Jutros sam, kao i proteklih već gotovo deset dana, ustao nadražajno kašljući, ali bez nekog produkta…no, zanimljivo, kada trčim onda ne kašljem, jer se pluća otvore, što me tješi, znači da ništa nije otišlo na pluća…

Današnji dan je bio ispunjen mojim redovitim poslom, jer, možda nisam do sada nigdje spomenuo, radim kao kontrolor letenja u Centru oblasne kontrole letenja u Zagrebu. Tijekom pauza slijedile su razne koordinacije oko organizacije naše 56. Noćna utrka grada Samobora, koja će se održati 26.5.2017. od 18:00 sati sa uvodnim utrkama školaraca, a nastaviti prvo utrkom građana na 5 kilometara u 19:00 sati, a zatim glavnom utrkom na 10 kilometara od 20:00. Danas smo potvrdili da će jedan od lokala na našem glavnom gradskom trgu, Noir, nuditi točeno Karlovačko pivo od 0,5 l po cijeni od 10 kuna. Hidracija!  🙂 O pravoj hidraciji možete pročitati u jednom starijem članku: Hidracija sportaša.

Napokon, oko 19:00 sati sam se pojavio na treningu, nakon što su sve tri grupe naše Škole trčanja Samobor i natjecateljska grupa bile u punom treningu. Moj današnji plan je bio odraditi nekoliko dionica različitog tempa, odnosno na smjenu tempo za 5k, 10k, najbrži krug i rastrčavanje u tempu halfa. Nakon zagrijavanja sam išao 4 kruga (krug je 333 m) ispod 5:00, zatim 11 krugova na 5:25-5:35, pa jedan krug na 4:00, i za kraj rastrčavanje na 6:30 i tako do doma.

Cijeli trening je sa zagrijavanjem izašao 7,76 kilometara, u tempu 5:26, što bi recimo bilo 54:20 za 10k, što je debelo ispod mojeg PB-a da smo sada u svibnju 2016. Jedva čekam Karlovac, 9.6. da službeno skinem taj osobni rekord od 52:50 iz Šibenika (10/2016) (tempo 5:17!). No, prije toga želim ići službeno ispod 25:00 minuta na 5 kilometara (PB 10/2016 25:09) i prvi pokušaj će biti u Jaski, 21.5.

Kaže moj Garmin Fenix 5X (o kojem sam dužan napisati review sada nakon 3 tjedna upotrebe), da sam ušao u produktivnu fazu treninga i napokon mi je počeo podizati razinu VO2max-a, koji je na starom Fenixu 3 prije početka taperinga za riječki maraton bio 52!!

Zanimljivo je da sam već sa nedjeljnim Wings for LIfe World Run-om probio granicu od pretrčanih 1000 kilometara od početka ove godine, a samo za usporedbu, prošlu cijelu godinu sam imao 1374 kilometra!? A tek slijede pripreme za zagrebački maraton od 19.6., “muških” 16 tjedana, ovoga puta sa obiljem utrka unutar priprema, no do tada samo ovakvi kratki, oštri, brzi, produktivni treninzi, kao danas, tempo, a u petak opet intervali, za dužine do sredine lipnja nemam vremena, niti mi trebaju za seriju utrka koje želim trčati, i sve su ispod ili 10k. Brze!

I za kraj ću staviti link na jedan odličan tekst mojeg školskog kolege iz srednje škole, poznatog pisca i nepoznatog trkača, Ante Tomića, sigurno ćete se neki naći u istom, a on to piše na samo sebi svojstven način, i genijalan je! Ante Tomić o svojem trčanju.