Toronto…veliki grad za trčanje.

Kada sam čekajući avion za Toronto, u Frankfurtu planirao gdje, kada i kako ću moći trčati u tom velikom gradu na obali jezera Ontario, nisam niti slutio da ću uspjeti gotovo identično istrčati kao što sam i isplanirao rute!? No, uspio sam to učiniti u prva tri dana mojeg boravka tamo, ponedjeljak ranije ujutro, utorak i srijedu popodne. Pa krenimo redom…

Ponedjeljak, 15.5. sam sa Ironmanom Mike O’Neillom odradio rano jutarnji footing, od našeg hotela u Gerrard Street-u prema zapadu, pa sjeverno do obližnjeg parka Queen’s Park, koji ima ovalni oblik i nekih 800 metara u opsegu, no iskoristivo, zbog prometnica je nekih 400-450 metara pravog parka, dok južni dio čini dvorište jedne institucije i nije baš prikladno ići puni krug i zbog prometnice sa tri trake, gdje biste stalno morali “gađati” zeleno na semaforu.

Pričajući o svemu, ali najviše o njegovim iskustvima sa triatlona i Ironmana, i mojeg sa netom otrčanog maratona (doduše, 23.5. je mjesec dana od tog velikog životnog ispita), lakoćom smo odradili rutu do parka, nekoliko krugova tamo i nekih kilometar natrag za laganih 6,5 kilometara na tempu od 5:36. Prekrasno započet prvi dan konferencije.

U utorak, s obzirom na aktivnosti na konferenciji, nisam mogao trčati ujutro, jer bi to moralo biti već od 5:30 (prerano!), pa sam odlučio to napraviti iza 16:00 sati, što je zbog termina vodilo do toga da trčim sam, jer su drugi ili odmarali, ili imali još neke sastanke i obveze…no, na to sam navikao ionako. Dakle, odabrao sam rutu prema jugu, kroz Downtown, prema Waterfront-u, i prekrasno uređenoj stazi za bicikle i trkače, koja se prostire kilometrima obalom jezera. Jako, jako preporučljiva ruta, sa lijepim vizurama malih gatova sa jahtama, trajektima i turističkim brodićima za vožnju oko otočića koje sam obišao turistički u četvrtak.

Pokušao sam i uspio izračunati rutu od deset kilometara, što je lako u ovom pravilnom, geometrijski dizajniranom gradu, sa ulicama pod pravim kutevima i odlično obilježenih raskršća, gdje možete upamtiti nekoliko njih i raditi četverokute na ruti, od i prema vašem prebivalištu, hotelu, bez brige da ćete se izgubiti.

Na moje veliko oduševljenje, ovu rutu sam odradio još brže nego onu od ponedjeljka, i ispalo je da radim fartlek, zbog učestalog zaustavljanja na semaforima i (pre)brzog kretanja na zeleno, kako bih valjda nadoknadio stajanje?! Ispalo je dobrih 54:08 na ceneru, što mi je govorilo koliko sam podigao formu pripremom maratona, i što ću moći učiniti u sljedećih mjesec dana na planiranim kraćim i brzim utrkama. To me veselilo! Pogotovo lakoća kojom sam to istrčavao.

Posljednju rutu u Torontu sam odradio u srijedu, 17.5. opet popodne, no za razliku od ugodnih 17-18C u utorak, u srijedu me satrlo neugodnih 28C, i već nakon prvog kraka mojeg pravilnog pravokutnika koji sam zamislio, od nekih 6 km prema jugozapadu i velikom High Parku, kojega samo široka avenija dijeli od jezera, osjetio sam da “nebu dobro”, i da će mi biti teško. Voda, koju sam srećom ponio sa sobom je nestala već do parka, i penjući se laganom uzbrdicom Parkside Drive-a, samo sam razmišljao o prvoj trgovini u Bloor Street-u, gdje ću kupiti neku tekućinu, što sam i učinio nakon već gotovo 9 kilometara. Bilo mi je sve teže, no držao sam željeni tempo od nekih oko 6:00 min/km.

Nekako sam se dovukao do hotela, opet tom dužom stranicom pravokutnika od cca 5 km do skretanja prema onom istom parku od ponedjeljka, kojeg sam protrčao kroz sredinu, uz nešto hlada i bilo mi je lakše, tako da sam na kraju u power kilometru digao tempo i završio trening na 5:55 tempu treninga, i 1:29:17 za 15,08 km, što je skroz OK s obzirom na vrlo teške, sparne uvjete.

Na kraju, još nekoliko kadrova sa do 2010. godine najviše zgrade na svijetu, poznatog CN Tower-a, visokog 553,3 metra, kojega je prestigao Burj Khalifa u Dubaiu sa 829,8 metara. CN Tower je ostao treći po visini (za sada). Uglavnom, prekrasni kadrovi sa gornje kupole na koju sam najdalje mogao kao posjetitelj, na 447 metara nad zemljom, na tzv SkyPod.

I još jedna zanimljivost sa fascinantnog, spomenutog tornja, koji je jedan od glavnih landmarka Toronta, ali i Kanade…on se fleksibilno stalno ljulja na vjetru, nekada više, nekada manje. Toga dana, 18.5. je bilo ovako:

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.