mjestopisu iz 1835. god. stoji da je to mjesto s 4 kuće i 36 grkosjedinjenih stanovnika. God. 1931. selo ima 109 stanovnika, a danas svega 14 osoba. Tamo smo sreli i krvoločnu trogodišnju kuju, koju samo vrhunski i hladnokrvni dreseri smiju podragati, kao i njenog vlasnika Nenada Vidovića (njega nismo dragali), koji nam je potvrdio postojanje lipe, kao i njenu veličinu i grandioznost.

Na izlazu iz simpatičnog sela, nalaze se “Zaboravljeni izvor” i “Zarobljena voda”, koji su dijelovi poučne staze Izvori života, a kao što njen naziv i sugerira, riječ je o stazi kojoj je u fokusu voda. Poučna staza upoznala nas je s načinima korištenja vode naših predaka, zašto su danas lokve i izvori zapušteni te koja je njihova važnost za očuvanje biološke raznolikosti. Oko tih nekoliko izvora pitke vode i par lokvi nekad su se ljudi okupljali ne samo kako bi namirili svoje i potrebe stoke za vodom ili kako bi ih iskoristili za pranje, nego su one bile važno društveno čvorište i mjesto života društvene zajednice. Tu smo nakon kratke okrjepe izuzetno nutrijentima bogatom vodom, koja nam je dala snage za nastavak nepoznato dugačkom i zahtjevnom rutom, nakon 4854 metra, naišli na prvu od četiri grandiozne lipe, čiju veličinu nećete moći poimati samo iz fotografija. Za shvaćanje njihove veličine jednostavno morate otići u Šobatoviće, opustjelo selo na brežuljku pored glavnog, pustog šumskog puta.

Gornje fotografije pokazuju prve dvije lipe do kojih se dolazi nakon ekstremno teškog jugozapadnog prilaza mikrolokaciji. No, prije nego što smo mogli to spriječiti, naš vodič Milan zaprimio je poziv svoje poznate trenerice Fanny, koja mu je za daljnje rušenje forme naredila da napravi trideset i sedam penjanja na treću lipu, i prilikom jednog od penjanja, vremešna lipa je jednostavno popustila pod silom nečistom, našeg Princa od Tuščaka, slomivši se prvo napola, a zatim se još i rascjepila tako da smo nas dvoje bez problema stali unutar krošnje!?

Čuvena Gupčeva lipa u Stubici starija je, no ne tako bujna i raskošna, stoga je Šobatovićeva lipa sa Žumberka u selu Šobatovići već sada s promjerom od 9,17 metara, veća i od, do sada najveće Beline lipe iz Međimurja, vrijedno otkriće žumberačkih potomaka Uskoka. Milan Delivuk (važno se zvati Milan!) želi ovu lipu zaštititi i dobiti potvrdu svojih izmjera. Pogledajte video u kojem mu je trebalo 21 pošten korak da prođe po njenom opsegu.

Ovo je jedna od najvećih zanimljivosti koje se kriju u središnjem dijelu Žumberačke gore. Uskočka lipa, koja stoji uspravno već 400 godina i odoljela je svim napadima i provalama, predmet je divljenja malobrojnih stanovnika i zaljubljenika u prirodu. Uskočka lipa, čiji je promjer 9 metara i 17 centimetara, jedna je od najvećih, ako ne i najveća lipa u Hrvatskoj. Kako je u punoj snazi na odličnoj podlozi i u idealnim uvjetima sasvim je sigurno kako ima još potencijala.

Umjetnički fotograf Romeo Ibrišević, istinski zaljubljenik u prirodu, koji je istražio povijest ove lipe u selu Šobatovići , otkrio je kako je prema vjerovanju lipa bila zaštitnica doma, kućnog praga, a vjerovalo se kako u drvetu lipe prebiva božica ljubavi, te kako grančica lipe zataknuta pod krov kuće štiti od gromova, požara, zla i uroka. “Lipa u srcu Žumberka postala je dio šire zajednice, pratila je uskoke koji su na Žumberku zaustavili Osmanlije u svom prodiranju prema Zapadu, ponajviše zahvaljujući snažnoj obrani koju su provodili žumberački uskoci”, rekao je Ibrišević i dodao kako povezanost s ljudima ovu lipu čini posebnom i jedinstvenom. Mi nismo vršili izmjere preživjele četvrte lipe, i najveće, za koju smo Milana zamolili da ne vježba oko nje, tako da smo se samo poklonili njezinoj grandioznosti i krenuli dalje, potpuno novim, nehotice izabranim i nepoznatim pravcem.

Spomenuo sam da Milan, ne naš Princ Komljenović, već Delivuk želi zaštiti lipu, pa smo se stoga iznimno tajnim putevima zaputili do obližnjeg Tisovca Žumberačkog, u potrazi za još neotkrivenim slapom, koji se nalazi navodno u najdubljem ponoru ispod sela, ali znali smo da tamo žive Delivuki. Selo Tisovac nalazi se u istočnom dijelu Žumberka,a koje spada pod grad Samobor. Tisovac spada pod MO Žumberak-Budinjak i gkt. župu sv. Petra i Pavla iz Mrzlog Polja. Ovaj dio Žumberka nema modernu cestu i vodovod iako je dio grada Samobora. Tisovac je udaljen oko 3 km od Budinjaka. Po mjestopisu iz 1835. godine stoji da je to selo s 9 kuća i 107 grkosjedinjenih stanovnika. U selu je plemenita obitelj Delivuk. Selo je imalo 1900. 285 stanovnika,a tada su pod Tisovac spadali: Šimraki, Delivuki i Koretići. Na idućem popisu stanovništva iz  1910. Tisovac ima 115 stanovnika, a Šimraki 96.

Po zadnjem popisu u selu žive dva stanovnika. Nismo ih sreli. Prezimena u selu su Kovačević i Vuković. Ovo selo je slavne uskočke prošlosti i predivne prirode. Iz ovog sela je – knez Radula Daja Vuković koji je neustrašivo vodio Uskoke u ratovima protiv Turaka i bio jedan od glavnih vojskovođa u junačkoj kršćanskoj pobjedi kod Siska 1593. Knez Vuković tada je  predvodio 400 Žumberačkih Uskoka (oko 50 poginulo ih kod zauzimanja mosta) i mnogi novokomponirani povjesničari prešućuju ovaj važni detalj. Selo ima svoje vrelo, groblje i nekad je imalo 13 kućnih brojeva.

Nakon višesatne i nadljudski iscrpljujuće potrage za još neimenovanim slapom, pojeli smo nekoliko cvjetića Pulmonaria officinalis, tajne biljke kojom su se još uskoci hranili prije 428 godina. Riječ je dakako o ljekovitom plućnjaku. Kako svaki visokonutritivni obrok valja zaliti, naš širokogrudni vodič odao nam je još jednu tajnu iz svoje lepeze. Odveo nas je na supertajnu lokaciju gdje se skriva gromovača pripremljena tajnom recepturom. O tome smo krišom snimili i video zapis.

Napuštanjem ove tajne lokacije, negdje na Žumberku, trebalo nam je, super brzim tempom svega još 48 minuta do naše polazišne točke, gdje nas je čekao naš ultrapouzdani i za teške terene opremljeni CrossHighlander, koji je lebdio iznad mikrokvarcom prekrivenih tajnih makadama na našem putu natrag, o čemu svjedoči i fotografija snimljena nakon slijetanja u Samobor. Sve u svemu, preciznim mjerenjima ustanovili smo da je ovaj obilazak trajao nekih 11.958 sekundi za kojih smo prevalili točno 13190 metara, mjereno kao upravo toliko duljina puta koju svjetlost prijeđe u zrakopraznom prostoru za vrijeme 299 792 458-og dijela sekunde.

Do sljedeće zgode sa našim Milanom, ostajte zdravo i krećite se PVM!

Slap nismo pronašli, a niti medo nije pronašao nas!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.