Ne volim period poslije noćne smjene, jer kada dođem doma, “moram” ići malo odmoriti, da bih mogao kako-tako funkcionirati do kraja dana. Tako je bilo i danas, iako sam vidio da je obilno krenuo promet poruka u Facebook grupi našeg Kluba, u kojoj su članovi i mnogi poznati trkači i prijatelji i simpatizeri onoga što radimo u Samoboru. Kakogod, zaspao sam i kratko odmorio do podneva. A onda…

…Onda smo dobili odluke barem dvojice novih, budućih maratonaca, pored mene i Alena, koji smo još jučer odlučili da se željezo kuje dok je vruće, znamo što i gdje može bolje, jučer sam izanalizirao gdje sam jako taktički podbacio, tako da za sada nas petorica sigurno idemo na 26. Zagrebački maraton, 8. listopada ove godine, pod radnim naslovom 26ZG42.2nemalabavo. Alen, ja, Erwin, kao i dva nova “kandidata” Dejan i Krešo. Još “pregovaramo” da, s obzirom da se tada odvija ekipno prvenstvo RH u maratonu, nastupe i Neno, Dubravko i Kiki. Uz neizostavnog trenera i motivatora svih motivatora Milana, mislim da uz stožer #nemalabavo mora biti dobro, i da ćemo dobiti nove maratonce, i nove osobne rekorde onih kojima nije prvi put, pogotovo što je Zagreb, za razliku od Rijeke, gotovo ravan.

Danas je bilo vrijeme za prvi trening, ili ono što je već bilo tih prekrasnih 30 minuta trčkaranja ispred i iza tri grupe novih školaraca naše Škole trčanja Samobor, koji su pri kraju prvog mjeseca svojeg “školovanja”, vođeni mladim parom Matijom i Nolom te “iskusnjarom” Alenom Štefanecom. Imaju odlične metode rada i pristup i vidljivo je koliko polaznici uživaju u trčanju i treninzima. Za nagradu će ih voditi na prve utrke tijekom svibnja, i početka lipnja.

Ja sam se došao samo zagrijati i nakon toga istegnuti, što sam danas i napravio. Prvih desetak minuta sam se osjećao kao da ponovno učim hodati, koliko su još mišićni sklopovi umorni i nepokretni, gotovo “zamrznuti”, no pomaže masiranje, mazanje namjenskim kremama (za sada nema reklama, dok ne plate) i naravno, uzimanje magnezija.

Kako sam nizao krugove, tako sam se otkočio i srčani ritam je sa preko 150 odjednom pao na 125 ili tu negdje, iako sam ubrzao sa meni nepojmljivih (iako sam ih dosta takvih odvrtio na kraju maratona) 7:10 min/km, na nekih 6:30 u četvrtom kilometru, koliko sam ih danas i istrčao (mislim da je bilo sretnih 13 krugova na našem poligonu u Bivšoj vojarni) oko prekrasno pokošenog travnjaka u sredini. Istezanje i nije bilo toliko kvalitetno, jer su došli dragi prijatelji iz Kluba, natjecatelji, na svoj trening, koji počinje 45 minuta kasnije, i svi redom mi čestitali na istrčanom maratonu. Sve sam ponosniji na tu činjenicu, ali trebat će neko vrijeme da shvatim da je to iza mene.

Rastrčavanje poslije maratona

Možda sazri ta informacija kada, nakon tri planirane utrke do 9.6. počnem službeno sa 16 tjedana priprema za svoj “domaći” maraton u Zagrebu, 19.6. pod radnim nazivom 26ZG42.2 i stožerom #nemalabavo. Plan treninga sam zahvaljujući kalkulatoru koji je dostupan na Internetu, napravio po uputama koje izvorno potječu od FIRST-a – Fuman Institute Of Running & Scientific Training, sa excel tablicom Mile Skelina. Namjenjen je onima koji imaju mogućnost trčanja barem tri puta tjedno, i nije im problem istrčati 20 kilometara odjednom, da se u 4 mjeseca pripreme za maraton, trenirajući tempom koji se dobije postavljanjem referentnih vremena istrčane utrke (na 10k, half ili maratona).

Novi cilj je 3:59:59, ali nikada se ne zna…treba samo uživati u tome i kretati se, jer kretanje je zdravo, a trčanje je odličan oblik bavljenja istim.