Sjećam se svake sekunde predstavljanja odlične Abecede trčanja, Vlaheka i Havaša, koje sam dočekao u Samoboru jednog ranog jesenskog predvečerja u listopadu. Ugrabio sam priliku porazgovarati sa ovim “iskusnjarama” o tome što sam pogriješio na svojem najbržem polumaratonu u Varaždinu u rujnu 2016. I lijepo mi je Pavao, a nadovezao se i Ladislav, rekao da postoji mnogo strategija kako istrčati neku (dužu) utrku, za koju se spremaš mjesecima, ali u svakoj strategiji ili u većini njih je sporiji start pa kasnije, kako već slijedite…npr. elitni trkači idu: kreni sporo, nastavi jako i trpi do kraja! To bi kod mene, sa ovom sada spremom, najboljom ikada, možda i prošlo na ceneru, i jedva čekam Karlovac, 9. lipnja da razvalim svoj PB…no…

Imam ja još dosta za učiti! Lijepo su mi rekli, i poslušao sam, kada sam napravio plan treninga za maraton, sve sam prožvakao, izračunao sve svoje prosjeke i preporuke za pojedine vrste treninga, i odradio ih barem 88 od 90 na razini koju sam zamislio ili jačoj, i što je najzanimljivije, sve dužine sam odradio sa tzv negative split-om, na način da sam trčao drugu polovicu treninga brže nego prvu….

• odradio sam 23 dužinska treninga, gdje takvim smatram one preko 15 kilometara, od čega su 11 bili dužine halfa ili duže, te još 24 cenera i 40ak intervalnih i tempo treninga većeg inteziteta, a kraće dužine…i svi su bili na način za koji uvaženi treneri kažu da je to najbolji način trčanja za postizanje najboljeg rezultata na utrci.

No, moj cilj nije bio najbolji rezultat na utrci, moj cilj je trebao biti da utrku završim, da istrčim maraton za koji sam se spremao pet mjeseci posvećeno u svojoj trećoj godini ozbiljnijeg amaterskog treniranja trčanja u klubu. Problem je što ja moram nešto zakomplicirati i nije bilo dovoljno što je prvi maraton, što sam odabrao Rijeku, koja je jedna od težih (sada mi je drago jer sam uspio završiti), već je tu još uletilo i pojedinačno prvenstvo RH u maratonu, a ja sam registrirani natjecatelj svojeg KCIPT Samobor, pa je normalno bilo da kada već trčim, nastupim za klub.

Jedini “problem” je bio što je trebalo doći do 35. kilometra u zadanom vremenu od 3h:30min i to je bilo presudno za moj besmisleni, sumanuti start i konstantni tempo od 5:40 min/km, što je moj half tempo po proračunima, sa kojim se ide na 2 sata na halfu! Upravo po definiciji, preuzeo me osjećaj uzbuđenja, hej, pa ja nisam istrčao niti jednu utrku u tekućoj godini i tu sam pogriješio, trebao sam barem otići na nekog petaka…

Pucao sam od svježine, snage, adrenalina i mase i u tom dobrom raspoloženju, prekrasnom danu i neponovljivoj podršci mojeg tima #nemalabavo, otišao u nepovrat brzog gubitka glikogena sa tim prebrzim tempom, ubrzao sam njegovu potrošnju, što se nije moglo nadoknaditi trošenjem energetskih bombona, gelovima, magnezijem, L-karnitinom i gomilom vode koju sam trošio i lijevao na i u sebe na svim redovitim i onim okrepama sa druge strane ulice. Jednostavno su moje rezerve trajale do halfa, i našao sam se u problemu, počela je rasti razina mliječne kiseline u krvi, i moja je utrka, kako kažu Vlahek i Havaš, dobila posebnu draž, o kojoj svi žele da im pričam , sada dva dana nakon tog epskog zaheba.

Ništa, srećom sam bio dovoljno pametan da se ne iscrpim do kraja, po kalkulacijama sam išao na nekih 80-85%, dakle što kaže Janko, nije baš neko vrijeme maratona, ali imam ogroman prostor za napredak, hehe. Tako, da je kratka dilema jednostavno završila i sljedeći poduhvat o kojem ćete moći čitati, ako budete pratili moj blog, je 26. Zagrebački maraton, 8. listopada, na kojem će cilj biti popravak vremena. Do tamo će voditi nekoliko manjih ciljeva, kao što je rušenje PB-ova na 5 i 10k, a možda i halfa u rujnu, no to još nisam siguran, moram porazgovarati sa svojim finskim trenerom ovih dana da vidim kako je to naumio.

Dokaz da sam dobro radio možete naći u datumima mojih najboljih vremena (ne obraćajte pažnju na vremena, koja nisu uopće nešto posebno, ali su MOJI osobni rekordi) pojedinih dionica:

Uglavnom, da ponovimo lekciju: gubitak vremena u drugom dijelu utrke, kao posljedica jurnjave bez pokrića u prvom dijelu, je neusporedivo veći, od dobitka u prvom.

Amen!