I tak…

I to smo odradili…3/4 nečega…Kada vam netko kaže da idete trčati niti pola, niti cijelo, već 75% maratona, zvuči kao…zbilja?? Pa ili ću napraviti brži, ozbiljan trening sa pola maratona vježbajući tempo cijelog, ili ću u nekom lakšem tempu izaći cijeli, jer mi ionako nije prvi, tako da mi ne smeta taj psihološki element pripreme za maraton, jer smatram da imam vrlo jaku psihu i da je ista zadnja koja može biti razlog za moje eventualno odustajanje na nekoj utrci (nisam do sada nikada nigdje još odustao, hvala Bogu niti zbog ozljede). Međutim, proučavajući svu moguću literaturu, i kako kaže prijateljica Ivana Ivandija, novopečena maratonka, pristupio sam svojem prvom maratonu štreberski, napravio sam sebi plan priprema uvažavajući sve savjete svih relevantnih stručnjaka i istrčao svoj prvi maraton, u Rijeci 23.4.2017. sa dosta muke, zbog pogreške u izvedbi, ne u pripremama. Taktički pogrešno trčanje, navučenog, prebrzog tempa, sa velikim brojem onih koji su trčali cener i polumaraton na istoj stazi. Ali zato imam dosta mjesta za napredak, kako kaže Dragan Janković. A on zna! No, to je iza mene!

odlična ekipa koja nas je podržavala cijelo vrijeme, a neki su i trčali

U ove pripreme sam ušao skroz polako, u planu je bilo 4 treninga trčanja tjedno sa ne više od 50 kilometara trčanja i dva alternativna treninga bilo koje vrste. Nakon što sam u početku srpnja imao dvije “nezgode” koje sam proglasio ozljedama i smanjio intenzitet treninga trčanja, od 13.7. sam ubacio bicikl, koji vozim u prosjeku 5 puta tjedno, na način da sam zadržao tri osnovna trkačka treninga: tempo, intervale i dužinu, čime prelazim nekih 40-ak kilometara tjedno trčeći, i stotinjak biciklom u tih 5 treninga u prosjeku. Smatram da tih 100 km biciklom vrijedi barem kao 20-25 trčanja, a kao što mi je rekao biciklistički as Filip Turk, otvaram pluća i srce sa vožnjom bicikla, naravno u određenom tempu, ne turistički, obilazeći našu općinu i susjedne, već vozeći svoj teški cross country Cube Analog 29″ sa prosječnih 26-27 km/h, što je za 14 kg težak bicikl skroz u redu, ne radi se o cestovnoj jurilici. Tako sam do danas, ne računajući 9. kolo najbolje Cross lige u svemiru, a i šire, prijatelja Profesora Žarulje napravio 30 trkačkih i 35 biciklističkih treninga u pripremama, koje sam vrlo motiwirano počeo baš 19.6. Dakle, za nekih 72 dana sam napravio 65 treninga, ukupno prešavši trčeći 314,53 km i biciklom 795,3 km, ili za one koji vole statistiku kao ja, 1109,83 kilometra! Ako priznamo po onoj računici da je barem 25% biciklom pređenih kilometara, kao da sam ih pretrčao, onda je to nekih 513 kilometara za sada u ljetnim pripremama, koje su uvijek teže od zimskih, bazičnih, jer ovo je po mjerenjima drugo najtoplije ljeto od kada postoji mjerenje temperature zraka. Plan je do kraja priprema, dakle do 8.10.2017. izaći na nekih 50ak trkačkih i 60ak biciklističkih treninga sa još nekih 500-600 kilometara kombinirano… No vratit ću se finalnoj provjeri dužine, u subotu, na Bundeku i nasipu, Grawe noćni maraton sa početka priče….

Dakle, cilj ovakvih posebnih utrka, jer ja ne znam niti za jednu drugu gdje postoji 3/4 maratona, je da oni koji se spremaju za neki maraton, a ova je utrka koncipirana mnogima kao priprema za Zagreb maraton 8.10.2017. dolazi točno u vrijeme priprema kada radite završnu dužinu i idete u sljedeća dva do tri tjedna na dolje sa dužinama i onda dva ili tri tjedna, kako tko, prije utrke, ulazite u tapering. Dakle period sa smanjenim intenzitetom treninga prije same utrke, kako biste akumulirali potrebnu energiju za samu utrku, jer ste u prethodnih 4-5 mjeseci natukli dovoljno kilometara i nije potrebno više. Svaka dužina preko 30 kilometara je ozbiljna, i ne možete u to uletjeti na svježinu ili eto tako. Za istu je osim fizičke spreme, kao i za sam maraton, potrebna čista i jaka glava, potrebna je ogromna motiwacija, jer kada krene kriza i pitanja u trećem krugu (jer GNM se trči od 1-4 kruga, ovisno o dionici), kao zašto ovo činim, što mi je ovo trebalo, ili oni sada tamo lijepo plešu uz DJ-a, a ja se mučim u svojem trećem krugu, ili kako je rekao kumašin Hrvoje Jelinić : treći krug je overkill! Oni koji su jurili na 1/4 su davno završili, oni koji su išli na half, su ili upravo ušli u cilj, ili će se patiti još koju minutu, a ti…ti trebaš ući u treći krug i nastaviti gotovo sam, jer je staza od 10,5 km gotovo prazna, mrak je, već je prošlo dva sata od starta, pao je mrak, Zagreb svijetli, sve je to lijepo, ali ti moraš trčati još sat vremena ili duže, jer naravno da kapacitet pada (osim kod Veronike Jurišić), iz kruga u krug si umorniji i nema govora o negative splitu, koji sam planirao i zamislio:

Ipak, kao što grafikon pokazuje, pao sam manje nego ostali u prosjeku, kontinuirano, ali i nije pravi pokazatelj, jer sam u principu išao dosta jednako u tempu kilometara, ali sam počeo koristiti po 45-60 sekundi na svakoj okrijepi, zaljevajući se vodom, jer je bilo vrlo teško na startnih 34 C. Također je dobar pokazatelj moving time gdje mi je tempo 5:53, naspram željenih 5:55, tako da se uopće ne zabrinjavam i smatram ovih službenih 3:11:47 sasvim u redu, jer je to u nekoj projekciji maraton na oko 4:16:00, što odmah potpisujem, a i očekujem u Zagrebu u listopadu ipak nešto manje od 34 C.

Ništa, idemo dalje, i hvala svima, hvala organizatorima iz AK Sljeme, koji znaju svoj posao, hvala Zagreb Runnersima, bez kojih ZG42.2 neće biti isti, ako ih stvarno ne bude na cheering pointu… I posebna zahvala prijatelju trkaču Željku Triviću i ekipi na okrijepi na 6,5 km (17. i 27.), koji su me “spasili” sa hladnim Radlerom na 27. kilometru, kada mi ništa više nije pomagalo, gel sam imao, ali nisam htio uzeti drugi gel, voda me već ispirala potpuno i onda su odnekuda izvukli hladni Radler i popio sam dvije čaše i otišao u noć…do cilja…do ispunjenja plana….HVALA!