Ono kad si jutarnja smjena, umoran dođeš s posla, ali znaš da pomaže ona stara: psihički zamor se ubija fizičkom aktivnošću…

I još dodatno imaš tupu i glupu bol od zatezanja od treninga dan prije, koji si nastavio baš zato…jbg…uglavnom, išao sam provjeriti stanje…

A onda: kaže Garmin #beatyesterday! Stvarno sam prebio i jučer i prekjučer i mnoge mjesece unazad, uključujući šibenski cener na kojem sam istrčao svoj službeni PB sa 52:50!
Ovo danas je bilo kao…nešto me jučer zabolilo u drugom krugu na Jarunu pa idem na trening samo na zagrijavanje i istezanje…čak sam ponio i podlogu za istezanje 🙂
A ono, krenulo me na zagrijavanju, hrpa školaraca, došli svi klupski kolege koji ozbiljno treniraju i što ću, istegnuo se dobro i rek’o, idem probati pa da vidim kako će biti…
Radilo se 4 puta po 10 minuta u tempu cenera..dake svatko ponaosob kako želi…

Tomek, Petrica i Iva su povukli ispred na nekih 4:45…ja sam pratio na 5:00, Rebić odmah do mene, a iza nas su išle Petra i Tonka, ekipica kao nekada…tu je još kružio Franjao na ispod ili oko 4:30, ali ne u našoj grupi. I išlo je bez bolova i bez problema, pa sam nastavio još jače drugih deset, izdržao trećih deset i onda shvatio što će iz svega ispasti u posljednjih deset minuta koje sam usporio na 5:10! Cijeli trening je izašao na 5:10 i eto, punih 70 sekundi brže, neslužbeno i “na rate” u treningu, ali sa ogromnom lakoćom, ispod službenog najboljeg cenera u životu, nakon što sam danas ustao u 5:20…
Jako zadovoljan!